Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-307/22 ("Graficom" d.o.o. Maglaj i E. K.)

Odluka donesena 06. 04. 2022.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni spor
  • Naknada
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni postupak
  • Građevinsko zemljište
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-307/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-307/22, rješavajući apelaciju koju su podnijeli "Graficom" d.o.o. Maglaj i Enver Kotorić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli "Graficom" d.o.o. Maglaj i Enver Kotorić protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 012464 21 Uvp od 29.

novembra 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. "Graficom" d.o.o. Maglaj i Enver Kotorić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Maglaja, koje zastupa Edina Ćilimković advokat iz Tuzle, podnijeli su 25. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presudâ Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) br. 04 0 U 012464 21 Uvp od 29. novembra 2021. godine i 04 0 U 012464 21 U od 17. juna 2021. godine.

2. Zaključkom prvostepenog organa Službe za urbanizam, geodetske i imovinsko-pravne poslove Općine Maglaj broj 05-15-5-898/16 od 28. septembra 2020. godine odbačen je zahtjev apelanata, kao investitora novog planiranog stambeno-poslovnog objekta u Maglaju, za povrat uplaćenih sredstava po osnovu naknade za uređenje građevinskog zemljišta i pogodnost (rente) koja su u određenim iznosima određene pravosnažnim rješenjima broj 05-15-5-898/15 od 1. jula 2015. godine, odnosno broj 0531-6-897/15 od 2. jula 2015. godine.

3. Odlučujući o žalbi apelanata protiv zaključka od 28. septembra 2020. godine, Drugostepena stručna komisija Općinskog vijeća Općine Maglaj je Rješenjem broj 02-04-1-321/20 od 7. decembra 2020. godine predmetnu žalbu odbila kao neosnovanu i potvrdila predmetni zaključak.

4. Odlučujući o tužbi apelanata i zainteresovanih lica (E.S. i „Zanati“ d.o.o. Maglaj) podnijetoj protiv rješenja od 7. decembra 2020. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 04 0 U 012464 21 U od 17. juna 2021. godine predmetnu tužbu odbio kao neosnovanu.

5. Odlučujući o zahtjevu apelanata i zainteresovanih lica za vanredno preispitivanje sudske odluke, presude Kantonalnog suda od 17. juna 2021. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 04 0 U 012464 21 Uvp od 29. novembra 2021 predmetni zahtjev odbio.

6. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud, u smislu člana 39. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS), naveo valjane razloge zbog čega se ne mogu prihvatiti navodi tužbe (da tuženi organ nije cijenio navode apelanata da su priloženim nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka arhitektonske struke od 17. juna 2014. godine dokazali da je predmetni objekat, suvlasništvo apelanata i zainteresovanih lica, totalno uništen u poplavi i klizištima koji su zadesili Općinu Maglaj u maju 2014. godine), a koje u svemu prihvata i taj sud. Naveo je da je, suprotno navodima iz zahtjeva, prvostepeni sud pravilno zaključio da je tuženi organ u obrazloženju svog rješenja dao valjane razloge o svim navodima iz žalbe. Naime, ukazao je da su organi uprave u provedenom postupku utvrdili da apelanti u postupku koji je prethodio donošenju navedenih pravosnažnih rješenja o obavezi plaćanja navedenih naknada nisu posjedovali valjan dokaz – uvjerenje Službe civilne zaštite Općine Maglaj o činjeničnom stanju da je predmetni objekat totalno uništen u poplavi i klizištima iz maja 2014. godine. Također, da je s obzirom na činjenicu da su predmetna rješenja postala pravosnažna 7. jula, odnosno 21. jula 2015. godine, te da apelanti, a ni zainteresovane osobe nisu pobijali zakonitost i pravilnost istih, niti redovnim niti vanrednim pravnim lijekovima, zbog čega apelanti ne ispunjavaju uslov za oslobađanje od plaćanje navedenih naknada, a koji su propisani članom 1. Odluke Općinskog vijeća Općine Maglaj (iz 2014. godine). Naime, odredbom člana 1. navedene odluke, sa izmjenama i dopunama od 12. maja 2016. godine, propisano je da se od navedenih naknada oslobađaju svi vlasnici i korisnici poslovnih prostora na području Općine Maglaj koji su bili poplavljeni 15. maja 2014. godine na period od dva mjeseca i to samo vlasnici i korisnici onih poslovnih prostora koji su počeli sa obavljanjem djelatnosti do dana donošenja odluke. Dalje, da se vlasnici i korisnici poslovnih prostora koji nisu počeli sa obavljanjem djelatnosti do dana donošenja odluke oslobađaju plaćanja navedenih naknada do momenta početka obavljanja djelatnosti. Konačno, da će vlasnici totalno uništenih objekata biti oslobođeni plaćanja naknada nakon što uz zahtjev dostave uvjerenje Civilne zaštite Općine Maglaj. S tim u vezi je Kantonalni sud naveo da je pravilno prvostepeni sud zaključio da su organi uprave na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili odredbe člana 1. navedene odluke Općinskog vijeća Općine Maglaj, dakle, pravilno riješili ovu upravnu stvar i pri tome nisu povrijedili odredbe ZUS-a, niti pogrešno primijenili odredbe materijalnog prava, kao i da tuženi svojim rješenjem nije povrijedio bilo koje pravo apelanata na koje se neosnovano pozivaju u svojoj tužbi i zahtjevu.

Apelacioni navodi

7. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, između ostalog, navode da su zahtjev za povrat predmetnih naknada podnijeli 22. marta 2016. godine, te da prema tada važećim uslovima nisu bili dužni dostaviti uvjerenje Službe civilne zaštite Maglaj o činjeničnom stanju da je predmetni objekat totalno uništen u poplavama i klizištima iz 2014. godine. Dalje, da je navedeni uslov propisan u izmjenama i dopunama odluke od 12. maja 2016. godine, te da je nezakonito retroaktivno primijenjen. Konačno navode da nisu podnosili pravne lijekove na rješenja o određivanju predmetnih naknada jer je odlukom od 12. avgusta 2014. godine bilo propisano da investitori prvo uplate naknade, pa da se tek onda mogu obratiti nadležnoj službi sa zahtjevom za povrat sredstava. Konačno, da su nalazom i mišljenjem vještaka dokazali da je predmetni objekat totalno uništen.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju presude osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud dao jasne razloge u pogledu primjene relevantnih odredaba pozitivno-pravnih propisa na predmetnu situaciju, tako da Ustavni sud, nasuprot navodima apelanata, ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju tog suda. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojim će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-307/22 ("Graficom" d.o.o. Maglaj i E. K.) | Sudska praksa | Aktio