Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-24/22 (V. M.)
Odluka donesena 09. 03. 2022.
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-24/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 03. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. ožujka 2022. godine, u predmetu broj AP-24/22, rješavajući apelaciju koju je podnijela Vanja Milić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Vanja Milić protiv Presude Okružnoga suda u Banjaluci broj 11 0 U 028181 20 U od 8. studenoga 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Vanja Milić (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Mrkonjić Grada, koju zastupa Mile Marčić, odvjetnik iz Mrkonjić Grada, podnijela je 4. siječnja 2022. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnoga suda u Banjaluci (u daljnjemu tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 028181 20 U od 8. studenoga 2021. godine.
2. Zaključkom tuženika (Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje RS) – Filijala Banjaluka od 16. listopada 2020. godine odbačen je kao nepravovremen prijedlog apelantice za ponavljanje postupka okončanoga rješenjem toga organa od 3. travnja 2007. godine, a koji prijedlog je apelantica podnijela 6. svibnja 2019. godine.
3. Rješenjem tuženika od 30. studenoga 2020. godine odbijen je kao neutemeljen priziv apelantice izjavljen protiv zaključka od 16. listopada 2020. godine.
4. Presudom Okružnoga suda od 8. studenoga 2021. godine tužba apelantice protiv rješenja tuženika od 30. studenoga 2020. godine je odbijena kao neutemeljena.
5. U obrazloženju osporene odluke Okružni je sud istakao da iz stanja spisa proistječe da je rješenjem prvostupanjskoga organa od 3. travnja 2007. godine priznato pravo na starosnu mirovinu apelantici u određenome mjesečnome iznosu. Nadalje, da je nakon toga apelantica vodila parnični postupak, u kojemu je pravomoćnom presudom Okružnoga suda od 15. rujna 2016. godine naloženo Republici Srpskoj da joj, između ostaloga isplati i doprinose u određenome iznosu. Nadalje, da je apelantica 1. veljače 2019. godine pokrenula postupak za ponovno određivanje starosne mirovine, kada joj je rješenjem od 18. veljače 2019. godine određen novi iznos starosne mirovine u iznosu većem od ranije utvrđenoga. Također, utvrđeno je da je apelantica 5. ožujka 2019. godine podnijela zahtjev za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu, te joj je rješenjem od 11. ožujka 2019. godine priznato pravo na obiteljsku mirovinu iza umrloga supruga u određenome mjesečnome iznosu, pa je rješenjem od 12. ožujka 2019. godine apelantici obustavljena isplata starosne mirovine, jer je obiteljska mirovina sa svojim iznosom povoljnija za nju. Istakao je da je apelantica potom 6. svibnja 2019. godine podnijela prvostupanjskome organu prijedlog za ponavljanje postupka ostvarivanja prava na starosnu mirovinu, koji je preciziran 13. listopada 2020. godine, a kojim je tražila ponavljanje postupka okončanoga rješenjem prvostupanjskoga organa od 3. travnja 2007. godine. Istakao je da rješenje prvostupanjskoga organa od 3. travnja 2007. godine više ne proizvodi pravne posljedice, odnosno stavljeno je van snage rješenjem od 18. veljače 2019. godine, pa se ne može niti tražiti ponavljanje postupka koji je okončan rješenjem koje više nije u pravnome prometu. Osim toga, istakao je da taj sud podsjeća i na odredbu čl. 143. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, kojim je propisano da korisnik mirovine može da podnese zahtjev za određivanje novoga iznosa mirovine i na temelju činjenica za koje je saznao ili su nastupile nakon donošenja rješenja o priznavanju prava na mirovinu, ali da novi iznos mirovine korisniku pripada od dana podnošenja takvoga zahtjeva. Istakao je da to znači da na temelju činjenica koje su nastupile nakon donošenja rješenja iz 2007. godine, tj. naknade uplate doprinosa, apelantici svakako novi iznos mirovine ne može biti obračunat od 2007. godine kako to ona tužbom traži, nego od dana podnošenja zahtjeva, tj. od 1. veljače 2019. godine, kako je to i pravilno utvrđeno rješenjem prvostupanjskoga organa od 18. veljače 2019. godine.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu apelantice za ponavljanje pravomoćno okončanoga postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost članka 6. stavak 1. Europske konvencije u konkretnome slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnome postupku odlučivalo o „građanskim pravima i obvezama“ apelantice. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga suda za ljudska prava i svoju praksu, prema kojoj prijedlog za ponavljanje pravomoćno okončanoga postupka, u načelu, nije postupak u kojemu se utvrđuju građanska prava i obveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o utemeljenosti tužbenoga zahtjeva), nego se samo odlučuje o postojanju uvjeta da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, Odluka Ustavnoga suda br. AP-1040/07 od 26. lipnja 2007. godine, odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnoga postupka, ukoliko se u predmetnome slučaju radi u smislu autonomnoga značenja pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obveza“ apelantice, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnoga slučaja, u predmetnome postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obvezama iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uvjeti za podnošenje prijedloga za ponavljanje pravomoćno okončanoga postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa proistječe da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnome postupku nije odlučivalo niti o imovinskim pravima apelantice iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić