Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-368/22 (F. B.)

Odluka donesena 06. 04. 2022.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
  • Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
  • Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja utjecaja na svjedoke
  • Apelacija preuranjena
  • Pritvor
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-368/22

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 368/22, rješavajući apelaciju Filipa Bojića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (3) tačka l),člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Seada Palavrić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Filipa Bojića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 029460 22 Kž od 19. januara 2022. godine u odnosu na član II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Filipa Bojića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 029460 22 Kž od 19. januara 2022. godine u odnosu na član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Filip Bojić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Aleksandar Jokić, advokat iz Banjaluke, podnio je 28. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 029460 22 Kž od 19. januara 2022. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 029460 21 Kv 3 od 5. januara 2022. godine. Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio njegovo puštanje iz pritvora do donošenja konačne odluke o apelaciji.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda i Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 2. februara 2022. godine da dostave odgovor na apelaciju. Vrhovni sud i Okružni sud su 9. i 23. februara 2022. godine dostavili tražene odgovore. Tužilaštvo je dostavilo odgovor na apelaciju 9. marta 2022. godine.

3. Ustavni sud je 18. i 24. februara i 9. marta 2022. godine dostavio apelantovom zastupniku odgovore Vrhovnog suda i Okružnog suda, na koje apelantov zastupnik u ostavljenom roku nije dostavio izjašnjenje.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Rješenjem Okružnog suda broj 11 0 K 029460 21 Kv 3 od 5. januara 2022. godine apelantu (i osumnjičenim M. V., L. B., S. M., A. M., P. M. i G. Đ.; u daljnjem tekstu: ostali osumnjičeni) produžen je pritvor za dva mjeseca, koji je prethodno određen Rješenjem sudije za prethodni postupak Okružnog suda broj 11 0 K 029460 21 Kpp 34 od 8. decembra 2021. godine (koji je po tom rješenju mogao trajati do 6. januara 2022. godine). Apelantu je pritvor produžen zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo neovlašćene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 207 stav (3) u vezi sa st. (1) i (2) Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS) i posebnog razloga za pritvor iz člana 197 stav (1) tačka b) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS). Određeno je da pritvor, po ovom rješenju, može trajati dva mjeseca, tj. najduže do 6. marta 2022. godine.

6. Okružni sud je naveo da je Tužilaštvo Okružnom sudu podnijelo Prijedlog za produženje pritvora broj T13 0 KT 0059163 21 od 30. decembra 2021. godine (u daljnjem tekstu: Prijedlog za produženje pritvora) apelantu i ostalim osumnjičenim, koji je dostavljen apelantovom braniocu 31. decembra 2021. godine. U Prijedlogu za produženje pritvora Tužilaštvo je navelo da sprovodi istragu proti apelanta i ostalih osumnjičenih zbog postojanja osnova sumnje da su učinili krivično djelo iz člana 207 stav (3) u vezi sa st. (2) i (1) KZRS, i to na načine, u vrijeme i na mjestima kako je to navedeno u Naredbi za sprovođenje istrage broj TI 3 0 KT 0059163 21 od 7. decembra 2021. godine.

7. U rješenju je ukazano da je na ročištu održanom 4. januara 2022. godine apelantov branilac prigovorio da nije imao dovoljno vremena da izvrši uvid u dokaze, koji nisu bili dostavljeni odbranama uz Prijedlog za produženje pritvora, te da je osporio postojanje razloga za pritvor apelantu.

8. Nakon razmatranja Prijedloga za produženje pritvora, Okružni sud je utvrdio da i dalje postoji osnovana sumnja da su osumnjičeni učinili predmetna krivična djela, kako je to utvrđeno i Rješenjem sudije za prethodni postupak Okružnog suda broj 11 0 K 029460 21 Kpp 34 od 8. decembra 2021. godine, protiv kojeg su odbijene žalbe osumnjičenih i njihovih branilaca rješenjem vijeća Okružnog suda. Osnovana sumnja, kako je navedeno, proizlazi iz brojnih, do tada prikupljenih i sudu dostavljenih dokaza, navedenih u rješenju o određivanju pritvora na str. od 4 do 11, pa Okružni sud ne smatra da ih je ponovo potrebno navoditi u ovom rješenju. U obrazloženju tog rješenja su dati mjerodavni razlozi koje u svemu prihvata i vijeće Okružnog suda i na njih upućuje, nalazeći da u međuvremenu ničim nisu kompromitovani zaključci suda o postojanju osnovane sumnje da su osumnjičeni učinili krivična djela koja im se stavljaju na teret u istrazi. Ukazano je da novi dokazi koje su izveli tužilac i policijski organi nakon donošenja navedenog rješenja takođe ukazuju na postojanje osnovane sumnje. Okružni sud je konstatovao da je Tužilaštvo uz Prijedlog za produženje pritvora priložilo i nove dokaze, koji su pribavljeni nakon donošenja rješenja o određivanju pritvora osumnjičenima od 8. decembra 2021. godine (pobliže opisanim na str. 7 i 8 rješenja), među kojim su i zapisnik o ispitivanju osumnjičenog L. B., zapisnici o saslušanju imenovanih svjedoka, službene zabilješke, zapisnik o otvaranju i pregledu privremeno oduzetih predmeta te naredba za vještačenje.

9. Okružni sud je naveo da osnovana sumnja da su osumnjičeni učinili predmetna krivična djela proizlazi i iz iskaza osumnjičenog P. M., koji je u svojoj odbrani koju je dao pred Tužilaštvom, u prisustvu svog izabranog branioca, izjavio da u cijelosti priznaje da je izvršio krivično djelo koje mu se stavlja na teret. Navedeno je da je i osumnjičeni V. Z. u svojoj odbrani koju je dao pred Tužilaštvom, u prisustvu svog izabranog branioca, priznao da je preduzeo radnje izvršenja krivičnog djela koje mu se stavljaju na teret, odnosno izjavio je da priznaje da je izvršio to krivično djelo. Ovaj osumnjičeni je pojasnio da je sa osumnjičenim A. M. i S. M. dogovorio da zajedno prodaju marihuanu, a prema tom dogovoru, koji je realizovan, S. M. je nabavljao marihuanu od apelanta, a apelant je S. M. tu marihuanu davao, kako je naveo „na ler“, odnosno S. M. nije odmah plaćao preuzetu marihuanu, već bi mu novac donosio nakon što oni tu marihuanu prodaju. Dalje, S. M. je od apelanta preuzimao marihuanu u količini od oko pola kilograma, a kada prodaju tu drogu, onda je isključivo S. M. apelantu od te prodate droge davao novac u navedenom iznosu. Dalje je naveo da je tako prodavao marihuanu sve do kraja 2020. godine, kada je upoznao (osumnjičenog) L. B. od koga je počeo da kupuje opojnu drogu i da je dalje preprodaje. Naveo je da mu je L. B. rekao da je on tu drogu uzimao od apelanta. Takođe je V. Z. naveo da mu je poznato da su S. M. i A. M., nakon što je prestao da prodaje marihuanu sa njima, nastavili da kupuju ovu opojnu drogu od apelanta. Okružni sud je naveo da je i osumnjičeni S. M. u svojoj odbrani koju je dao pred Tužilaštvom, između ostalog, potvrdio da je uživalac opojne droge marihuane unazad 10 godina, te da tu drogu zadnjih pet godina intenzivno konzumira. Istakao je da je opojnu drogu marihuanu u više navrata nabavljao od V. Z. i apelanta. Apelant je, kako je ovaj osumnjičeni istakao, njegov komšija koji živi preko puta njega, te je on od njega znao nekad dobiti marihuanu, i to u manjim količinama, ali da apelant od njega nikada nije uzeo novac, već da mu je tu drogu poklonio. Takođe, ovaj osumnjičeni je naveo da je od apelanta ponekad tražio i veću količinu opojne droge, ali on u većini slučajeva nije imao da mu da ili proda.

10. Dalje, Okružni sud je istakao da je tokom istrage u ovom krivičnom predmetu, postupajući po prijedlozima Tužilaštva, prema apelantu i osumnjičenim M. V., P. M., S. M., A. M. i G. Đ. donio naredbe za primjenu posebnih istražnih radnji nadzora i tehničkog snimanja telekomunikacija iz člana 234 stav 2 tačka a) ZKPRS i tajnog praćenja i tehničkog snimanja lica i transportnih sredstava i predmeta koji su u vezi sa njima iz člana 234 stav 2 tačka g) ZKPRS, te je u nastavku rješenja opisano šta je utvrđeno sprovođenjem tih radnji (pobliže opisano na str. 12 i 13 rješenja). Okružni sud je naveo da sprovođenjem telekomunikacionog nadzora broja telefona koji je koristio apelant nije utvrđeno postojanje direktnih telefonskih komunikacija sa drugim osumnjičenim licima, već je analizom monitorisanih telefonskih razgovora utvrđeno da apelant veoma često vrši dopunjavanje interneta preko operatera telekomunikacija ,,Mtel“, odnosno kupuje tarifnu opciju za korišćenje mobilnog interneta. Samim tim, kako je istakao Okružni sud, imajući u vidu ostale dokaze koji su prikupljeni u dosadašnjem toku istrage, kao i iskaze drugih osumnjičenih koji su naveli da koriste aplikacije za komunikaciju putem interneta u vezi s prometom opojnih droga, može se izvesti zaključak da apelant isključivo na taj način komunicira sa ostalim osumnjičenim i drugim licima u vezi s prometom opojnih droga. Takođe je navedeno i da je 6. decembra 2021. godine, na osnovu naredbe za pretres sudije za prethodni postupak Okružnog suda, izvršen pretres kuće koju koristi apelant i da je tada, između ostalog, pronađena i od apelanta privremeno oduzeta zelena biljna materija koja asocira na opojnu drogu marihuanu, upakovana u bijeli cigaret papir sa tragovima sagorijevanja, ukupne bruto mase 1,09 g, pronađena na stoliću u dnevnom boravku, kao i PVC kutija sa natpisom ,,Creatine“ u kojoj se nalazi bijela praškasta materija koja svojim izgledom asocira na opojnu drogu kokain ukupne bruto mase 269,15 grama.

11. Okružni sud smatra utvrđenim postojanje osnovane sumnje da su osumnjičeni učinili krivična djela koja im se stavljaju na teret na osnovu analiziranih dokaza, a posebno dovođenjem u vezu odbrana osumnjičenih P. M. i V. Z. sa izjavama svjedoka koji su saslušani u dotadašnjem toku istrage, te sa podacima pribavljenim primjenom posebnih istražnih radnji, kao i dokazima pribavljenim pretresima objekata koje koriste osumnjičeni, kako je to i obrazloženo. Suprotno navodima odbrana osumnjičenih, Okružni sud smatra da je na osnovu ranije izvedenih dokaza, koji su već bili predmet analize sudije za prethodni postupak Okružnog suda, a koje je analiziralo i vijeće Okružnog suda u ovom postupku, te na osnovu novih dokaza koje je tužilac priložio uz Prijedlog za produženje pritvora, proizlazi osnovana sumnja da su osumnjičeni učinili krivična djela koja im se u istrazi stavljaju na teret, što ne proizlazi samo iz iskaza osumnjičenih V. Z. i P. M., već to proizlazi iz cjelokupne analize svih dokaza Tužilaštva. Pri tome je Okružni sud ukazao da je osnovana sumnja koju je potrebno utvrditi u ovoj fazi krivičnog postupka različitog, manjeg stepena od osnovane sumnje koja se utvrđuje u fazi potvrđivanja optužnice pa sud smatra da je ona u konkretnim slučajevima dokazima Tužilaštva utvrđena u odnosu na sve osumnjičene za koje je predloženo produženje pritvora, u skladu sa odredbama člana 20 tačka đ) ZKPRS.

12. Dalje, Okružni sud je utvrdio da je, prije određivanja pritvora osumnjičenim, 8. decembra 2021. godine, saslušano 13 imenovanih svjedoka. Takođe, sud je naveo da je, nakon određivanja pritvora osumnjičenim, saslušano i 19 svjedoka, kao i da je nakon lišenja slobode osumnjičenog L. B. taj osumnjičeni ispitan pred Tužilaštvom. Takođe, iz priloženih dokaza je vidljivo da je, nakon određivanja pritvora osumnjičenim, Tužilaštvo izvršilo otvaranje i pregled predmeta privremeno oduzetih od osumnjičenih i drugih lica, te da je tužilac izdao naredbu za vještačenje materija koje asociraju na opojne droge, a koje su privremeno oduzete od osumnjičenih i drugih lica, kao i tragova na privremeno oduzetim predmetima radi utvrđivanja o kakvoj vrsti materije i tragova se radi, te radi utvrđivanja neto mase privremeno oduzete materije, ali da nalaz i mišljenje, do održavanja ročišta za razmatranje Prijedloga za produženje pritvora osumnjičenima, nije dostavljen tužiocu.

13. Okružni sud je konstatovao da je tužilac u Prijedlogu za produženje pritvora ukazao na činjenice da istraga u ovom krivičnom predmetu nije okončana iz objektivnih razloga, a u daljem toku istrage potrebno je preduzeti brojne istražne radnje, koje navodi, pa tako i da je u daljem toku istrage potrebno, između ostalog, saslušati 22 imenovana svjedoka, koji, prema do tada prikupljenim dokazima, imaju saznanja koja se odnose na krivična djela koja se osumnjičenim stavlja na teret.

14. Osim postojanja osnovane sumnje kao opšteg razloga za pritvor, prema ocjeni Okružnog suda, u ovoj fazi istrage postoje i posebni razlozi iz člana 197 stav (1) tačka b) ZKPRS zbog kojih je apelantu i drugim osumnjičenim neophodno produžiti pritvor. U vezi s tim, Okružni sud je ukazao da je u daljnjem toku istrage neophodno da se sasluša više imenovanih svjedoka u vezi s radnjama izvršenja krivičnog djela od strane imenovanih osumnjičenih, od čega su navedena tri svjedoka u vezi s radnjama izvršenja krivičnog djela od strane apelanta. Imajući u vidu da je nakon podnošenja Prijedloga za produženje pritvora osumnjičenim poznato koji će svjedoci u vezi s njima biti saslušani i na koje okolnosti, Okružni sud smatra da postoji osnovana bojazan da će apelant i ostali osumnjičeni puštanjem na slobodu uticati na svjedoke, pa i na osumnjičenog V. Z. da promijeni svoj iskaz, posebno zbog činjenice da se, uglavnom, radi o uživaocima opojnih droga koji su podložni uticajima drugih, a naročito onih koji im drogu prodaju. Pri tome je Okružni sud smatrao neosnovanim, i stoga neprihvatljivim, prijedloge svih branilaca da se osumnjičenim umjesto pritvora zbog postojanja ovog pritvorskog razloga odredi mjera zabrane iz člana 185 stav 1 tačka v), a koja se odnosi na zabranu sastajanja s određenim licima. Okružni sud je ukazao da sud ne može narediti osumnjičenom da ne smije komunicirati sa određenim licem putem telefona ili drugih elektronskih medija, niti bi mogao kontrolisati realizaciju ovakve odluke i kada bi je donio. Zbog toga sud smatra da nije moguće spriječiti komunikaciju osumnjičenih sa svjedocima koji su navedeni, a koje će tužilac saslušati, pa i njihovu međusobnu komunikaciju radi dogovaranja zajedničke odbrane, na šta je tužilac na ročištu takođe ukazao, zbog čega je sud prihvatio prijedlog Tužilaštva i apelantu i ostalim osumnjičenim produžio pritvor, koji im je već ranije svojim rješenjem odredio sudija za prethodni postupak, zbog postojanja posebnog pritvorskog razloga iz člana 197 stav 1 tačka b) ZKPRS.

15. Vrhovni sud je Rješenjem broj 11 0 K 029460 22 Kž od 19. januara 2022. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu (i žalbe ostalih imenovanih osumnjičenih), izjavljenu protiv Rješenja Okružnog suda broj 11 0 K 029460 21 Kv 3 od 5. januara 2022. godine.

16. Vrhovni sud je ocijenio da nisu osnovani prigovori iz žalbe apelantovog branioca izneseni u prilog tvrdnji o povredi prava na odbranu i time počinjenoj bitnoj povredi odredaba krivičnog postupka iz člana 311 stav 1 tačka g) ZKPRS. Naime, na ročištu za izjašnjenje o Prijedlogu, koje je održano pred prvostepenim sudom 4. januara 2022. godine, odbrana svih osumnjičenih se izjasnila na okolnosti razloga zbog kojih se pritvor predlaže, u smislu odredbe člana 196 stav 2 ZKPRS. Takvo izjašnjenje je dao i apelantov branilac, kako u pogledu postojanja osnovane sumnje tako i pritvorskih razloga, zbog čega tvrdnje žalbe o dovoljnom vremenu za razmatranje dokaza određenog od prvostepenog suda ne daje podlogu za osnovanost tvrdnji o povredi prava na odbranu.

17. Vrhovni sud je ocijenio neosnovanim argumente iz žalbi branilaca osumnjičenih kojima se osporava pravilnost i valjanost razloga datih u pobijanom rješenju za postojanje osnovane sumnje da su apelant i imenovani osumnjičeni počinili krivično djelo neovlašćene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 207 stav (3) u vezi sa st. (1) i (2) KZRS, za koje se istraga sprovodi. Naime, u pobijanom rješenju je detaljno iznesen sadržaj dokaza pribavljenih u dotadašnjem toku istrage, i to sadržaj iskaza osumnjičenih P. M., V. Z. i S. M., koji potvrđuju vezu između poimenično određenih osumnjičenih u neovlašćenom prometu opojne droge, dokaza pribavljenih sprovođenjem posebnih istražnih radnji iz člana 234 stav 2 tačke a) i g) ZKPRS, iskaza poimenično navedenih svjedoka (stranica 29), te materijalnih dokaza. Ti dokazi su ocijenjeni pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, a s aspekta sadržaja ocijenjeni su i dokazi pribavljeni sprovođenjem posebnih istražnih radnji nadzora i tehničkog snimanja telekomunikacija iz člana 234 stav 2 tačka a) ZKPRS, te je izveden zaključak o postojanju osnovane sumnje da su osumnjičeni počinili krivična djela za koje se istraga protiv njih sprovodi. Radi toga su bez osnova prigovori iz žalbi branilaca osumnjičenih kojima se u jednom dijelu ukazuje na izostanak razloga o odlučnim činjenicama i time počinjenoj bitnoj povredi odredaba krivičnog postupka iz člana 311 stav 1 tačka k) ZKPRS, a u drugom osporava pravilnost takve ocjene i valjanost datih razloga za postojanje osnovane sumnje da su osumnjičeni počinili krivična djela za koja se istraga sprovodi kao zakonskog uslova primjene mjere pritvora u smislu odredbe člana 197 stav 1 ZKPRS.

18. Kada je riječ o pritvorskom razlogu iz odredbe člana 197 stav 1 tačka b) ZKPRS, a koji je uspostavljen u odnosu na sve osumnjičene, Vrhovni sud je naveo da je u pobijanom rješenju (stranica 31) dato obrazloženje tako da su poimenično navedeni svjedoci koje treba saslušati u daljem toku istrage i u odnosu na koje od osumnjičenih se odnose njihova saznanja u vezi s predmetnim krivičnim djelom i u vezi s tim koluzione opasnosti (stranica 32). Nadalje, obrazloženo je da je potrebno utvrditi identitet nepoznatog lica po imenu Neven, koji koristi tačno određen broj mobilnog telefona, a potom ga saslušati u svojstvu svjedoka, te sprovesti radnju prepoznavanja u sklopu iskaza svjedoka N. P. Navedene okolnosti su, kako je zaključio Vrhovni sud, pravilno cijenjene i obrazložene u pobijanom rješenju, zbog čega se pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, s aspekta nužnosti dalje primjene mjere pritvora, po uspostavljenim pritvorskim razlozima individualno određenim i obrazloženim za svakog od osumnjičenih, ne može osporiti žalbenim prigovorima. Slijedom navedenog, bez osnova su žalbeni prigovori kojima se osporava pravilnost činjeničnog osnova pobijanog rješenja i u tom pravcu mogućnost i za izricanje mjera zabrana iz odredbe čl. 184 i 185 ZKPRS.

19. Ustavni sud podsjeća da je na sjednici održanoj 9. marta 2022. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 61/22 (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je usvojio apelantovu apelaciju (Filip Bojić) i utvrdio povredu prava na ličnu slobodu i bezbjednost iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 4 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ustavni sud je povredu utvrdio zbog toga što „Rješenje o produženju pritvora Okružnog suda broj 11 0 K 029460 21 Kv3 od 5. januara 2022. godine nije brzo i bez odlaganja dostavljeno apelantovom braniocu, nego tek šestog dana od dana donošenja.“ U navedenoj odluci Ustavni sud je u tački 25 istakao i: „[…] Apelantu se ne može staviti na teret činjenica da je rješenje trebalo dostaviti za vrijeme praznika, zato što je apelant lice lišeno slobode koje prema članu 5 Evropske konvencije ima pravo da se zakonitost njegovog lišenja slobode ispita što prije. Ta hitnost nalaže obavezu da se sistem organizuje za vrijeme praznika (odnosno neradnih dana), kako bi se poštovala prava koja su propisana članom 5 Evropske konvencije. Navedena obaveza nije poštovana iako je apelantu predmetno rješenje dostavljeno isti dan kada je doneseno, zato što je tokom trajanja pritvora obavezno da lice lišeno slobode ima branioca, iz kog razloga se rješenje o produženju pritvora moralo dostaviti 'hitno i bez odlaganja' (i) apelantovom braniocu, a što nesporno nije urađeno u konkretnom slučaju.“

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

20. Apelant u apelaciji ukazuje na povredu člana II/3d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5 i 6 Evropske konvencije. Apelant smatra da ne postoji osnovana sumnja niti posebni razlozi za pritvor. Apelant, prije svega, ističe da on i njegov branilac nisu imali dovoljno vremena da se pripreme za izjašnjenje i prouče dokaze iz Prijedloga za produženje pritvora koji je odbrani dostavljen 31. decembra 2021. godine sa pozivom da je ročište za izjašnjenje na Prijedlog zakazano za 4. januar 2022. u 9.00 časova. Propratnim dopisom uz Prijedlog je navedeno da se on dostavlja bez dokaza i da odbrana ima mogućnost da se sa dokazima upozna 4. januara 2022. u periodu od 8.00 do 9.00 časova u prostorijama suda. U ovom predmetu ima šest branilaca, a sedam osumnjičenih. Tužilaštvo je uz Prijedlog sudu dostavilo 33 materijalna dokaza. Svaki od šest branilaca imao je ukupno po 10 minuta da pregleda 33 materijalna dokaza iz sudskog spisa. Prigovara se stavu Vrhovnog suda u kojem je ocijenjeno da ovaj prigovor nije osnovan jer se branilac na ročištu 4. januara 2022. izjasnio o Prijedlogu.

21. Apelant ističe da je osnovana sumnja da je izvršio djelo za koje se sumnjiči utvrđena bez postojanja materijalnih dokaza. Tužilaštvo apelanta i ostale sumnjiči da su kao dio organizovane grupe izvršili krivično djelo proizvodnje i prometa opojnih droga. Posebne istražne radnje prisluškivanja telefona i praćenja su trajale šest mjeseci i apelant za to vrijeme nije komunicirao niti se sastajao sa drugim osumnjičenim, niti je imao ijedan sumnjiv razgovor, poruku ili sastanak. Iako je pored praćenja i snimanja komunikacija apelant i fizički praćen četiri mjeseca, nije uočen nijedan susret sa ostalim osumnjičenim. Smatra beznačajnim navod da dopunjava internet. Pretresom stana nije nađena opojna droga, ali je namjerno dodatak ishrani predstavljen kao supstanca koja asocira na „kokain“ kako bi se fingirala osnovana sumnja. Tom prilikom je pronađeno i izuzeto: (1) opušak izgorjele improvizovane cigarete i (2) plastično pakovanje kreatina (suplementa za treniranje koji je praškasta materija) sa oko 260 grama praškaste materije unutra. Apelant navodi da je 20. januara 2022. godine odbrani dostavljena kopija nalaza i mišljenja od 5. januara 2022. godine kojim je urađeno vještačenje izuzetih materija od osumnjičenih, između ostalog i 298 grama bijelog praha izuzetog iz apelantovog stana. Nalaz i mišljenje je potvrdio tvrdnje odbrane da je riječ o kreatinu a ne kokainu. Istina, u ugašenom izgorjelom opušku nađeno je ukupno 0,1 gram biljne materije koja sadrži tetrahidrokanabinol, ali to je „već konzumirana materija koja je nakon konzumacije ostala u tragovima.“ Ova količina teško da bi bila dovoljna i za prekršaj posjedovanja (deseti dio grama). Apelant ističe da je jedini materijalni dokaz na kojem je Tužilaštvo zasnivalo osnovanu sumnju da je počinio krivično djelo povodom kojeg se vodi istraga bila „neizvještačena bijela praškasta materija“. Osumnjičeni V. Z. je u svojoj odbrani izjavio da mu je poznato da je lice koje on poznaje nabavljalo opojnu drogu od apelanta kojeg ne poznaje lično. Sve što Tužilaštvo ima protiv apelanta zasniva se na dvije izjave osumnjičenih, od kojih je jedna data bez prisustva branioca, a kojom je navedeno da je apelant u nekoliko navrata besplatno poklonio marihuanu dovoljnu za „džoint ili dva“ (izjava S. M. opisana u Prijedlogu na str. 9 i 10). Apelant ističe da je Okružni sud u rješenju naveo da je u daljnjem toku istrage potrebno saslušati više svjedoka i zbog čijih iskaza treba da se produži pritvor osumnjičenim, među njima i apelantu. Nigdje se ne navodi ni ko su oni, odakle su, gdje žive. Još bitnije ne postoji nikakav navod da li i kako ova lica poznaju apelanta i ono najvažnije, nije ni navedeno kako će ovaj apelant uticati na njihove iskaze ako bude pušten na slobodu. U tom kontekstu, apelant je ukazao i na Odluku Ustavnog suda broj AP 6/08. Konačno, apelant je zatražio od Ustavnog suda „da mu dodijeli pravičnu novčanu naknadu na ime povrede prava iz člana 5 Evropske konvencije, i to u iznosu od 100 KM po danu trajanja pritvora.“ Apelant je zatražio i da se donese privremena mjera kojom će se naložiti ukidanje pritvora apelantu, tj. naložiti puštanje na slobodu do donošenja odluke Ustavnog suda po ovoj apelaciji.

b) Odgovor na apelaciju

22. Vrhovni sud je odgovorio da su sa aspekta prava na obrazloženje žalbenih prigovora, u okviru prava na odbranu, u rješenju drugostepenog suda dati razlozi za postojanje osnovane sumnje da je apelant na način opisan u naredbi o sprovođenju istrage počinio radnje za koje se istraga sprovodi. Dato je i obrazloženje za žalbene prigovore o postojanju posebnog pritvorskog razloga iz odredbe člana 197 stav 1 tačka b) ZKPRS po kojem je pritvor protiv apelanta produžen.

23. Okružni sud je odgovorio da su navodi iz apelacije neosnovani budući da je Prijedlog za produženje pritvora, uz poziv na ročište, apelantovom braniocu dostavljen 31. decembra 2021. godine, a vidljivo je da je u njegovom obrazloženju tužilac, obrazlažući postojanje osnovane sumnje, naveo dokaze na koje se poziva u tom smislu, navodeći njihove sadržaje, tako da su odbrane već na osnovu toga mogle da obrate pažnju na pojedine dokaze koji terete njihove branjenike. Osim toga, Okružni sud je napomenuo da je većina od 33 priložena dokaza već bila poznata odbranama osumnjičenih jer su već bili korišćeni prilikom određivanja pritvora osumnjičenima, te se nije radilo o nepoznatim novim dokazima. U situaciji kada je sud posljednjeg radnog dana 2021. godini oko 16.00 časova od Tužilaštva dobio prijedlog za produženje pritvora, uz dokaze dostavljene u jednom primjerku, nije imao druge mogućnosti nego da prvog radnog dana (jer je 3. januar 2022. godine u skladu sa Zakonom o praznicima Republike Srpske odlukom Vlade Republike Srpske bio proglašen neradnim danom) omogući odbranama uvid u dokaze na opisani način, te da održi ročište za razmatranje prijedloga o produženju pritvora budući da je isticao rok u kojem je ovu odluku trebalo donijeti. Stoga, Okružni sud smatra da su u ovom krivičnom postupku u svemu poštovana apelantova prava koja mu garantuju Ustav BiH i Evropska konvencija.

24. Tužilaštvo je odgovorilo da su apelantovi navodi kako nije imao vremena da se pripremi za izjašnjenje na ročištu za produženje pritvora zbog nedostavljanja dokaza neosnovani jer se na održanom ročištu apelantov branilac izjašnjavao o ovom prijedlogu. Tužilaštvo smatra da su neosnovani i navodi da ne postoji osnovana sumnja da je apelant učinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret budući da je u prijedlogu tužilaštva za produženje pritvora detaljno, jasno i precizno navedeno na kojim dokazima se zasniva osnovana sumnja, a što su u konačnom prihvatili i Okružni sud i Vrhovni sud. Tužilaštvo je u prijedlogu za produženje pritvora detaljno obrazložilo i postojanje posebnih pritvorskih razloga propisanih u članu 197 stav 1 ZKPRS. Naime, Tužilaštvo je, između ostalog, taksativno pobrojalo imena svjedoka koje je bilo potrebno saslušati u ovoj fazi istrage, navelo imena osumnjičenih za koje bi ti svjedoci mogli da pruže korisna saznanja, te je detaljno obrazložilo zbog čega smatra da bi osumnjičeni (pa tako i osumnjičeni apelant) boravkom na slobodi mogli da ometaju krivični postupak uticajem na ove svjedoke.

V.Relevantni propisi

25. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21) u relevantnom dijelu glasi:

Slobodna ocjena dokaza Član 15.

Pravo suda, tužioca i drugih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima.

Razlozi za pritvor Član 197. stav (1) tačka b) (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:

b) ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili falsifikovati dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače, VI.Dopustivost

26. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

27. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje

28. U vezi s apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje iz člana 6 Evropske konvencije odnose na krivični postupak u cijelosti, te da se odgovor na pitanje da li je neka od ovih garancija prekršena ne može dati dok postupak traje jer eventualni proceduralni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog postupka. Slijedeći to, nije moguće, u principu, utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68, Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, tačka 18, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/03).

29. U konkretnom slučaju krivični postupak protiv apelanta još nije okončan, već su u trenutku podnošenja apelacije donesena samo procesna rješenja kojim su mu izrečene mjere zabrane. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da osporena rješenja ne predstavljaju utvrđenje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, u smislu člana 6 Evropske konvencije (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 3271/13 od 23. decembra 2013. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba, tačka 26). S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije preuranjena.

30. Imajući u vidu odredbe člana 18 stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojim će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

U odnosu na ostale navode

31. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Vrhovnog suda broj 11 0 K 029460 22 Kž od 19. januara 2022. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 25. januara 2022. godine, a apelacija je podnesena 28. januara 2022. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

32. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

33. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da su mu tim rješenjima povrijeđena prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5 Evropske konvencije. Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost

34. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

d) Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost;

35. Član 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Svako ima pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa postupkom propisanim zakonom:

c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja lica u svrhu njegovog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinilo krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela.

3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1 tačka c) ovog člana izvodi se bez odlaganja pred sudiju ili drugo službeno lice ovlašćeno zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. […].

36. U konkretnom slučaju iz osporenih rješenja proizlazi da je apelantu produžena mjera pritvora zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo neovlašćene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 207 stav (3) u vezi sa st. (1) i (2) KZRS i pritvor produžen osporenim rješenjem može trajati najduže do 6. marta 2022. godine. Stoga, lišavanje apelanta slobode potpada pod član 5 stav 1 tačka c) Evropske konvencije. Apelant, u suštini, tvrdi da su u osporenim rješenjima izostali razlozi i obrazloženja na kojima su redovni sudovi zasnivali zaključak o postojanju osnovane sumnje i posebnog razloga za produžavanje pritvora.

37. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na to da se pravo na ličnu slobodu i bezbjednost ubraja u jedno od najznačajnijih ljudskih prava, te da član 5 Evropske konvencije garantuje da niko ne smije biti proizvoljno lišen slobode. Proizvoljnost lišavanja slobode ocjenjuje se u prvom redu u odnosu na poštovanje proceduralnih zahtjeva ZKPRS koji je primijenjen u konkretnom slučaju, dakle nacionalnog prava koje mora biti usklađeno sa standardima iz Evropske konvencije. Ustavni sud, takođe, podsjeća da se određivanje i produžavanje pritvora u periodu prije podizanja optužnice ne smije za osumnjičenog pretvoriti u kaznu. Stoga je pritvor dopušteno odrediti samo u slučaju u kojem postoji „osnovana sumnja“ da je lice počinilo krivično djelo te, načelno, samo s ciljem obezbjeđenja njegove prisutnosti i uspješnog vođenja krivičnog postupka. Stoga, ZKPRS za određivanje i produžavanje pritvora uvijek traži kumulativno postojanje opšteg uslova, to jest „osnovane sumnje“ da je lice počinilo krivično djelo i postojanje barem jednog od posebnih razloga taksativno nabrojanih u članu 197 stav (1) tačke a), b), v) i g) ZKPRS.

38. Pri tome je postojanje osnovane sumnje da je lice lišeno slobode počinilo krivično djelo za koje se tereti conditio sine qua non za određivanje ili produženje pritvora, ali to nakon određenog vremena nije dovoljno, već se mora procijeniti da li za pritvor postoje relevantni i dovoljni razlozi (vidi Evropski sud, Trzaska protiv Poljske, presuda od 11. jula 2000. godine, aplikacija broj 25792/94, tačka 63). Prema daljnjem stavu Evropskog suda, opravdanost pritvora zavisi i od okolnosti konkretnog slučaja koje moraju biti takve da upućuju na postojanje opšteg (javnog) interesa koji je tako važan i značajan da, uprkos presumpciji nevinosti, preteže nad načelom poštovanja slobode pojedinca.

39. Dovodeći navedene principe u kontekst predmetnog slučaja, Ustavni sud zapaža da je apelant svoje prigovore usmjerio, prije svega, na postojanje osnovane sumnje kao conditio sine qua non za zakonitost pritvora. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je, u smislu odredbe člana 197 stav (1) ZKPRS, opšti uslov za određivanje pritvora postojanje osnovane sumnje da je određeno lice počinilo krivično djelo. U tom kontekstu, Ustavni sud zapaža da su Okružni sud i Vrhovni sud, odlučujući na dvije instance, zaključak u pogledu postojanja osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo neovlašćene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 207 stav (3) u vezi sa st. (1) i (2) KZRS za koje se sprovodi predmetna istraga zasnovali na dokazima na osnovu kojih je sudija za prethodni postupak Okružnog suda odredio pritvor apelantu i ostalim osumnjičenim, a potom i dokazima koje je dostavilo Tužilaštvo uz Prijedlog za produžavanje pritvora, koji su cijenjeni i analizirani.

40. Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja rješenja Okružnog suda donesenog prilikom produženja pritvora proizlazi da je taj sud prilikom utvrđivanja osnovane sumnje imao u vidu (vidi pod III – činjenično stanje ove odluke), kako je navedeno, brojne do tada prikupljene i sudu dostavljene dokaze, navedene u rješenju o određivanju pritvora na str. od 4 do 11, koji, u međuvremenu, ničim nisu kompromitovani, kao i nove dokaze koje su izveli tužilac i policijski organi nakon donošenja navedenog rješenja koji, takođe, ukazuju na postojanje osnovane sumnje. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud konstatovao da je Tužilaštvo uz Prijedlog za produženje pritvora priložio i nove dokaze, koje je pribavio nakon donošenja rješenja o određivanju pritvora osumnjičenima od 8. decembra 2021. godine (pobliže opisanim na str. 7 i 8 rješenja), među kojim su i zapisnik o ispitivanju osumnjičenog L. B., zapisnici o saslušanju imenovanih svjedoka, službene zabilješke, zapisnik o otvaranju i pregledu privremeno oduzetih predmeta i naredba za vještačenje Tužilaštva.

41. Naime, Okružni sud je, obrazlažući postojanje osnovane sumnje da je apelant (i ostali osumnjičeni) počinio krivično djelo povodom kojeg se vodi predmetna istraga, utvrdio da opisani dokazi nesumnjivo potvrđuju osnovanu sumnju da je apelant počinio krivično djelo povodom kojeg se vodi predmetna istraga protiv njega. Okružni sud je ukazao na iskaze osumnjičenih V. Z. i S. M. koji su priznali da su počinili radnje, kako je to pobliže opisano u naredbi o sprovođenju istrage. Takođe, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud naveo da sprovođenjem telekomunikacionog nadzora broja telefona koji je koristio apelant nije utvrđeno postojanje direktnih telefonskih komunikacija s drugim osumnjičenim licima, već je analizom monitorisanih telefonskih razgovora utvrđeno da apelant veoma često vrši dopunjavanje interneta preko operatera telekomunikacija ,,Mtel“, odnosno kupuje tarifnu opciju za korišćenje mobilnog interneta. Samim tim, Okružni sud je, imajući u vidu ostale dokaze koji su prikupljeni u dotadašnjem toku istrage, kao i iskaze drugih osumnjičenih koji su naveli da koriste aplikacije za komunikaciju putem interneta u vezi s prometom opojnih droga, zaključio da apelant isključivo na taj način komunicira sa ostalim osumnjičenim i drugim licima u vezi s prometom opojnih droga. Takođe je navedeno i da je 6. decembra 2021. godine, na osnovu naredbe za pretres sudije za prethodni postupak Okružnog suda, izvršen pretres kuće koju koristi apelant, kojom prilikom je, između ostalog, pronađena i od apelanta privremeno oduzeta zelena biljna materija koja asocira na opojnu drogu marihuanu, upakovana u bijeli cigaret papir sa tragovima sagorijevanja, kao i PVC kutija sa natpisom ,,Creatine“. Pri tome, Ustavni sud smatra da apelantovi navodi kako je „jedini materijalni dokaz“ na kojem je Tužilaštvo zasnivalo osnovanu sumnju da je počinio krivično djelo povodom kojeg se vodi istraga bila „neizvještačena bijela praškasta materija“, u konkretnom slučaju, ne dovode u pitanje postojanje osnovane sumnje. Naime, iz osporenih rješenja proizlazi da je osnovana sumnja za apelanta, između ostalog, utvrđena i na osnovu iskaza osumnjičenih V. Z. i S. M., koji su u svojim iskazima detaljno opisali radnje koje je u izvršenju predmetnog krivičnog djela preduzimao apelant. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 15 ZKPRS propisano da ocjena postojanja ili nepostojanja činjenica nije vezana ni ograničena posebnim formalnim dokaznim pravilima.

42. Vrhovni sud je, odlučujući o žalbama protiv rješenja o produženju pritvora, naveo da je ispitao osporeno rješenje u granicama žalbenih navoda, u smislu odredaba člana 320 ZKPRS, te da je pažljivom analizom zaključio da nisu osnovani prigovori koji tvrdnjom o počinjenim bitnim povredama odredaba krivičnog postupka upućuju na odsustvo osnovane sumnje i postojanja pritvorskih osnova iz člana 197 stav 1 tačka b) ZKPRS. Prema mišljenju Ustavnog suda, navedene okolnosti na kojima su redovni sudovi zasnovali svoju odluku u pogledu postojanja osnovane sumnje takvog su karaktera da mogu uvjeriti objektivnog posmatrača da je moguće da je apelant počinio krivična djela zbog kojih se vodi predmetni postupak u smislu standarda člana 5 stav 1 tačka c) Evropske konvencije. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi u ovom dijelu neosnovani i da je u osporenim rješenjima pitanje postojanja osnovane sumnje detaljno razmotreno, a razlozi u prilog zaključku o njenom postojanju dovoljni, jasni i argumentovani. Da li će ova sumnja biti i potvrđena, predmet je daljnjeg postupka.

43. Dalje, Ustavni sud zapaža da su u konkretnom slučaju redovni sudovi utvrdili da je, osim postojanja osnovane sumnje kao opšte pretpostavke za određivanje i produženje mjere pritvora apelantu, ispunjen i drugi kumulativni uslov, odnosno da u konkretnom slučaju postoji posebni pritvorski uslov iz člana 197 stav 1 tačka b) ZKPRS. Apelant ukazuje na nepostojanje razloga, odnosno da sud nije dao dovoljne razloge u vezi s postojanjem posebnih pritvorskih osnova iz člana 197 stav 1 tačka b) ZKPRS.

44. Ustavni sud podsjeća da se, prema zakonskoj odredbi člana 197 stav 1 tačka b) ZKPRS, navedeni osnov može primijeniti kad postoji osnovana bojazan da bi osumnjičeno ili optuženo lice moglo uništiti, sakriti, izmijeniti ili falsifikovati dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače.

45. Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda, na opasnost od ometanja krivične istrage ne može pozvati in abstracto, već se takav zaključak mora obrazložiti relevantnim dokazima (vidi Becciev protiv Moldavije, presuda od 4. oktobra 2005. godine, aplikacija broj 9190/03, tačka 59). Rizik od pritiska na svjedoke može se prihvatiti u početnim fazama postupka (vidi Jarzyński protiv Poljske, tačka 43). Međutim, on se ne može zasnivati samo na vjerovatnosti teške kazne, već mora biti povezan s određenim činjenicama (vidi Merabishvili protiv Gruzije [VV], tačka 224). Takođe, Ustavni sud podsjeća da opasnost od uticaja na svjedoke i/ili druge optužene u dužem periodu ne može biti dovoljna da opravda pritvor jer prema redovnom toku stvari protekom vremena rizik od mogućeg ometanja postupka u ovom obliku opada kako postupak odmiče, uzimanjem iskaza i sprovođenjem provjera (vidi Evropski sud, mutatis mutandis, Clooth protiv Belgije, presuda od 12. decembra 1991. godine, tačka 43).

46. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud utvrdio da i dalje postoje razlozi koji ukazuju da postoji bojazan da će apelant, ako bude pušten na slobodu, ometati krivični postupak. Naime, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju utvrđeno postojanje koluzione opasnosti za apelanta, što je objašnjeno u osporenom rješenju Okružnog suda (stranica 31), koje obrazloženje je i Vrhovni sud prihvatio kao valjano. U rješenju Okružnog suda su navedena tri imenovana svjedoka koje treba saslušati u daljem toku istrage vezano za radnje koje se stavljaju apelantu na teret. Takođe, Okružni sud je imao u vidu da je nakon podnošenja Prijedloga za produženje pritvora osumnjičenim poznato koji će svjedoci u vezi sa njima biti saslušani i na koje okolnost, te je zaključio da postoji osnovana bojazan da će apelant i ostali osumnjičeni puštanjem na slobodu uticati na svjedoke, pa i na osumnjičenog V. Z. da promijeni svoj iskaz, posebno zbog činjenice da se, uglavnom, radi o uživaocima opojnih droga koji su podložni uticajima drugih, a naročito onih koji im drogu prodaju. Vrhovni sud je prihvatio stav Okružnog suda, zaključivši da je taj sud pravilno cijenio okolnosti vezane za postojanje koluzione opasnosti. S obzirom na navedeno, u okolnostima konkretnog slučaja, u odnosu na osnov za produžavanje pritvora iz člana 197 stav 1 tačka b) ZKPRS, Ustavni sud smatra da je redovni sud, u svjetlu specifičnih okolnosti ovog predmeta, dovoljno obrazložio svoj stav o neophodnosti određivanja pritvora iz ovog posebnog pritvorskog razloga, pri čemu u datom obrazloženju Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost.

47. Nadalje, Ustavni sud će ispitati apelantove navode da on i njegov branilac nisu imali dovoljno vremena da se pripreme za izjašnjenje i prouče dokaze iz Prijedloga za produženje pritvora. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 196 stav 3 ZKPRS propisano da je tužilac dužan podnijeti obrazložen prijedlog za produženje pritvora sudu najkasnije pet dana prije isteka roka iz rješenja o pritvoru, te da Sud odmah dostavlja prijedlog osumnjičenom, odnosno optuženom i njegovom braniocu. Budući da je pritvor koji je određen apelantu mogao trajati do 6. januara 2022. godine, a iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je Tužilaštvo Okružnom sudu predalo Prijedlog za produženje pritvora 30. decembra 2021. godine, proizlazi da je u tom dijelu postupljeno u skladu sa citiranim odredbama. Dalje, Ustavni sud zapaža da je apelantu i ostalim osumnjičenim Okružni sud dostavio Prijedlog za produženje pritvora 31. decembra 2021. godine, uz obavještenje da će se ročište radi odlučivanja o prijedlogu održati 4. januara 2022. godine u 10.00 časova, kao i da odbrane imaju mogućnost da u 9.00 časova izvrše uvid u dokaze. Ustavni sud konstatuje da zbog standarda koje propisuje član 5 Evropske konvencije sudovi moraju biti svjesni činjenice da su „pritvorski“ predmeti u svakoj fazi postupka hitni i da je potrebno sve radnje vezane za pritvor preduzimati „odmah i bez odlaganja“ kako bi se pritvor sveo na najkraću moguću mjeru.

48. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da su u Prijedlogu za produženje pritvora (koji je apelant dostavio uz apelaciju) u velikoj mjeri sadržajno opisani dokazi koji su prikupljeni nakon određivanja pritvora i koji su dostavljeni uz Prijedlog za produženje pritvora. Dakle, suprotno apelacionim navodima, apelant i njegov branilac su bili upoznati, u mjeri neophodnoj za osporavanje odluke o produženju pritvora, sa sadržajem dokaza na kojima su te odluke zasnovane budući da iz stanja spisa proizlazi da je apelantov branilac na ročištu održanom 4. januara 2022. godine osporavao sadržaj dokaza Tužilaštva koji su dostavljeni uz Prijedlog za produžavanje pritvora zbog toga što je pritvor produžen i zbog dokaza koji su prikupljeni prije određivanja pritvora apelantu koji, kako je navedeno u osporenom rješenju Okružnog suda, „u međuvremenu nisu ničim kompromitovani“. U tom smislu uspostavljena je ravnoteža između cilja istrage i obavještavanja o dokazima bitnim za ocjenu zakonitosti pritvora.

49. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su neosnovane apelantove tvrdnje da mu je povrijeđeno pravo iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije.

50. Konačno, Ustavni sud ukazuje da je prilikom donošenja ove odluke imao u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja koje se odnose na cjelokupni postupak protiv apelanta, između ostalog i apelantove veoma opširne navode apelacije, koji u ukupnosti pokušava ukazati na kršenje prava na slobodu i bezbjednost ličnosti i nepravičnost postupka protiv apelanta. Ustavni sud napominje da je sve navode ispitao prilikom donošenja odluke, ali ne smatra da je značajno dodatno ih elaborirati jer je Okružni sud kao redovni sud dao logične i zadovoljavajuće odgovore na pitanja koja su u konkretnom slučaju bila od značaja za donošenje konkretne odluke, a to su postojanje osnovane sumnje i koluzione opasnosti (član 197 stav (1) tačka b) ZKPRS) zbog kojih je apelantu produžen pritvor. Osim toga, Ustavni sud napominje da u obrazloženju nije ispitivao navode koji se odnose na dostavljanje rješenja o produženju pritvora apelantovom braniocu zato što je o tim navodima riješeno u Odluci od 9. marta 2022. godine broj AP 61/22 (dostupna na www.ustavnisud.ba).

51. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da osporenim rješenjima nije povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

52. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na slobodu i bezbjednost ličnosti iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije kada su redovni sudovi dali jasne i argumentovane razloge kako za postojanje osnovane sumnje tako i za postojanje posebnih pritvorskih razloga iz člana 197 stav (1) tačka b) ZKPRS, zbog kojih je apelantu produžen pritvor, uz razloge koji u sveukupnosti predstavljaju ozbiljne razloge od javnog interesa koji, nezavisno od pretpostavke nevinosti, pretežu nad pravom na slobodu i bezbjednost ličnosti.

53. Na osnovu člana 18 stav (3) tačka l) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

54. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

55. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-368/22 (F. B.) | Sudska praksa | Aktio