Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-418/21 (A. B.)
Odluka donesena 06. 04. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-418/21
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 418/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Amir Balić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka
74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. travnja 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Amir Balić.
Utvrđuje se povreda članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja parničnoga postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Rs 542263 17 Rsž.
Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnoga suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnoga suda u Sarajevu da, sukladno ovoj odluci, odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 65 0 Rs 542263 17 Rsž, sukladno članku II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Na temelju članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Amiru Baliću isplati iznos od 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne duljine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnoga suda u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Amir Balić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Omar Eterović odvjetnik iz Odvjetničkog društva Eterović d.o.o. Sarajevo, podnio je 9. veljače 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) na odlučivanju o prizivu tuženika izjavljenom protiv Presude Općinskoga suda u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 542263 15 Rs od 18. kolovoza 2017. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 21. siječnja 2022. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 31. siječnja 2022. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Odgovor na apelaciju je dostavljen apelantovom punomoćniku 22. veljače 2022. godine radi eventualnog izjašnjenja. Apelantov punomoćnik u ostavljenom roku nije dostavio izjašnjenje. III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 11. prosinca 2015. godine podnio Općinskom sudu tužbu protiv tuženika (KJKP Vodovod i kanalizacija d.o.o. Sarajevo), radi potraživanja iz radnog odnosa (vrijednost spora 30.000,00 KM).
7. Presudom Općinskog suda broj 65 0 Rs 542263 15 Rs od 18. kolovoza 2017. godine obvezan je tuženik da apelantu na ime razlike manje isplaćenih plaća u razdoblju od 1. prosinca 2012. godine do 30. studenog 2015. godine isplati iznos od 17.137,08 KM sa zakonskom zateznom kamatom i da za apelanta uplati pripadajuće doprinose, te da mu na ime naknade za korištenje godišnjeg odmora za 2012., 2013., 2014. i 2015. godinu isplati iznos od 4.260,73 KM sa zakonskom zateznom kamatom (od prvog siječnja naredne godine). Naloženo je tuženiku da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.627,20 KM. Dalje je odbijen apelantov tužbeni zahtjev u dijelu kojim je zatražena isplata zakonskih zateznih kamata na neisplaćeni regres i razlike regresa počevši od 15. kolovoza u godini za koju se isplata traži.
8. Tuženik je protiv presude Općinskoga suda od 18. kolovoza 2017. godine izjavio priziv, te je spis predmeta dostavljen na postupanje Kantonalnome sudu 4. prosinca 2017. godine.
9. Predmetni postupak je u tijeku pred Kantonalnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja predmetnog postupka pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u razumnome roku kao segment prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant je ukratko naveo kronologiju predmetnog postupka, te ističe da je predmetni postupak pred Kantonalnim sudom traje više od tri godine i još nije okončan. Apelant potražuje naknadu nematerijalne štete. I.Odgovor na apelaciju
11. Kantonalni sud je naveo da se predmeti se rješavaju prema Planu rješavanja, a s obzirom na veliki broj predmeta ovaj predmet nije u planu za rješavanje u prvom kvartalu 2022. godine. V.Relevantni propisi
12. Zakon o parničnome postupku („Službene novine Federacije BiH", br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), relevantne odredbe glase:
Članak 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnome roku.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Članak 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu žurnog rješavanja radnih sporova.
VI.Dopustivost
13. Prema članku VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugoga suda u Bosni i Hercegovini.
14. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnoga suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnomu slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnome roku, u smislu odredbi članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u postupku, koji je u tijeku pred Kantonalnim sudom, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda.
15. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
16. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
VII.Meritum
17. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnome roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
18. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim stvarima, i druga prava vezana za kaznene postupke.
19. Članak 6. Europske konvencije u relevantnome dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnome roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi
20. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se prema konzistentnoj praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnoga suda, razumnost duljine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskoga suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stav 38).
21. Također, Europski sud je ukazao da je potrebna osobita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču osobnoga statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev osobito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju žurnu narav (vidi, Europski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. veljače 1992. godine, Serija A, broj 228-B, stavak 18, i Novovi ć protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. listopada 2012. godine, stavak 51).
Razdoblje koje se uzima u obzir
22. Ustavni sud podsjeća da, sukladno članku 31. Pravila Ustavnoga suda, u svakome predmetu odlučuje u okviru apelacijskih navoda. Imajući u vidu apelacijske navode kojim apelant ističe da je do povrede prava došlo isključivo pred Kantonalnim sudom, Ustavni sud će razmatrati duljinu trajanja postupka od 4. prosinca 2017. godine, kao dana kada je predmetni spis dostavljen na postupanje Kantonalnome sudu, pa do donošenja odluke Ustavnoga suda. Dakle, razmatrat će razdoblje od četiri godine i tri mjeseca.
Analiza duljine trajanja predmetnog postupka
23. Ustavni sud zapaža da se u konkretnome slučaju radi o parničnome postupku kojega je pokrenuo apelant radi zaštite prava iz radnoga odnosa. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak po izričitoj zakonskoj odredbi žurne naravi. Ustavni sud smatra da eventualna složenost predmeta, kao jedan od kriterija koje Ustavni sud ima u vidu pri ocjeni duljine trajanja postupka, nije utjecala na trajanje prizivnoga postupka, te se, stoga, Ustavni sud neće posebno baviti tim pitanjem.
24. Ocjenjujući ponašanje apelanta u predmetnom postupku, Ustavni sud primjećuje da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. Nadalje, Ustavni sud primjećuje da je nakon zaprimanja tužbe Općinski sud proveo dokazni postupak i donio prvostupanjsku presudu u razdoblju od jedne godine i osam mjeseci. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnoga suda, Ustavni sud zapaža da se postupak po o prizivu apelanta i tuženika izjavljenim protiv prvostupanjske presude pred tim sudom vodi već četiri godine i tri mjeseca i neizvjesno je kada će biti okončan. Pri tomu, taj sud u svom odgovoru na apelaciju nije ponudio objektivno prihvatljivo opravdanje za navedenu pasivnost, nego je naveo da će predmet biti riješen u skladu s Planom rješavanja predmeta. U svezi s tim Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnome roku zapazio da kada redoviti sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donio Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće“. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi da postupaju u predmetima u razumnome roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-442/20 od 10. studenog 2020. godine, točka 31., odluka dostupna na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Nadalje, imajući u vidu činjenicu da je prizivni postupak traje daleko dulje u odnosu na prvostupanjski postupak (pred kojim se, dakle, provodi dokazni postupak), Ustavni sud ukazuje da duljina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Europskog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostupanjski postupak, s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-5443/18 od 4. lipnja 2020. godine, točka 34., odluka dostupna na www.ustavnisud.ba).
25. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP-4101/15 od 10. svibnja 2017. godine (dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnome roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnomu slijedu događaja u ovome predmetu, nego je posljedica sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proistječe iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnomu slučaju, jer se ovakva pasivnost Kantonalnoga suda može pripisati konkretnomu slijedu događaja u predmetnome postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Duljina trajanja postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od strane redovitih sudova. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se naprijed navedena pasivnost pred Kantonalnim sudom u tako dugome razdoblju može karakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.
26. Na temelju izloženoga, Ustavni sud smatra da duljina predmetnoga postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnoga roka" iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanta na "suđenje u razumnome roku" kao jednoga od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
27. U smislu članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
28. S obzirom na odluku u ovome predmetu, a imajući u vidu presude Europskoga suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. siječnja 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. svibnja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. rujna 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnoga slučaja, prema članku 74. Pravila Ustavnoga suda, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne duljine trajanja predmetnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 600,00 KM.
29. Ovu naknadu dužna je platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka navedenog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
30. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer se predmetni postupak pred Kantonalnim sudom vodi četiri godine i tri mjeseca i neizvjesno je kada će biti okončan, pri čemu taj sud nije ponudio (objektivno prihvatljivo) opravdanje za tako dugo trajanje postupka pred tim sudom.
32. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić