Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-27/22 ("Euro Asfalt" d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 09. 03. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 2. Protokola 7 uz EK (Pravo na žalbu u krivičnim stvarima)
- Član 6. EK – pravo na pravično suđenje
- Prekršaj
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Član 2. P broj 7 uz EK – pravo na žalbu u krivičnim stvarima
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prekršajni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-27/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 03. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. ožujka 2022. godine, u predmetu broj AP-27/22, rješavajući apelaciju koju je podnio "Euro Asfalt" d.o.o. Sarajevo, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "Euro Asfalt" d.o.o. Sarajevo protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Zenici broj 43 0 Pr 186976 21 Pžp od 2. studenog 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. "Euro Asfalt" d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Odvjetničko društvo "Ademović, Nožica i partneri" d.o.o. Sarajevo iz Sarajeva, podnio je 4. siječnja 2022. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 Pr 186976 21 Pžp od 2. studenog 2021. godine.
2. Rješenjem Općinskoga suda u Zenici broj 43 0 Pr 186976 20 Pr od 20. rujna 2021. godine apelant je oglašen odgovornim da je počinio prekršaj iz čl. 190. stavak 1. Zakona o vodama FBiH, pa mu je na temelju članka 204. stavak 1. točka 16. tog Zakona, utvrđena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 KM.
3. U obrazloženju odluke prvostupanjski sud je naveo da je rješenjem federalnog vodnog inspektora od 24. siječnja 2020. godine apelantu i odgovornoj osobi R.H. naređeno da u roku od 30 dana uklone deponirani materijal (zemlju i kamen) sa određenih parcela koje se nalaze u vodnom dobru. Dalje je istakao da je ocjenom zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 24. ožujka 2020. godine utvrđeno da apelant nije postupio po pravomoćnom rješenju od 24. siječnja 2020. godine i uklonio deponirani materijal sa određenih parcela. U svezi s tim, ukazao je da je apelant prigovorio zapisniku ističući da ne prihvaća odgovornost, jer je postupao po projektnoj dokumentaciji, te je tražio dodatni rok za uklanjanje materijala navedenog u zapisniku. Međutim, prvostupanjski sud je istakao da iz zapisnika proizlazi činjenica da je predmetno rješenje glavnog vodnog inspektora pravomoćno i ovršno, zbog čega apelantovo nepostupanje po rješenju predstavlja prekršajnu radnju. Nadalje, prvostupanjski sud je istakao da apelantovi dokazi nisu mogli dovesti do drugačije odluke suda. U pogledu toga, prvostupanjski sud je istakao da izjavu apelantovog zastupnika nije ocijenio kao vjerodostojnu, jer je bila usmjerena ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti apelanta, dok apelantovi materijalni dokazi nisu doveli u sumnju činjenice utvrđene inspekcijskim nadzorom u svezi s postojanjem prekršaja i prekršajne odgovornosti.
4. Rješenjem Kantonalnoga suda od 2. studenog 2021. godine odbijen je kao neutemeljen priziv apelanta i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.
5. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da se nepravilnost i nezakonitost prvostupanjskog rješenja u apelantovom prizivu obrazlaže pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem. Kantonalni sud je istakao da odredba čl. 84. Zakona o prekršajima ne propisuje pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje kao prizivni temelj, zbog čega apelant nije mogao ukazivati na nepravilnost i/ili nepotpunost prekršajnog postupka u smislu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa se samim time ove prizivne navode nije moglo razmatrati. Nadalje, Kantonalni sud je istakao da prvostupanjsko rješenje, u skladu s odredbom članka 74. stavak 4. Zakona o prekršajima, sadrži kratku ocjenu činjeničnog stanja, te je obrazloženo koji su dokazi izvedeni i kako su cijenjeni pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi. Konačno, istakao je da nije izostala pravilna i potpuna ocjena svakog dokaza posebno, a izneseni su i razlozi o odlučnim činjenicama koje su bile opredjeljujuće da se apelant van svake razumne sumnje oglasi odgovornim za predmetni prekršaj.
Apelacioni navodi
6. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na priziv u kaznenim stvarima iz članka 2. Protokola broj 7 uz Europsku konvenciju. Apelant, između ostalog, navodi kako sama činjenica da mu je određena novčana kazna ukazuje da se radi o kaznenom predmetu. S obzirom na to, navodi da je došlo do povrede prava na pristup sudu i prava na priziv u kaznenim stvarima u situaciji kada se drugostupanjski sud nije upuštao u ocjenu izvedenih dokaza i relevantnih činjenica.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP- 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, te da se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojemu dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi. Naime, imajući u vidu detaljna i jasna obrazloženja redovitih sudova, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju tih sudova (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP- 3317/21 od 26. siječnja 2022. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
11. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić