Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2620/20 (R. Ć.)

Odluka donesena 06. 04. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Propisano zakonom
  • Uknjižba
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Građanski postupak
  • Proporcionalnost
  • Javni interes
  • Miješanje u imovinu
  • Upis u sudski registar
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2620/20

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2620/20, rješavajući apelaciju Roberta Ćavara, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 6. travnja 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neutemeljena apelacija Roberta Ćavara podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 Dn 016791 19 Gž od 28. svibnja 2020. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Robert Ćavar (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 28. srpnja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 Dn 016791 19 Gž od 28. svibnja 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Čitluku – Zemljišno-knjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 055-0 –DN-19-000 149 od 18. lipnja 2019. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je 5. listopada 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju. Kantonalni sud i Općinski sud su odgovor na apelaciju dostavili 9. odnosno 12. listopada 2021. godine.

3. Odgovori sudionika u postupku su 2. veljače 2022. godine dostavljeni apelantu radi izjašnjenja. Apelant je 5. veljače 2022. godine dostavio izjašnjenje na odgovore sudionika u postupku.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 19. ožujka 2019. godine podnio zahtjev Općinskom sudu radi uknjižbe prava vlasništva na stanu. Budući da zahtjev nije sadržavao sve potrebne dokaze za uknjižbu, Općinski sud je rješenjem od 10. svibnja 2019. godine naložio apelantu da u ostavljenom roku otkloni nedostatke tako što će dostaviti original ili notarski ovjerenu kopiju Ugovora o prometu nekretnina ovjerenog pod brojem Ov:342/III/2006 od 3. studenog 2006. godine (u daljnjem tekstu: predmetni ugovor) i dokaz o plaćenom porezu na nekretnine po predmetnom ugovoru.

6. Postupajući po rješenju Općinskog suda, apelant je pravodobno dostavio notarski ovjerenu kopiju predmetnog ugovora, ali nije dostavio dokaz o plaćenom porezu na promet po predmetnom ugovoru.

7. Shodno tome, Općinski sud je donio Rješenje broj 055-0- DN-19-000 149 od 18. lipnja 2019. godine kojim je odbačen apelantov zahtjev podnesen radi upisa prava vlasništva na stanu pobliže opisanom u dispozitivu rješenja na temelju predmetnog ugovora (sve preciznije navedeno u dispozitivu rješenja).

8. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv prvostupanjskog rješenja, Kantonalni sud je Rješenjem broj 07 0 Dn 016791 19 Gž od 28. svibnja 2020. godine žalbu odbio i prvostupanjsko rješenje potvrdio.

9. Ispitujući osporeno rješenje u granicama žalbenih razloga i razloga na koje sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu članka 221. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), Kantonalni sud se složio s apelantom da je člankom 4. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH (u daljnjem tekstu: ZZK) propisano da ako se radi o upisu promjene vlasništva, potrebno je priložiti ugovor o otuđenju, odnosno prijenosu, pri čemu apelant pravilno citira i odredbe Zakona o stvarnim pravima FBiH koje se tiču stjecanja prava vlasništva. Međutim, kako je naglasio Kantonalni sud, apelant zanemaruje odredbu članka 3. ZZK kojom je propisano da uz zahtjev za upis treba priložiti i dokumentaciju na kojoj se zahtjev temelji. Člankom 24. Zakona o porezu na promet nekretnina HNK (u daljnjem tekstu: Zakon o porezu) propisano je da se bez dokaza o plaćenom porezu na promet nekretnina ne može upisati prijenos vlasništva na nekretnini u zemljišnim knjigama. Prema mišljenju Kantonalnog suda, iz navedenog proizlazi da je dokaz o plaćenom porezu na promet nekretnina dokument koji je potreban za upis koji je predviđen člankom 3. stavak 2. točka 6. ZZK (drugi dokumenti potrebi za upis određeni zakonom) i bez kojeg zemljišnoknjižni sud ne smije izvršiti promjenu vlasništva. U konkretnom slučaju apelant nije postupio u skladu sa Zakonom o porezu na način da je prijavio poreznu obvezu nadležnoj poreznoj ispostavi pa, prema ocjeni suda, apelant ima obvezu plaćanja poreza na promet nekretnina u smislu članka 24. Zakona o porezu.

10. Kantonalni sud je ocijenio neutemeljenim apelantovo pozivanje na povredu prava na imovinu jer apelant, iako faktički drži u posjedu nekretninu (stan), što nitko ne dovodi u pitanje, prema važećim zakonskim propisima, i to članku 5. stavak 1. ZZK i članku 53. Zakona o stvarnim pravima, još uvijek nije vlasnik nekretnine koju drži u posjedu. Naglašeno je da apelantu nitko ne uskraćuje pravo da nakon izvršene obveze razreza poreza na promet nekretnina podnese novi prijedlog za upis prava vlasništva, ili čak da podnese zahtjev za predbilježbu prava vlasništva po osnovi predmetnog ugovora kao uvjetnog, privremenog upisa prava vlasništva na nekretnini, kojim se stjecanje prava vlasništva postiže naknadnim opravdanjem.

11. Apelantovo pozivanje na Odluku Ustavnog suda RH broj U-1-28/1993 od 17. travnja 1996. godine je neutemeljeno jer se radi o odluci suda druge države i odnosi se na ukidanje odredbi zakona druge države. Shodno svemu iznesenom, odlučeno je kao u dispozitivu rješenja primjenom članka 224. stavak 1. točka 2. i članka 226. sve iz ZPP.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Prema apelantovom mišljenju, članak 24. Zakona o porezu ne može biti prepreka za upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu, posebno u svjetlu prava na imovinu. Prema apelantovom mišljenju, članak 24. Zakona o porezu nije u skladu sa člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju jer ograničava pravo vlasništva izmirivanjem poreza. Apelant smatra da u konkretnom slučaju članak 24. Zakona o porezu proturječi višoj normi, članku 53. Zakona o stvarnim pravima. U konkretnom slučaju primjenjivo je pravilo lex posterior derogat legi priori (kasnija norma ukida raniju normu iste pravne snage koja joj proturječi i ima jaču pravnu snagu) jer očigledno da najjaču pravnu snagu imaju odredbe Zakona o stvarnom pravu FBiH koje se odnose na stjecanje prava vlasništva, a što potvrđuje sadržaj članka 371. stavak 3. tog Zakona. Apelant također smatra da Kantonalni sud proizvoljno tumači odredbu članka 3. stavak 2. točka 6. ZZK gdje je navedeno da uz zahtjev treba priložiti i druge dokumente koji su potrebni za upis koji su određeni zakonom jer se radi o dokumentima koji su određeni ZZK, ali ne i nekim drugim zakonom. Apelant smatra da ZZK nije predvidio primjenu drugih zakona i da je pozivanje sudova na odredbu članka 24. Zakona o porezu proizvoljno i suprotno članku 4. Zakona o zemljišnim knjigama i odredbama čl. 53. i 371. Zakona o stvarnim pravima. U apelaciji se tvrdi da je propisivanjem da se bez dokaza o plaćenom porezu na promet nekretnina ne može upisati pravo vlasništvo na nekretnini u zemljišnim knjigama ne štiti ni interes ni sigurnost BiH, te da propis kojim se ograničava pravo vlasništva iz članka 24. Zakona o porezu prelazi okvire dopuštenih ograničenja prava vlasništva i ugrožava sam institut vlasništva koji je zaštićen Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom. Apelant se pozvao na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske. Nelogičnost i apsurdnost primjene članka 24. Zakona o porezu ograničava pravo vlasništva jer se to pravo uvjetuje plaćanjem poreza, iako upis prava vlasništva ni na koji način ne sprječava nadležnu poreznu upravu da izvrši prisilnu naplatu poreza u izvršnom postupku i na spornoj nekretnini. Apelant smatra da je primjenom neustavne odredbe Zakona o porezu oštećen i onemogućen u uživanju prava vlasništva, te traži da se apelacija usvoji, da se rješenje Kantonalnog suda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

b) Odgovori na apelaciju

13. Kantonalni sud je sve prigovore ocijenio neutemeljenim jer odlukom tog suda nije uskraćeno apelantovo pravo na imovinu. U svezi s tim je navedeno da apelant nakon razreza poreza na promet nekretnine može podnijeti novi prijedlog za upis prava vlasništva na temelju ugovora o prodaji nekretnina ili do tada zahtjev za upis predbilježbe prava vlasništva kao uvjetnog, privremenog upisa prava na nekretnini, kojim se stjecanje prava postiže naknadnim opravdanjem.

14. Općinski sud je naveo da je njegova odluka zakonita i utemeljena na članku 24. Zakona o porezu, te je predloženo da se apelacija odbije kao neutemeljena.

15. Apelant je u izjašnjenju istaknuo da odgovori redovnih sudova sadrže samo paušalno osporavanje navoda iz apelacije, bez ikakvog ulaska u suštinu stvari, a ne sadrže niti ikakvo dodatno obrazloženje onoga što su sudovi naveli u obrazloženjima odluka. Istaknuo je da u cijelosti ostaje pri navodima iz apelacije.

V.Relevantni propisi

16. Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 58/02, 19/03, 54/04, 32/19 – odluka USFBiH i 94/20 – rješenje USFBiH) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 1.

Predmet reguliranja Ovim se zakonom uređuje vođenje, održavanje i uspostava zemljišnih knjiga, kao i upis nekretnina i prava na nekretninama u zemljišnim knjigama u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija).

Članak 3.

Pretpostavke za upis (1) Postupak upisa u zemljišnu knjigu pokreće se podnošenjem zahtjeva za upis.

Zahtjev se odnosi na propisani tekst upisa. Normirane tekstove donosi ministar pravosuđa.

(2) Uz zahtjev za upis treba priložiti i dokaznu dokumentaciju na kojoj se zahtjev temelji. To mogu biti:

1) isprava koja je osnov za stjecanje stvarnog prava;

2) dokument na osnovu kojeg se dokazuje stvarno pravo;

3) ovjeren preslik sudske odluke koja je temelj za upis;

4) neki drugi dokument kojim se potvrđuje stvarno pravo osigurano predbilježbom;

5) dokumenti navedeni u članku 7. ovog zakona;

6) drugi dokumenti potrebiti za upis određeni zakonom.

(3) Pretpostavka za upis je i dokaz o plaćanju sudske takse.

(4) Ukoliko se isprava nalazi kod istog organa koji provodi upis ne mora se ponovo podnositi. U zahtjevu za upis organ koji obrađuje zahtjev treba da zabilježi gdje se isprava nalazi.

Članak 4.

Upis promjene vlasništva Ako se radi o upisu promjene vlasništva potrebno je priložiti ugovor o otuđenju odnosno prijenosu.

17. Zakon o stvarnim pravima („Službene novine Federacije BiH” br. 66/13, 100/13, 32/19 – odluka USFBiH i 94/20 – rješenje USFBiH) u relevantnom dijelu glasi:

O VLASNIŠTVU

Članak 17.

Sadržaj prava vlasništva (1) Vlasništvo je stvarno pravo, koje vlasniku daje ovlaštenje da slobodno i po svojoj volji stvar posjeduje, koristi i da s njome raspolaže, a svakoga od toga prava isključi u granicama određenim zakonom.

(2) Svatko je dužan da se uzdržava od povrede prava vlasništva druge osobe.

1. Stjecanje prava vlasništva na nekretninama Članak 52. stavak (1) Pravni temelji stjecanja (1) Stjecatelj prava vlasništva na nekretnini na temelju zakona, nasljeđivanja, pravomoćne odluke suda ili konačne odluke drugog nadležnog organa, ovlašten je zahtijevati upis stečenoga prava vlasništva u zemljišne knjige.

a) Stjecanje na temelju pravnog posla Članak 53. stavak (1) Stjecanje uknjižbom (1) Pravo vlasništva na nekretninama na temelju pravnog posla stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu ako zakonom nije drugačije određeno.

Članak 371. stavak (3) Prestanak važenja zakona (3) U slučaju kolizije odredbi ovoga zakona sa odredbama drugog propisa primjenjivat će se odredbe ovoga zakona.

18. Zakon o porezu na promet nekretnina HNK („Službene novine HNK“ br. 8/00, 5/04 i 11/08, 5/12, 7/12 i 9/15). Tekst zakona preuzet sa www.fineks.ba i u relevantnom dijelu glasi:

I. OPĆE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom reguliše se oblast oporezivanja prometa nekretnina na teritoriji Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljem tekstu: Kanton).

Član 2.

Na promet nekretnina plaća se porez na promet nekretnina.

Član 5.

Nekretnine u smislu ovoga zakona su: poljoprivredno, građevinsko i drugo zemljište, stambene i poslovne zgrade i drugi građevinski objekti podignuti na zemljištu.

VII. NAPLATA POREZA

Član 20.

Porezni obveznik dužan je platiti razrezani iznos poreza u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o razrezu poreza na promet nekretnina.

U opravdanim slučajevima nadležna ispostava Porezne uprave može poreznom obvezniku odobriti odgodu za plaćanje dospjelog poreza ili odobriti plaćanje poreza u više obroka.

Ako se porezni obveznik ne pridržava rješenja o odobrenju obročne otplate poreza, ispostava Porezne uprave može staviti izvan snage rješenje o odobrenju obročne otplate poreza i poduzeti mjere da se zaostali dug naplati odjednom.

Na iznos poreza koji nije uplaćen u propisanom roku ili prema rješenju o odgodi plaćanja poreza ili obročnoj otplati poreza plaćaju se kamate u visini od 0,2% dnevno za svaki dan zakašnjenja. (Prema odredbama člana 3. Zakona o visini stope zatezne kamate na javne prihode „Službene novine HNK“, broj 3/04 prestaju važiti odredbe Zakona o porezu na promet nepokretnosti kojima je regulisana visina stope zatezne kamate na javne prihode).

Smatra se da porez nije uplaćen u propisanom roku i kad nije uplaćen na propisani uplatni račun.

Obveznicima poreza kojima je odobren poček ili obročna otplata poreza, zaračunava se kamata po stopi od 0,1% dnevno, Prihod ostvaren od naplaćenih kamata po ovom osnovu, raspodjeljuje se u skladu pripadnosti poreza na promet nekretnina Kantonu i jedinicama lokalne samouprave.

Član 24.

Bez dokaza o plaćenom porezu na promet nekretnina ne može se upisati prenos vlasništva na nekretnini u zemljišnim knjigama.

VI.Dopustivost

19. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 07 0 Dn 016791 19 Gž od 28. svibnja 2020. godine protiv kojeg nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, osporeno rješenje apelant je primio 8. lipnja 2020. godine, a apelacija je podnesena 28. srpnja 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

22. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.

VII.Meritum

23. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te pravo iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pravo na imovinu

24. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

k) Pravo na imovinu.

25. Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi:

Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Nitko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulirala korištenje imovine sukladno općem interesu, ili da bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

26. U konkretnom slučaju, prije svega, potrebno je odgovoriti na pitanje radi li se u predmetnom slučaju o apelantovoj imovini, odnosno potpada li zahtjev za upis prava vlasništva na stanu po osnovi notarski obrađenog ugovora pod primjenu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U svezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu iz Odluke broj AP 2326/18 u kojoj je navedeno; „Iako zaključenjem ugovora o kupoprodaji i isplatom kupoprodajne cijene apelantica nije stekla pravo vlasništva na spornom stanu upisom u odgovarajući registar kako je to određeno člankom 53. Zakona o stvarnim pravima, apelantica je stekla pravo da se upiše kao njegov vlasnik i pravo na posjed spornog stana, a što predstavlja 'materijalni interes' u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju“ (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2326/18 od 17. srpnja 2018. godine, točka 65., dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U konkretnom slučaju apelant je imao valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva na stanu (notarski obrađen ugovor), a iz raspoloživih dokumenata proizlazi da se apelant nalazi u posjedu stana, pa se u konkretnom slučaju može govoriti o „materijalnom interesu“ zaštićenom člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Osporenim rješenjima kojima je apelantov zahtjev odbačen došlo je do miješanja u apelantovo pravo na imovinu.

27. Stoga, Ustavni sud mora odgovoriti na sljedeća pitanja: (a) je li miješanje predviđeno zakonom, (b) služi li miješanje zakonitom cilju u javnom interesu i (c) je li miješanje proporcionalno cilju, tj. uspostavlja li pravičnu ravnotežu između apelantovog prava i općeg javnog interesa.

28. U odgovoru na pitanje je li miješanje bilo u skladu sa zakonom, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na stajalište da svaka država ima pravo i obvezu funkcionalno organizirati svoj pravni sustav, te da, s tim ciljem, ima legitimno pravo uspostavljati ograničenja u ostvarivanju građanskih prava u određenim slučajevima, koja su potrebna da bi pravni sustav pravilno funkcionirao. Koja će se ograničenja nametnuti ovisi o konkretnom pravnom sustavu države, uzimajući u obzir, prije svega, mogućnosti i potrebe zajednice i pojedinaca (vidi Europski sud, Belgijski jezični slučaj, presuda od 9. veljače 1967. godine, serija A, broj 6, stavak 5.).

29. Dovodeći navedeno u kontekst s činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud primjećuje da su u konkretnom slučaju osporena rješenja utemeljena na odredbi članka 3. stavak 2. točka 6. ZZK, koja propisuje da se uz zahtjev za uknjižbu dostavljaju i drugi dokumenti u skladu sa zakonom, a u svezi sa člankom 24. Zakona o porezu koji propisuje da se bez dokaza o plaćenom porezu na promet nekretnina ne može upisati prijenos vlasništva na nekretnini u zemljišnim knjigama. Iz navedenog proizlazi da je pravna osnova za donošenje osporenih odluka propisana u relevantnim odredbama ZZK i Zakona o porezu, a koje ispunjavaju uvjete glede dostupnosti (objavljeni su u službenom glasniku koji je javno glasilo) i jasnoće (s obzirom na to da su citirani članci jasno formulirani u smislu da svatko može ocijeniti kakve će biti posljedice njegovog ponašanja). U svezi s apelantovim prigovorima kojim dovodi u pitanje ustavnost članka 24. Zakona o porezu kojim se uknjižba u zemljišnu knjigu uvjetuje plaćanjem poreza na promet nekretnina, Ustavni sud podsjeća da javna vlast ima visok stupanj slobodne procjene u odlučivanju o vrsti poreza ili doprinosa koje žele nametnuti (Traveres and 27 Others v. Italy, D&R 80 (1995) str. 5/12), što uključuje i modalitete provođenja porezne politike. Iz navedenog slijedi zaključak da uvjete koje javna vlast nameće u svezi s plaćanjem poreza na promet, kao preduvjeta za ostvarivanja određenih prava, spada u široko polje slobodne procjene javne vlasti. Obveza plaćanje poreza je zakonska obveza, što apelant i ne spori. U konkretnom slučaju člankom 2. Zakona o porezu propisano je da se na promet nekretnina plaća porez na promet nekretnina. Prema ocjeni Ustavnog suda, ograničenjem koje je propisano člankom 24. Zakona o porezu ne dovodi se u pitanje načelo povjerenja u zemljišne knjige budući da apelantu, ali i drugim osobama u istoj situaciji, na raspolaganju stoji mogućost uvjetnog upisa, predbilježba, do ispunjavanja svih zakonskih uvjeta za konačan upis. O tome se detaljnije izjasnio Kantonalni sud u osporenom rješenju. Dakle, imajući u vidu da porezna politika i modaliteti njezinog provođenja spadaju u široko polje slobodne procjene javne vlasti, Ustavni sud iz članka 24. Zakona o porezu ne uočava da je nametnuto ograničenje u suprotnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine. Stoga, Ustavni sud smatra da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo zakonito.

30. Odgovarajući na pitanje je li miješanje u apelantovu imovinu u konkretnom slučaju bilo u javnom interesu i u skladu s načelom „proporcionalnosti“, odnosno je li postignuta pravična ravnoteža između zaštite apelantovog prava na imovinu i zahtjeva za zaštitu općeg javnog interesa, Ustavni sud, prije svega, napominje da je Zakonom o porezu regulirana oblast oporezivanja prometa nekretnina u HNK (članak 1.), a da je člankom 2. Zakona o porezu regulirano da se na promet nekretnina plaća porez. U svezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno ukazati da su porezi temeljni prihodi svake države, te da je pravilno i zakonito plaćanje poreza od iznimnog značaja za ekonomsku politiku države, te da je naplata poreza legitiman cilj koji je u javnom interesu (vidi, mutatis mutandis, Europski sud, Hentrich protiv Francuske, presuda od 3. srpnja 1995. godine, serija A, broj 296-A, stavak 39. i dalje). Imajući u vidu sve prethodno navedeno i činjenicu da apelantu ničim nije ograničeno pravo da po plaćenom porezu na promet podnese novi zahtjev za uknjižbu, te pravo na podnošenje zahtjeva za predbilježbu, Ustavni sud smatra da javni interes koji se ogleda u dosljednom poštovanju porezne discipline, u smislu Zakona o porezu, preteže nad apelantovim interesom da ne plati porez na kupljenu nekretninu prije podnošenja zahtjeva za uknjižbu nekretnina jer je upravo apelant, kao porezni obveznik, propustio svoje ponašanje prilagoditi odredbama Zakona o porezu koje nedvosmisleno propisuju da se bez plaćenog poreza na promet ne može izvršiti uknjižba prava u zemljišnim knjigama. Stoga je miješanje u konkretnom slučaju bilo u javnom interesu i proporcionalno cilju kojem se težilo.

31. Ustavni sud zaključuje da osporenim rješenjima nije prekršeno apelantovo pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

32. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

33. Članak 6. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom.

34. Glede primjenjivosti članka 6. stavak 1. Europske konvencije u konkretnom slučaju upisa prava vlasništva u zemljišnim knjigama Ustavni sud ističe da je u svojoj praksi zauzeo stajalište da se garancije članka 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjuju u postupcima koji se odnose na postupke uknjižbe prava vlasništva bez obzira na osnovu stjecanja tog prava (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 4789/10 od 12. veljače 2014. godine, točka 35., dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), te će stoga Ustavni sud ispitati jesu li u konkretnom postupku zadovoljene garancije članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

35. U svezi s apelantovim prigovorima da su osporena rješenja utemeljena na proizvoljnoj primjeni prava sud ukazuje na to da, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, zadaća ovih sudova nije preispitivati zaključke redovnih sudova glede činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadaća redovnih sudova ocijeniti činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadaća Ustavnog suda je ispitati jesu li, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

36. Ustavni sud će se, dakle, iznimno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. travnja 2005. godine, stavak 26.). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. rujna 2006. godine, točka 25. i dalje i, mutatis mutandis, Europski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. travnja 2013. godine, točka 24.). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelant postavlja, ispitati jesu li osporene odluke utemeljene na proizvoljnoj primjeni prava.

37. Ustavni sud zapaža da se apelacijski prigovori svode na proizvoljnu primjenu prava, i to prije svega članka 24. Zakona o porezu, koji je, prema apelantovim tvrdnjama, ograničavajućeg karaktera i koji je neusuglašen sa čl. 53. i 371. stavak (3) Zakona o stvarnim pravima FBiH, ali i sa člankom 4. ZZK. Shodno tome, apelant smatra da se u konkretnom slučaju treba primijeniti pravilo lex posterior derogat (legi) priori. Apelant se poziva na i na odluku Ustavnog suda RH shodno kojoj smatra da je članak 24. Zakona o porezu „neustavan“.

38. Ustavni sud podsjeća da je zemljišna knjiga javna knjiga u koje se upisuju i evidentiraju svi pravni odnosi povodom nekretnina, a postupak za upis u zemljišnu knjigu propisan je odredbama ZZK, koji je lex specialis. Ustavni sud zapaža da su odredbom članka 3. propisane pretpostavke za upis u zemljišnu knjigu, stavkom (2) propisano je da se uz zahtjev za upis treba priložiti i dokumentacija na kojoj se zahtjev temelji, a točkom 6) istog stavka propisano da se uz zahtjev prilažu i drugi dokumenti propisani zakonom. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud članak 3. stavak (2) točka 6) ZZK doveo u vezu sa člankom 24. Zakona o porezu koji propisuje da se bez plaćenog poreza na promet nekretnina ne može izvršiti upis u zemljišnu knjigu. Kako apelant nije dostavio traženi dokaz o plaćenom porezu na nekretninu, Općinski sud je apelantov zahtjev za uknjižbu odbacio, a takvu odluku je Kantonalni sud u cijelosti potvrdio, koji je ispitao apelantove žalbene prigovore koji su gotovo identični s navodima iz apelacije. Ustavni sud u primjeni i tumačenju citiranih odredbi ZZK u svezi sa Zakonom o porezu koje su redovni sudovi imali u vidu prilikom odlučenja ne uočava proizvoljnost. Apelantovi prigovori o neusuglašenosti odredbe članka

24. Zakona o porezu s odredbama Zakona o stvarnim pravima FBiH, ali i članka 4. ZZK Ustavni sud smatra neutemeljenim jer apelant ne nudi niti jedan relevantan argument kojim ove tvrdnje potkrepljuje. U svezi s apelantovim pozivanjem na odluku Ustavnog suda RH, Ustavni sud zapaža da se apelant na ovu odluku pozivao i tijekom postupka, bezuspješno, uz obrazloženje da odluka druge države ne može biti primjenjiva u BiH, što Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.

39. Stoga, imajući u vidu obrazloženja redovnih sudova, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ne zapaža ništa što bi uputilo na zaključak da su osporene odluke utemeljene na proizvoljnoj primjeni prava.

40. Ustavni sud zaključuje da osporenim odlukama nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. VIII.Zaključak

41. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju kada je u osporenim odlukama kojim je odbačen zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na stanu zbog nedostavljanja dokaza o plaćenom porezu na nekretninu miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo zakonito i u javnom interesu i proporcionalno cilju kojem se težilo, s obzirom na to da je upravo apelant propustio svoje ponašanje prilagoditi relevantnim odredbama materijalnog prava i izvršiti plaćanje poreza kao zakonsku obvezu koja predstavlja preduvjet za upis u zemljišnu knjigu koji apelant nije ispunio.

42. Ustavni sud zaključuje da nema ni kršenja prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je Općinski sud odbacio zahtjev za uknjižbu primjenom članka 3. stavak 2. ZZK u svezi sa člankom 24. Zakona o porezu budući da apelant nije dostavio dokaz o plaćenom porezu na kupljenu nekretninu, a takvu odluku je u žalbenom postupku potvrdio i Kantonalni sud, a u primjeni i tumačenju citiranih odredbi Ustavni sud ne uočava proizvoljnost na koju apelant neutemeljeno ukazuje.

43. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

44. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2620/20 (R. Ć.) | Sudska praksa | Aktio