Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-406/21 (E. V., S. L. i A. S.)

Odluka donesena 06. 04. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-406/21

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 406/21, rješavajući apelaciju Enise Vladavić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju su podnijele Enisa Vladavić, Svjetlana Lumanović i Aida Sirkeci.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Rs 513454 18 Rsž, a koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da u skladu sa ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Enisi Vladavić, Svjetlani Lumanović i Aidi Sirkeci isplati iznos od po 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog parničnoga postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Enisa Vladavić, Svjetlana Lumanović i Aida Sirkeci (u daljnjem tekstu: prvoapelantica, drugapelantica, trećeapelantica i/ili apelantice) iz Sarajeva, koje zastupa Omar Eterović, Advokatsko društvo Eterović d.o.o. Sarajevo, podnijele su 9. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 Rs 513454 18 Rsž.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je 1. septembra 2021. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 8. septembra 2021. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Ustavni sud je 24. februara 2022. godine od Kantonalnog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka.

5. Ustavni sud je 24. februara 2022. godine zastupniku apelantica dostavio odgovor Kantonalnog suda radi eventualnog izjašnjenja. Zastupnik apelantica nije u ostavljenom roku dostavio izjašnjenje.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelantice su 2. jula 2015. godine Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnijele tužbu protiv tužene (Federacija BiH, Vrhovni sud Federacije BiH) radi potraživanja iz radnog odnosa.

8. Općinski sud je Presudom broj 65 0 Rs 513454 15 Rs od 7. decembra 2017. godine usvojio tužbeni zahtjev prvoapelantice i naložio tuženoj da joj isplati na ime jubilarne nagrade za 20 godina neprekidnog rada u organima uprave isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom, te da joj naknadi troškove postupka u određenom iznosu. Istom presudom su odbijeni tužbeni zahtjevi drugoapelantice i trećeapelantice kojim su tražile da se naloži tuženoj da im na ime jubilarne nagrade za 10, odnosno 30 godina neprekidnog rada u organima uprave isplati određene novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom, te im je naloženo da tuženoj naknade troškove postupka u određenom novčanom iznosu.

9. Tužena, drugoapelantica i trećeapelantica su izjavile žalbe protiv presude Općinskog suda od 7. decembra 2017. godine, nakon čega je predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje o izjavljenim žalbama 25. maja 2018. godine.

10. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 Rs 513454 18 Rsž od 21. februara 2022. godine u cijelosti usvojio žalbu drugoapelantice i trećeapelantice, ukinuo prvostepenu presudu u dijelu u kojem se njihovi tužbeni zahtjevi odbijeni i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno postupanje. Također je djelimično usvojio žalbu tužene, te je ukinuo prvostepenu presudu u dijelu u kojem je odlučeno o zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka prvoapelantice i u tom dijelu predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno postupanje, dok je odbio žalbu tužene u dijelu koji se odnosi na obavezu isplate jubilarne nagrade prvoapelantici, te u odnosu na taj dio potvrdio prvostepenu presudu.

11. Predmetni spis je vraćen Općinskom sudu na daljnje postupanje.

12. Postupak je u toku.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

13. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelantice smatraju da im je zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traže naknadu nematerijalne štete. Apelantice su opisale tok postupka do podnošenja apelacije i ukazale na to da Kantonalni sud do dana podnošenja predmetne apelacije nije donio odluku o žalbama izjavljenim protiv prvostepene presude, ističući pri tome da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji je po zakonu hitne prirode.

II.Odgovor na apelaciju

14. Kantonalni sud je u odgovoru od 8. septembra 2021. godine naveo da se konkretni predmet ne nalazi na listi starih predmeta koju formira Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTV BiH) i koji se prioritetno rješavaju. Dalje je naveo da su trenutno u radu/na postupanju predmeti zaprimljeni u tom sudu 2016. godine, te da, kako se ne radi o zakonskom izdržavanju, smetanju posjeda i otkazu radnog odnosa, nema mjesta prekorednom uzimanju u rad ovog predmeta, izuzev i eventualno po odluci Ustavnog suda.

15. Ustavni sud je 24. februara 2022. godine od Kantonalnog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka iz koje proizilazi da je taj sud donio Rješenje broj 65 0 Rs 513454 18 Rsž od 21. februara 2022. godine kojim je odlučio o predmetnim žalbama.

V.Relevantni propisi

16. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova

17. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi: Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

18. Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelantice predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u predmetnom postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

21. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

23. Apelantice smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

26. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

27. Također, Evropski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima, u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228- B, stav 18, Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51. i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine, AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.).

Period koji se uzima u obzir

28. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da iz apelacionih navoda proizlazi da apelantice isključivo ukazuju da im je Kantonalni sud povrijedio pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje. Shodno tome, Ustavni sud će kao dužinu trajanja postupka razmatrati samo period trajanja predmetnog žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom, tj. period od 25. maja 2018. godine kao datuma kada je drugostepeni sud zaprimio predmetni spis na postupanje pa do donošenja drugostepene odluke. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine trajanja predmetnog postupka je period od tri godine i devet mjeseci.

Analiza dužine trajanja predmetnog postupka

29. Ustavni sud zapaža da je predmet konkretnog tužbenog zahtjeva bilo potraživanje naknada po osnovu radnog odnosa, te da se, dakle, u konkretnom slučaju radi o postupku koji je po zakonu hitne prirode. Nadalje, imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da eventualna složenost predmeta, kao jedan od kriterija koje Ustavni sud ima u vidu pri ocjeni dužine trajanja postupka, nije utjecala na trajanje žalbenog postupka, te se stoga Ustavni sud neće posebno baviti tim pitanjem.

30. Ocjenjujući ponašanje apelantica, Ustavni sud zapaža da apelantice svojim postupcima nisu uticale na dužinu trajanja predmetnog postupka.

31. Analizirajući postupanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pred Kantonalnim sudom trajao tri godine i devet mjeseci, računajući od dana prijema spisa predmeta na Kantonalni sud 25. maja 2018. godine, što predstavlja postupanje suprotno standardima prava na pravično suđenje, koji zahtijevaju efikasno postupanje bez nepotrebnog odlaganja. Pri tome, Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio objektivno prihvatljivo opravdanje za navedeni period potpune pasivnosti, navodeći isključivo da se konkretni predmet ne nalazi na listi starih predmeta koju formira Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTV BiH) i koji se prioritetno rješavaju. Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku zapazio da kada redovni sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donio VSTV BiH“. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi da postupaju u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, odluka dostupna www.ustavnisud.ba).

32. Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se ovakva pasivnost Kantonalnog suda mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupaka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Naime, Ustavni sud smatra da se naprijed navedeni period pasivnosti Kantonalnog suda u tako dugom periodu mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se naprijed navedena pasivnost Kantonalnog suda u tako dugom periodu mora okarakterisati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.

33. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelantica na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

34. Iako nije utvrdio odgovornost Općinskog suda zbog dužine trajanja postupka, Ustavni sud smatra da je svrsishodno naložiti Općinskom sudu da po hitnom postupku donese odluku u konkretnom predmetu apelantica. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

Pitanje naknade nematerijalne štete

35. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

36. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka apelanticama treba isplatiti iznos od po 500,00 KM.

37. Ovu naknadu dužna je platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

38. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom parničnom postupku došlo do kršenja prava apelantica na donošenje odluke u razumnom roku, kao elementa prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je predmetni postupak, koji je po zakonu hitne prirode, pred Kantonalnim sudom, dakle u žalbenom postupku, trajao tri godine i devet mjeseci, pri čemu taj sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio objektivno prihvatljivo opravdanje za tako dugo trajanje postupka odlučivanja o žalbi. Takvo postupanje u konkretnom slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde od strane Kantonalnog suda, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.

40. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-406/21 (E. V., S. L. i A. S.) | Sudska praksa | Aktio