Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3960/21 (D. Š.)

Odluka donesena 06. 04. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršenje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3960/21

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-3960/21, rješavajući apelaciju Džemile Šabanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela Džemila Šabanović Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli kao predmet broj I- 5438/2001.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Tuzli da u skladu sa ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj I-5438/2001, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Tuzli da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Džemila Šabanović (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Omerćehajić&Lekić“ iz Tuzle, podnijela je 22. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj I-5438/2001.

2. Apelantica je 10. februara 2022. godine Ustavnom sudu dostavila zahtjev za donošenje privremene mjere „kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje rješenja o izvršenju Općinskog suda broj I-5438/01 od 11. decembra 2001. godine, do konačne Odluke Ustavnog suda“.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 15. februara 2022. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

4. Općinski sud je 23. februara 2022. godine dostavio odgovor na apelaciju.

5. Punomoćniku apelantice je 24. februara 2022. godine dostavljen odgovor Općinskog suda na izjašnjenje. Punomoćnik apelantice nije u ostavljenom roku dostavio svoje izjašnjenje na odgovor Općinskoga suda.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

7. Tražitelj izvršenja BH TELECOM DD SARAJEVO - DIREKCIJA TUZLA je 16. novembra 2001. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave, izvoda stanja iz finansijsko knjigovodstvene evidencije, protiv apelantice kao izvršenika.

8. Općinski sud je 11. decembra 2001. godine donio Rješenje o izvršenju broj I - 5438/2001.

9. Iz odgovora na apelaciju proizilazi da je apelantica 15. maja 2002. godine lično zaprimila navedeno rješenje o izvršenju i da protiv njega nije izjavila prigovor.

10. Iz odgovora na apelaciju proizilazi da je sudski izvršitelj Općinskog suda 19. septembra 2006. godine izlaskom na lice mjesta radi provođenja izvršenja utvrdio da se apelantica odselila.

11. Iz odgovora na apelaciju proizilazi da je Općinski sud, nakon dostavljanja tačne adrese od strane tražitelja izvršenja, 21. aprila 2007. godine kompletan spis dostavio sudskom izvršitelju.

12. Općinski sud je 11. novembra 2021. godine dozvolio uvid u predmetni spis punomoćniku apelantice.

13. Iz odgovora na apelaciju proizilazi da je Općinski sud ponovno predmet dostavio sudskom izvršitelju radi provođenja prinudnog izvršenja koje je određeno za 18. novembar 2021. godine. Navedeno izvršenje nije provedeno iz razloga što sudski izvršitelj na licu mjesta nije zatekao apelanticu te je ostavio poziv apelantici da se javi u službene prostorije suda.

14. Postupajući po zahtjevu punomoćnik apelantice, Općinski sud je 28. decembra 2021. godine održao ispitno ročište radi utvrđivanja stvarne visine duga.

15. Općinski sud je zakazao izlazak na teren sudskog izvršitelja za 22. februar 2022. godine.

16. Postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelantica ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica ističe da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, te predlaže da joj Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u određenom novčanom iznosu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

18. Glavni prigovor apelantice jeste što se predmetni postupak radi naplate duga u iznosu od 966,50 KM i troškova postupka u iznosu od 60,00 KM vodi 20 godina a da pri tome nije bilo nikakvih procesnih smetnji koje bi eventulno uticale na dužinu trajanja postupka. Takođe, ističe da je za predmetni postupak saznala tek 5. novembra 2021. godine kao i da je predmetni dug izmirila. Obzirom na naprijed nevedeno, apelantica ukazuje da će snositi i zakonsku zateznu kamatu tražitelju izvršenja počev od 16. novembra 2001. godine, a koja kamata, kako navodi, na današnji dan iznosi preko 240% na glavni dug. Apelantica smatra da svojim ponašanjem nije doprinijela dužini trajanja ovog postupka, te da ista ne može povodom toga snositi bilo kakve negativne posljedice.

19. Apelantica u podnesku od 10. februara 2022. godine zahtjeva donošenje privremene mjere „kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje rješenje o izvršenju Općinskog suda broj I-5438/01 od 11. decembra 2001. godine, do konačne Odluke Ustavnog suda“. Navodi da je osoba starije životne dobi koja ima minimalna primanja, te da bi provođenje predmetnog izvršenja u velikoj mjeri ugrozilo njenu životu egzistenciju. Takođe, apelantica napominje da je u izvršnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom zakazano provođenje prinudnog izvršenja 22. februar 2022. godine, te da naprijed navedeno predstavlja jedan od razloga za podnošenje ovog zahtjeva.

b) Odgovor na apelaciju

20. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da navod apelantice o momenatu saznanja o postojanju izvršnog postupka protiv nje nije tačan jer u spisu Općinskog suda postoji dostavnica da je apelantica 15. maja 2002. godine lično primila rješenje o izvršenju, a potom i 29. aprila 2005. godine lično zaprimila Zaključak sudskog izvršitelja od 25. aprila 2005. godine. Imajući u vidu navedeno smatra da apelanticino pozivanje da je tek nakon 20 godina saznala za vođenje postupka netačno te da je ista imala mogućnost nakon prijema rješenja o izvršenju uložiti prigovor u roku od osam dana od prijema, te eventualno dostaviti dokaze o nepostojanju ili izmirenju duga, a što, kako navodi, ista nije ni do danas učinila. Općinski sud je naveo da je na ročištu održanom radi utvrđivanja stvarne visine duga tražitelj izvršenja dostavio analitičku karticu apelantice iz koje proizilazi da dug iznosi 576,40 KM, te da se isti odnosi na dug po računima iz 2001. godine - a koji su i predmet ovog izvršnog postupka. Općinski sud je ukazao da je navode punomoćnika apelantice da ista posjeduje analtičku karticu na kojoj nije prikazan predmetni dug, ocijenio neosnovanim imajući u vidu da se stanje duga iz analitičke kartice od 8. novembra 2021. godine odnosi na dug po računima iz 2013. godine, a ne na račune iz 2001. godine. Nadalje navodi da je Općinski sud od momenta podnošenja prijedloga za izvršenje do danas selio svoje sjedište u četiri različite zgrade gdje je bio pod zakupom, te da je prilikom selidbi dolazilo do privremenog onemogućavanja rada po predmetima, obzirom da je trebalo vremena da se isti ponovno poredaju u pisarnicu. U vezi s tim navodi da je prilikom selidbe dolazilo i do privremenog gubljenja predmeta, što je, kako navodi, u konkretnom predmetu i slučaj. U vezi sa gore navedenim napominje da Općinski sud 2020. godine radi u novoj zgradi suda u kojoj postoje tehnički uslovi za odlaganje i nesmetan protok predmeta u pisarnici kao i da su odmah po pronalasku zagubljene grupe komunalnih predmeta isti neodložno dostavljeni sudijama na daljnje postupanje, pa tako konkretno i predmet apelantice. Navodi da je konkretni predmet 2. septembra 2021. godine dostavljen sudskom izvršitelju Općinskog suda koji je Zaključkom od 28. oktobra 2021.godine zakazao provođenje izvršenja na terenu za 22. februar 2022. godine.

V.Relevantni propisi

21. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 74/11 - O.U.S., 35/12, 35/12-Rješenje US BiH, 46/16, 36/17 - Odluka US BiH i 55/18-Rješenje US BiH) relevantne odredbe glase: Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 27. stav 1.

Podobnost izvršne isprave za izvršenje (1)Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.

[...] Član 29.

Vjerodostojna isprava (1) Izvršenje radi ostvarivanja novčanog potraživanja određuje se i na osnovu vjerodostojne isprave.

(2) Vjerodostojna isprava je, prema ovom zakonu, mjenica i ček s protestom i povratnim računom ako su potrebni za zasnivanje potraživanja i računi ili izvodi iz poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga isporuke vode, toplotne energije i odvoz smeća.

(3) Vjerodostojna isprava je podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

24. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se, u suštini, odnosi na dužinu izvršnog postupka u kojem apelantica ima procesni položaj izvršenika, te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno stranka protiv koje se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelantica u predmetnoj apelaciji prigovara na dužinu postupka u kojem osporava svoju obavezu iz vjerodostojne isprave na osnovu koje je započet predmetni izvršni postupak. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) koja je primjenjiva u konkretnom slučaju, u predmetu u kojem je aplikant takođe osporavao dužinu trajanja izvršnog postupka u kojem je imao procesni položaj izvršenika, a koji je pokrenut na osnovu vjerodostojne isprave, u kojoj se navodi da budući da postoji spor koji se odnosi na način ostvarivanja građanskih prava i obaveza podnositelja aplikacije, te da s obzirom na to da rezultat tog spora ima posljedice za aplikantova imovinska prava, Evropski sud smatra da se garancije člana 6. Evropske konvencije odnose na konkretni postupak (vidi Evropski sud, Jedamski protiv Poljske, presuda od 29. juna 2000. godine, aplikacija broj 29691/96). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja apelantica u predmetnom izvršnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i da je predmetna apelacija koja je podnesena u odnosu na dužinu izvršnog postupaka koji nije djelotvorno okončan dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

26. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede njenog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

27. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

Period koji se uzima u obzir

28. Uvažavajući specifičnost izvršnog postupka Ustavni sud nalazi da dan dostavljanja apelantici rješenja o izvršenju, 15. maj 2002. godine kada je, prema navodima Općinskog suda iz odgovora na apelaciju, koje nije osporila, lično primila rješenje o izvršenju, predstavlja trenutak kada je izvršni postupak počeo teći za apelanticu kao izvršenika, te se taj period i treba cijeniti u kontekstu dužine trajanja postupka. Dakle, od dostave rješenja o izvršenju do odluke Ustavnog suda protekao je period od oko 20 godina.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

29. Ustavni sud nalazi da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je pokrenut protiv apelantice na osnovu vjerodostojne isprave, kao i da je tokom postupka predmet apelantice bio zagubljen zbog čestog selenja prostorija Općinskog suda, pa se može smatrati nešto složenijim postupkom. Analizirajući apelantičino ponašanje u konkretnom slučaju, Ustavni sud nalazi da se apelantica u predmetnom postupku u većem dijelu njegovog trajanja držala pasivno, te da je putem punomoćnika tek u novembru 2021. godine zatražila uvid u spis. Što se tiče značaja predmetnog postupka za apelanticu, Ustavni sud smatra da iz njenog ponašanja proizilazi da predmetni postupak za nju nije od naročitog značaja, jer je prema navodima iz odgovora na apelaciju, koje nije osporila, za postojanje duga saznala dostavom rješenja o izvršenju 15. maja 2002. godine, na koje nije uložila prigovor, niti je priložila dokaze o nepostojanju duga ili da je dug platila, te je svojim potpuno pasivnim držanjem dovela do vođenja predmetnog postupka i rasta zakonskih zateznih kamata na dug.

30. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud primjećuje da je Općinskom sudu nakon donošenja rješenja o izvršenju 11. decembra 2001. godine trebalo oko četiri godine da sudski izvršitelj tog suda (19. septembar 2006. godine) izađe na lice mjesta radi provođenja izvršenja pri tome utvrđujući da se apelantica odselila. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon dostavljanja tačne adrese apelantice, kompletan spis dostavio sudskom izvršitelju Općinskog suda, nakon čega nastupa potpuna pasivnost Općinskog suda u periodu od oko 14 godina koliko mu je trebalo da ponovo odredi provođenje prinudnog izvršenja od strane sudskog izvrštelja (18. novembar 2021. godine) koje je takođe bezuspješno okončano. Navedene periode pasivnosti, u odgovoru na apelaciju, Općinski sud pravda selidbom sjedišta suda u četiri različite zgrade, te razlogom da je prilikom navedenih selidbi dolazilo do privremenog onemogućavanja rada po predmetima, ali i gubljenja predmeta, što je, kako se navodi, i u konkretnom predmetu bio slučaj. Ustavni sud prihvata da su te objektivne okolnosti u izvjesnoj mjeri doprinjele dužini trajanja predmetnog postupka, ali s druge strane podsjeća na obavezu javne vlasti da osigura provođenje izvršnog postupka bez nepotrebnog odugovlačenja. Nakon toga Ustavni sud zapaža da je Općinski sud po zahtjevu apelantice održao ispitno ročište radi utvrđivanja stvarne visine duga, nakon čega je zakazao izlazak na teren sudskog izvršitelja za 22. februar 2022. godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da je apelantici povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku jer Općinski sud, pored objektivnih okolnosti koje su doprinijele dužini postupka, nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.

31. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno pravo apelantice na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.

Pitanje naknade nematerijalne štete

32. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

33. Apelantica je zbog nepostupanja Općinskog suda u predmetnom postupku zatražila naknadu nematerijalne štete. Međutim, imajući u vidu odluku u ovom predmetu, činjenicu da se predmetno izvršenje provodi protiv apelantice kao izvršenika, da apelantica nije podnijela prigovor na rješenje o izvršenju, odnosno dug nije osporila, Ustavni sud smatra da je i sama apelantica uzrokovala vođenje predmetnog postupka, te da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja prava na pravično suđenje i nalaganje predsjedniku Općinskog suda da odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku i o tome obavijesti Ustavni sud u određenom roku, dovoljna satisfakcija za apelanticu.

VIII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije jer Općinski sud, pored objektivnih okolnosti koje su doprinjele dužini trajanja predmetnog postupka, nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.

35. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3960/21 (D. Š.) | Sudska praksa | Aktio