Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-637/22 (D. M.)
Odluka donesena 06. 04. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Građanski postupak
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Isplata duga
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-637/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-637/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Dragan Močević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Dragan Močević protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 246078 21 Gž 2 od 19. novembra 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragan Močević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Aleksandar Jokić advokat iz Banjaluke, podnio je 16. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Mal 246078 21 Gž 2 od 19. novembra 2021. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 Mal 246078 20 Mal 2 od 8. aprila 2021. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužioca („MTEL“ a.d. Banja Luka, Direkcija za korporativne poslove, Služba za zastupanje) da mu apelant isplati određeni novčani iznos na ime neisplaćenog duga sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu naknadi troškove postupka. Istom presudom je naloženo tužiocu da apelantu isplati određeni novčani iznos na ime troškove postupka.
3. Odlučujući o žalbi tužioca izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 8. aprila 2021. godine, Okružni sud je Presudom broj 71 0 Mal 246078 21 Gž 2 od 19. novembra 2021. godine predmetnu žalbu uvažio i preinačio prvostepenu presudu tako što je usvojio tužbeni zahtjev tužioca kojim je tražio da mu apelant isplati određeni novčani iznos na ime neisplaćenog duga sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu naknadi troškove postupka. Istom presudom je odbijen zahtjev apelanta da mu tužilac isplati troškove parničnog postupka.
4. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je u toku postupka nesporno utvrđeno da su tužilac i apelant 24. septembra 2013. godine zaključili ugovor o korištenju paketa integrisanih usluga fiksne telefonije, mobilne telefonije, pristupa internetu i IPTV usluge, iz čega proizilazi da je tužilac dokazao postojanje ugovornog odnosa između stranaka u spornom vremenskom periodu. Okružni sud je ukazao da je prvostepeni sud zaključio da tužilac nije dokazao da je u spornom periodu apelant stanovao na adresi koja je naznačena na fakturama Kozarska kod broja 89, kao ni na adresi koja je naznačena u ugovoru, Duška Trifunovića broj 6, pa da nije mogao koristiti usluge na osnovu kojih tužilac zahtijeva isplatu dugovanja za period od novembra 2015. do jula 2016. godine, te je pozivom na odredbe člana 142. tačka 1) Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) odlučio kao u izreci. Okružni sud je u vezi s tim naveo da je, prihvatajući činjenična utvrđenja prvostepenog suda kao pravilna, jer ista nisu predmet preispitivanja po žalbi u smislu odredbi člana 433. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), taj sud našao da su osnovani navodi žalbe da na utvrđeno činjenično stanje nije pravilno primijenjeno materijalno pravo, a da je to za posljedicu imalo donošenje nepravilne presude. Okružni sud ukazao da je, imajući u vidu činjenična utvrđenja prvostepenog suda, taj sud zauzeo stav da je tužilac ispunjavao svoju ugovornu obavezu prema predmetnom ugovoru na mjestu koje je apelant odredio i u skladu s tim ispostavljao račune apelantu. Računi su ispostavljani na adresu Kozarska kod broja 89, koja je stari naziv ulice Duška Trifunovića broj 6, a koju je adresu apelant i označio u zahtjevu za zasnivanje open quadro paketa usluga, kao što je naveo i u ugovoru. Također, Okružni sud je naveo da iz činjeničnog utvrđenja prvostepenog suda proizilazi da je apelant putem e-maila od 28. juna 2016. godine obavijestio tužioca da mu je adresa Duška Trifunovića broj 6 (stara Kozarska kod broja 89), te da je apelant prema stanju spisa na adresi Kozarska kod broja 89 lično primio dopis uz dostavu tužbe na odgovor. S tim u vezi je Okružni sud istakao da je riječ o istoj adresi, iz čega proizilazi da je tužilac dostavljajući račune za isporučene telekomunikacione usluge u spornom periodu postupao u skladu sa obavezom preuzetom predmetnim ugovorom, a koju je apelant označio u ugovoru i u kući na označenoj adresi instalirao telekomunikacionu opremu. Također, da iz toga proizilazi da je obaveza apelanta da plati ispostavljene račune sve do podnošenja zahtjeva za raskid ugovora 28. juna 2016. godine, onako kako to proizilazi iz člana 5. zaključenog ugovora. S tim u vezi je Okružni sud ukazao da je članom 262. ZOO-a izraženo načelo prema kojem dužnik mora izvršiti obavezu koju je preuzeo zaključenjem ugovora, te da se mora ponašati i skladu sa načelom savjesnosti i poštenja, kao i da je odgovoran za njezino ispunjenje, kako je to propisano odredbama čl. 12. i 17. ZOO-a, a ako dužnik u svemu ne ispuni svoju ugovornu obavezu onako kako ona glasi, onda postoji povreda ugovora i povjerilac ima mogućnost tražiti ispunjenje obaveze i naknadu štete ili raskid ugovora i naknadu štete. Pri tome, Okružni sud je naveo da okolnost da je usluge tužioca, kako to navodi apelant, po predmetnom ugovoru koristila supruga apelanta sa djecom dok on nije stanovao u predmetnoj kući, nema uticaja na obavezu apelanta da ispuni ugovorom preuzetu obavezu plaćanja isporučenih usluga po računima, pa je nepravilan zaključak prvostepenog suda da apelant nije dužan platiti navedeni dug.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, između ostalog, smatra da je Okružni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio pozitivno-pravne propise. Naime, on ukazuje da se drugostepeni sud bavio žalbenim razlogom tužioca koji u suštini spadaju u „pogrešno i nepotpuno utvrđeno stanje“, iako je odredbama ZPP-a propisano da se žalba protiv presude ili rješenja kojim se završava spor male vrijednosti ne može izjaviti zbog ovog žalbenog razloga. Također navodi da je drugostepeni sud pogrešno utvrdio da su adrese ulica Duška Trifunovića broj 6 i ulica Kozarska kod broja 89 iste, jer su istovremeno u Banjaluci postojale obje navedene ulice. Konačno, da tužilac na fakturama na kojim zasniva svoje potraživanje, poslije zaključenja ugovora, navodi adresu Kozarska kod broja 89, iako je u ugovoru navedena ulica Duška Trifunovića broj 6, te da tužilac nije izveo nijedan dokaz da je zaista isporučio bilo kakve usluge apelantu. Nadalje ističe da u konkretnom slučaju nije zadovoljen standard „obrazložene odluke“.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je Okružni sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno i procesno pravo, te da nije udovoljeno standardu „obrazložene odluke“. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju presude osporene predmetnom apelacijom, pozivajući se na relevantne odredbe ZOO-a dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju Okružni sud, nasuprot apelantovim navodima, dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić