Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4529/21 (A. M.)
Odluka donesena 09. 03. 2022.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Izdržavanje
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4529/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 03. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. marta 2022. godine, u predmetu broj AP-4529/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Aleksandar Majkić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Aleksandar Majkić protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 320515 21 Gž od 22. oktobra 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Aleksandar Majkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Miodrag Deretić i Draško Zec iz Prijedora, podnio je 29. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 320515 21 Gž od 22. oktobra 2021. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom presudom Okružnog suda, izmijenjena je presuda Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) od 1. marta 2013. godine (kojom je apelant obavezan da na ime izdržavanja svoje maloljetne djece plaća ukupan mjesečni iznos od 300,00 KM), te je obavezan apelant da za izdržavanje maloljetnog sina V.M. doprinosi mjesečno iznos od 500,00 KM, a za izdržavanje maloljetne kćerke J.M. da doprinosi mjesečno iznos od 300,00 KM (kako je pobliže naznačeno izrekom prvostepene presude).
3. U obrazloženju osporene presude Okružni sud je naveo da je predmet konkretnog spora zahtjev maloljetnih tužilaca (sin i kćerka apelanta), zastupanih po zakonskom zastupniku (majci), za izmjenu odluke o njihovom izdržavanju (određene presudom Osnovnog suda od 1. marta 2013. godine) na način da se odredi mjesečni doprinos za sina u iznosu od 500,00 KM i za kćerku u iznosu od 300,00 KM. U vezi s tim, Okružni sud je ukazao da je odredbama člana 263. stav (1) Porodičnog zakona propisano da zainteresovano lice može tražiti da sud povisi, snizi ili ukine izdržavanje dosuđeno ranijom pravosnažnom presudom, ako su se okolnosti na osnovu kojih je ranija presuda donesena izmijenile. Nadalje, Okružni sud je ukazao da je prilikom donošenja ranije presude Osnovnog suda (od 1. marta 2013. godine) apelant bio student pete godine arhitekture, da je od vodoinstalaterskih radova koje je povremeno obavljao imao mjesečne prihode u iznosu od oko 500,00 KM (pri čemu se i apelant tada saglasio da na ime izdržavanja svoje djece doprinosi iznos od 300,00 KM), te da su njegova djeca tada imala tri, odnosno četiri godine. Međutim, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud, prilikom donošenja osporene odluke, imao u vidu da je kćerka sada učenik osnovne škole (da ima 10 godina), da je sin (koji sada ima 11 godina) bolestan i nepokretan, socijalne i ekonomske prilike djece, kao i doprinos majke u njihovom izdržavanju koji nije samo u materijalnom obliku, već i u vidu brige i njege maloljetne djece, a prije svega bolesnog sina. Pri tome, Okružni sud je naveo da se ne može prihvatiti tvrdnja apelanta da, dok ne radi, u Austriji prima socijalnu pomoć od 800 do 900 Evra mjesečno, te da njegovi troškovi iznose blizu 800 Evra, jer on i u vrijeme boravka u Prijedoru (zbog pandemije bolesti COVID-19) ima dva unosna zanimanja (arhitekta i vodoinstalater). Stoga, Okružni sud je naveo da je apelant u mogućnosti da ima solidne prihode, s obzirom da je „majstorska dnevnica i 100,00 KM“, a kada nastavi da radi u Austriji, njegova će primanja biti značajna i biće u mogućnosti da doprinosi izdržavanju djece. Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, između ostalog, navodi da nije zaposlen, da u Austriji radi povremeno, ali da (zbog pandemije bolesti COVID-19) radi rjeđe i manje. Dalje ističe da u Austriji prima socijalnu pomoć od 800 do 850 Evra mjesečno, da od tih sredstava plaća iznajmljeni stan u Beču i ostale režije, pa da zapravo nema mogućnosti da plaća ni približan iznos određen osporenom presudom.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ovo posebno imajući u vidu da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u žalbi protiv prvostepene presude, koje navode je Okružni sud razmotrio prilikom donošenja odluke o žalbi, te jasno i detaljno objasnio zašto ne može uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić