Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1227/21 (M. M.)
Odluka donesena 06. 04. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1227/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-1227/21, rješavajući apelaciju Merime Mujezinović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Merima Mujezinović zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli kao predmet broj 32 0 I 373593 20 I, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Merima Mujezinović (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Jadranka Todorović advokat iz Tuzle, podnijela je 14. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 32 0 I 373593 20 I.
2. Apelantica je tokom 2000. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje, koji je zaveden pod brojem I-4405/00.
3. Općinski sud je 29. novembra 2000. godine donio rješenje o izvršenju određujući izvršenje pljenidbom plate izvršenika (M.H.) koju ostvaruje kod poslodavca Transturist d.o.o. Tuzla, na koje rješenje je 12. decembra 2000. godine uložen prigovor od strane izvršenika.
4. Odlučujući o prigovoru izvršenika, Općinski sud je 18. jula 2001. godine donio rješenje kojim je odbio prigovor izvršenika, a koje rješenje je potvrđeno odlukom Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž. 215/02.
5. Apelantica je 9. oktobra 2019. godine Općinskom sudu predložila da donese rješenje o promijeni sredstva i predmeta izvršenja, na način da se provođenje izvršenja odredi na penziji izvršenika, uz navode da je izvršeniku prestao radni odnos kod pravnog lica Transturist d.d. Tuzla i da je isti penzionisan.
6. Općinski sud je 17. januara 2020. godine donio naredbu kojom je naređena rekonstrukcija predmetnog spisa iz razloga što isti nije pronađen u arhivi.
7. Općinski sud je u julu mjesecu 2020. godine strankama uputio poziv radi održavanja ročišta, 25. septembra 2020. godine, povodom rekonstrukcije predmeta kako bi stranke uložile pismena kojima raspolažu.
8. Općinski sud je na održanom ročištu, na zahtjev stranaka, ostavio dodatni rok radi eventualne provjere da li stranke raspolažu dodatnom dokumentacijom, uz ostavljanje dodatnog roka od 30 dana.
9. Apelantica je 3. novembra 2020. godine obavijestila Općinski sud da dodatnu dokumenatciju ne posjeduje.
10. Općinski sud je 16. decembra 2020. godine donio odluku o iznošenju predmetnog spisa iz arhive, u kojem spisu je sadržana presuda koja predstavlja osnov za pokretanje izvršnog postupka.
11. Općinski sud je 14. aprila 2021. godine zatražio podatak od pravnog lica Transturist d.d. Tuzla o visini iznosa koji je po rješenju o izvršenju odbijen u korist apelantice.
12. Općinski sud je 23. aprila 2021. godine zaprimio odgovor pravnog lica Transturist d.d. Tuzla sud.
13. Općinski sud je 28. maja 2021. godine donio zaključak kojim je pozvao apelanticu da u roku od osam dana od dana prijema istog uredi prijedlog za promjenu sredstva i predmeta izvršenja tako što će pravilno opredijeliti tok zakonskih zateznih kamata.
14. Apelantica je 4. juna 2021. godine Općinskom sudu dostavila izjašnjenje da povlači uređeni prijedlog za izvršenje u dijelu prinudne naplate zakonskih zateznih kamata, te da ostaje kod zahtjeva za prinudnu naplatu iznosa od 5.864,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od 1. januara 2015. godine pa do konačne isplate.
15. Općinski sud je 7. juna 2021. godine donio zaključak kojim je pozvao apelanticu da u roku od osam dana od dana prijema istog dostavi potpisan i pečatom punomoćnika ovjeren uređeni prijedlog za izvršenje, koji je uređen 4. juna 2020. godine, u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranu, te da pravilno označi vrijednost spora.
16. Apelantica je 17. juna 2021. godine dostavila uređeni prijedlog za izvršenje potpisan od strane punomoćnika apelantice i ovjeren pečatom u dovoljnom broju primjeraka za Općinski sud i stranke, označavajući vrijednost spora u iznosu od 7.696,00 KM.
17. Apelantica je 21. juna 2021. godine uredila prijedlog za promjenu sredstva i predmeta izvršenja opredjelivši visinu potraživanja čiju prinudnu naplatu ostvaruje, te označivši vrijednost spora u fiksnom novčanom iznosu od 15.403,17 KM.
18. Općinski sud je 6. jula 2021. godine donio rješenje kojim je dozvolio promjenu sredstva i predmeta izvršenja na način da je odredio da se naplata novačnog duga provede pljenidbom penzije izvršenika i prenosom zaplijenjenog novčanog iznosa u korist apelantice, odnosno punomoćnika apelantice.
19. Općinski sud je 7. jula 2021. godine obavijestio Federalni zavod za PIO/MIO Mostar, KAS Tuzla da je dužan vršiti pljenidbu novčanih sredstava sa penzije izvršenika.
20. Općinski sud je 5. oktobra 2021. godine obavijestio Federalni zavod za PIO/MIO Mostar, KAS Tuzla da su nastupili uvjeti da se izvrši i prenos zaplijenjenih novčanih sredstava sa penzije izvršenika u korist apelantice.
21. Federalni zavod za PIO/MIO Mostar, KAS Tuzla je 29. novembra 2021. godine obavijestio Općinski sud da je započeo sa provođenjem prinudnog izvršenja sa penzije izvršenika u korist apelantice, odnosno punomoćnika apelantice, o čemu je Općinski sud 2. decembra 2021. godine obavijestio punomoćnika apelantice.
Apelacioni navodi
22. Apelantica ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je detaljno navela tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke ističući da se predmetno rješenje o izvršenju provodilo sa plate izvršenika do 31. decembra 2014. godine nakon čega je, kako navodi, Općinski sud zanemario odredbu člana 162. ZIP-a i nije tražio od apelantice da se izjasni o namirenju ili da promijeni predmet predmet izvršenja zbog čega je morala podnijeti prijedlog za nastavak postupka. U vezi s tim navodi da je Općinski sud arhivirao predmet bez provjere o namirenju apelantice te da uposlenici nisu vodili „brigu“ o arhiviranju predmeta imajući u vidu da je isti bio izgubljen. Osim toga navodi da je Općinski sud tek nakon dvije godine od podnošenja prijedloga za nastavak postupka zakazao ročište na kojem je izvršenik osporio isplaćenu visinu potraživanja. Predlaže da joj Ustavni sud odredi naknadu štete u određenom novčanom iznosu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Odgovori na apelaciju
23. Općinski sud je u odgovorima na apelaciju naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ukazujući da su navodi apelacije neosnovani imajući u vidu da sud u izvršnom postupku nema ovlaštenja da sam mijenja sredstvo i predmet izvršenja, jer je takvo ovlaštenje članom 8. stav 3. Zakona o izvršnom postupku F BIH dato isključivo tražitelju izvršenja. U vezi s tim navodi da i sama apelantica u apelaciji navodi da je prinudna naplata vršena do 31. decembra 2014. godine kada je izvršenik otišao u penziju, te da do 2019. godine nije podnosila prijedlog za promjenu sredstva i predmeta izvršenja. Općinski sud navodi da je nakon što su se stekli uslovi za zakazivanje ročišta (sud u periodu mart-maj 2020. godine nije zakazivao rasprave zbog epidemiološke situacije izazvane virusom COVID-19) zakazao ročište za septembar 2020. godine.
24. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
25. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
26. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51.).
27. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.).
28. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 2000. godine kao godine kada je podnešen prijedlog za izvršenje pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od oko 21 godinu.
29. Dovodeći navedene principe u vezu s okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost sudova u odnosu na njihovu zakonsku obavezu da izvršni postupak provedu bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom predmetu, jer se predmetni spis apelantice nije mogao pronaći u arhivi Općinskog suda zbog čega je bila neophodna njegova rekonstrukcija i postupanje u predmetu u vanrednim okolnostima.
30. Ocjenjujući ponašanje apelantice, te značaj koji predmetni postupak ima za nju, Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, da je apelantica svojim ponašanjem u značajnoj mjeri doprinijela dužini trajanja postupka. Naime, Ustavni sud zapaža potpunu pasivnost apelantice u trajanju nešto kraćem od pet godina, imajući u vidu da je isplata po predmetnom rješenju o izvršenju vršena do 31. decembra 2014. godine, a da je apelantica tek 9. oktobra 2019. godine Općinskom sudu predložila da donese rješenje o promijeni sredstva i predmeta izvršenja, na način da se provođenje izvršenja odredi na penziji izvršenika, uz navode da je izvršeniku prestao radni odnos kod pravnog lica Transturist d.d. Tuzla i da je isti penzionisan. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u dva navrata (28. maj i 7. jun 2021. godine) pozivao apelanticu da uredi prijedlog za promjenu sredstva i predmeta izvršenja tako što će pravilno opredijeliti tok zakonskih zateznih kamata odnosno da Općinskom sudu dostavi potpisan i pečatom punomoćnika ovjeren uređeni prijedlog za izvršenje u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranu, te da pravilno označi vrijednost spora u ovoj pravnoj stvari, što je takođe imalo uticaja na dužinu trajanja postupka. S druge strane, analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon što je dozvolio predloženo izvršenje na plati izvršenika, dostavio izvršenikovom poslodavcu rješenje o izvršenju na provođenje, čime je proveo radnju kojom se predloženo izvršenje dovršava u smislu člana 64 Zakona o izvršnom postupku, te je isplata po predmetnom rješenju o izvršenju vršena do 31. decembra 2014. godine, a kad je apelantica predložila promjenu predmeta i sredstva izvršenja zbog odlaska izvršenika u penziju, donio je novo rješenje o izvršenju koje je dostavio Zavodu za PIO na provođenje čime se predloženo izvršenje dovršava, a sama priroda izvršenja na plati, odnosno penziji izvršenika rezultira dužim, sukcesivnim provođenjem izvršenja. Ovakvo ponašanje Općinskog suda je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, koje obavezuju sud da preduzme raspoložive procesne radnje bez nepotrebnog odlaganja. U međuvremenu, nakon što spis apelantice nije pronađen u arhivi suda, Općinski sud je u razumnom roku, dao naredbu da se izvrši rekonstrukcija predmetnog spisa. Nakon toga, Ustavni sud nalazi da Općinski sud u svom odgovoru opravdava svoje nepostupanje u predmetu u periodu od marta do maja 2020. godine, pandemijom kornavirusa. Ustavni sud podsjeća da je epidemiološka situacija izazvana pandemijom u velikoj mjeri uticala na život i rad u Bosni i Hercegovini, naročito od marta mjeseca 2020. godine kada su nadležni organi počeli uvoditi restriktivne mjere u cilju suzbijanja širenja pandemije. Stoga se navedena situacija može smatrati objektivnom okolnošću koja je u izvjesnoj mjeri uticala na konkretan slučaj. Međutim, nakon toga Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u relativno razumnim periodima preduzimao veći broj procesnih radnji s ciljem okončanja postupka, te da u njegovom radu nije bilo veće pasivnosti. Naime, održao je ročište radi rekonstrukcije predmetnog spisa, pri tome određujući, na zahtjev stranaka, dodatni rok radi eventualne provjere da li stranke raspolažu dodatnom dokumentacijom, zatim Općinski sud je zatražio od izvršenikovog poslodavca podatak o visini preostalog duga koji je potrebno prinudno naplatiti u korist apelantice, kao i da je, nakon što je apelantica 21. juna 2021. godine konačno uredila prijedlog za promijenu predmeta i sredstva izvršenja, u periodu kraćem od mjesec dana donio rješenje kojim je dozvolio promijenu predmeta i sredstva izvršenja te o istom obavijestio Federalni zavod PIO/MIO. Ustavni sud takođe zapaža da je Federalni zavod PIO/MIO obavijestio Općinski sud da je započeo sa provođenjem prinudnog izvršenja sa penzije izvršenika u korist apelantice, odnosno punomoćnika apelantice, o čemu je Općinski sud 2. decembra 2021. godine obavijestio punomoćnika apelantice. Stoga, posmatrajući postupak u cjelini i imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu, iako predmetni postupak traje izuzetno dugo, posebno da su postojale objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja postupka, kao i činjenicu da je apelantica u određenoj mjeri doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo apelantice na pravično suđenje, odnosno da su navodi iz apelacije očigledno (prima facie) neosnovani.
31. Apelantica je u apelaciji isticala i kršenje prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju, koje je dovela u kontekst povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku, o čemu je Ustavni sud već dao svoju ocjenu, pa su i ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
32. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić