Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-28/22 (B. A.)

Odluka donesena 09. 03. 2022.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-28/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 03. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. marta 2022. godine, u predmetu broj AP-28/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Bego Agić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Bego Agić protiv Naredbe za pretres stana, ostalih prostorija, pokretnih stvari i osoba i privremeno oduzimanje predmeta Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 034162 20 Krn 3 od 12. juna 2020. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Bego Agić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 4. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Naredbe za pretres stana, ostalih prostorija, pokretnih stvari i osoba i privremeno oduzimanje predmeta Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 2 K 034162 20 Krn 3 od 12. juna 2020. godine.

2. Naredbom za pretres stana, ostalih prostorija, pokretnih stvari i osoba i privremeno oduzimanje predmeta Suda BiH broj S1 2 K 034162 20 Krn 3 od 12. juna 2020. godine naređen je pretres lice, kao i stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari koje koristi apelant kao osumnjičeni (na način pobliže naznačen predmetnom naredbom), te privremeno oduzimanje predmeta (preciziranih navedenom naredbom) radi pronalaženja dokaza o izvršenju krivičnog djela u krivičnom predmetu zbog postojanja osnova sumnje da je počinjeno krivično djelo Udruživanje radi činjena krivičnih djela iz člana 249. stav (1) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ BiH), u vezi sa krivičnim djelima Prevara iz člana 294. stav (2) Krivičnog zakona Federacije BiH, Krivotvorenje isprava iz člana 373. stav (2), Neovlašteni pristup zaštićenom sistemu i mreži elektronske obrade podataka iz člana 397. stav (3) istog zakona, te Pranje novca iz člana 209. stav (2) KZ BIH, a u svrhu direktnog pribavljanja dokaza i pronalaska tragova krivičnog djela i predmeta važnih za krivični postupak, s obzirom na to da je Sud BiH iz prijedloga Tužilaštva Bosne i Hercegovine i iz dostavljenih priloga utvrdio da postoji osnov za sumnju da će se pretresom apelanta, stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari koje koristi apelant, pronaći dokazi ili tragovi važni za krivični postupak.

3. U pouci o pravnom lijeku navedene naredbe Sud BiH je naveo da lice od koga se predmeti privremeno oduzimaju ima pravo žalbe u roku od tri dana od dana prijema pismenog otpravka naredbe.

4. Prema apelacionim navodima, predmetna naredba je izvršena 16. juna 2020. godine, kojom prilikom su od apelanta oduzeti određeni predmeti. Apelant nije izjavio žalbu protiv osporene naredbe, shodno pouci o pravnom lijeku koju je naredba sadržavala.

Apelacioni navodi

5. Apelant smatra da mu je osporenom naredbom povrijeđeno pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Navodi da odredbama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP BiH) „ne postoji zakonska regulativa koja postoji kod drugih država“ da traži da se „zapečate (oduzeti) predmeti, te sudsku odluku kako bi se spriječilo istraživanje dokaza“. Dalje navodi da je prilikom pretresa kontaktiran njegov branilac E.P. advokat iz Sarajeva, da je advokatu predočena naredba i da nije izjavio žalbu. Apelant ukazuje da je „svjestan da je djelimično i on kriv za propuštanje roka“, ali da „misli da bi mogao biti optužen za manji stepen greške“.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju apelant je propustio da, shodno odredbama člana 69. stav (1) ZKP BiH („Službeni glasnik BiH“ br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09, 72/13, 49/17-Odluka US BiH i 42/18-Rješenje US BiH, 65/18“), protiv osporene naredbe Suda BiH od 12. juna 2020. godine izjavi žalbu, shodno pouci o pravnom lijeku koju je osporena naredba sadržavala. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić