Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3259/21 (B. S.)
Odluka donesena 06. 04. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3259/21
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-3259/21, rješavajući apelaciju Bajre Salkića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Bajro Salkić zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Živinicama kao predmet broj 33 0 P 069079 18 I.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Bajro Salkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, podnio je 16. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 33 0 P 069079 18 I.
2. Apelant je 24. novembra 2021. i 8. februara 2022. godine obavijestio Ustavni sud o promjeni činjeničnog i pravnog stanja navedenog u apelaciji.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 22. decembra 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
4. Općinski sud je 7. januara 2022. godine dostavio odgovor na apelaciju.
5. Apelantu je 11. februara 2022. godine dostavljen odgovor Općinskog suda na izjašnjenje. Apelant nije u ostavljenom roku dostavio svoje izjašnjenje na odgovor Općinskog suda. III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
7. Apelant je 26. oktobra 2018. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (A.R.), na osnovu izvršne isprave - pravomoćne i izvršne presude Općinskog suda broj 33 0 P 069079 16 P od 31. oktobra 2016. godine, radi održavanja ličnih odnosa i neposrednih kontakata sa maloljetnim djetetom.
8. Općinski sud je 30. oktobra 2018. godine donio rješenje o izvršenju broj 33 0 P 069079 18 I koje je 16. novembra 2018. godine steklo status pravosnažnosti i izvršnosti.
9. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je 5. decembra 2018. godine pozvao apelanta da se izjasni da li izvršenica nakon prijema rješenje o izvršenju postupa po istom i da li mu omogućava kontaktiranje sa djetetom. Apelant je 17. decembra 2018. godine obavijestio Općinski sud da, između ostalog, izvršenica ne postupa po presudi, te je Općinskom sudu predložio hitno zakazivanje ročišta radi kontaktiranja sa djetetom.
10. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je 10. januara 2019. godine donio zaključak kojim je odredio provođenje izvršne radnje-predaja djeteta uz učešće predstavnika Centra za socijalni rad na licu mjesta za 23. januar 2019. godine, koja izvršna radnja prema zapisniku sudskog izvršitelja nije provedena zbog loših vremenskih uslova. Općinski sud je sljedeću izvršnu radnju predaje djeteta na licu mjesta zakazao za 27. februar 2019. godine, koja izvršna radnja nije provedena jer je, između ostalog, dijete odbijalo da krene sa apelantom, te je izvršenica predložila da se sljedeći kontakt sa djetetom ostvari u sudu.
11. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je zakazao izvršno ročište za 20. mart 2019. godine radi dogovora stranaka oko kontaktiranja apelanta sa djetetom uz prisustvo predstavnika Centra za socijalni rad Živinice (u daljnjem tekstu: Centar za socijalni rad), kao i da su na navedenom ročištu apelant i izvršenica, između ostalog, prihvatili prijedlog Općinskog suda da im se ostavi rok od dva mjeseca da se dogovore oko načina kontaktiranja apelanta sa djetetom. Apelant je obavijestio Općinski sud da izvršenica ne postupa po dogovoru za kontaktiranje te je od Općinskog suda zatražio nastavak izvršenja. Općinski sud je 12. juna 2019. godine odredio provođenje izvršne radnje na licu mjesta koja je prema zapisniku sudskog izvršitelja izvršena, odnosno predaja maloljetnog djetata apelantu.
12. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je apelant 7. maja 2020. godine Općinskom sudu predložio nastavak izvršenja.
13. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je izvršnu radnju predaja djeteta na licu mjesta zakazao za 7. i 28. oktobar 2020. godine, kao i da je prema zapisniku sudskog izvršitelja konstatovano da dijete ne želi da se odvoji od majke, da predaja djeteta nije izvršena, kao i da je apelant predložio da se predaja djeteta vrši u prostorijama suda i/ili kod kuće izvršenice.
14. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je ponovo zakazao izvršno ročište za 19. novembar 2020. godine, radi dogovora stranaka oko kontaktiranja apelanta sa djetetom, kao i da je naložio strankama da se kontaktiranje u naredna dva mjeseca obavi u prostorijama Centra za socijalni rad uz učešće socijalnog radnika.
15. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je Centar za socijalni rad 19. aprila 2021. godine tom sudu dostavio izvještaj o provedenom kontaktiranju iz kojeg, između ostalog, proizilazi da je apelant ostvarivao kontakte sa djetetom u prostorijama Centra za socijalni rad kao i van njih te da su neki kontakti bili uspješni a većina nije.
16. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je ponovo odredio provođenje izvršne radnje predaju djeteta na licu mjesta za 16. juni 2021. godine, u prisustvu Sudske policije kao i da je prema zapisniku sudskog izvršitelja konstatovano da dijete nije htjelo izaći iz auta, kao i da je apelant napustio lice mjesta odbijajući da potpiše zapisnik.
17. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je 22. juna 2021. godine ponovo tražio od Centra za socijalni rad da se u naredna dva mjeseca kontaktiranje vrši u prostorijama tog centa, uz učešće stručnog osoblja.
18. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je Centar za socijalni rad dostavio izvještaj o provedenom kontaktiranju 19. jula 2021. godine iz kojeg, između ostalog, proizilazi da dijete ne želi vidjeti apelanta, kao i da je centar upoznao apelanta da je u najboljem interesu djeteta da se odgodi kontaktiranje.
19. Općinski sud je naveo da je Centar za socijalni rad tom sudu dostavio izvještaj od 15. septembra 2021. godine iz kojeg proizilazi, između ostalog, da je na zakazani termin izvršenica dovela dijete, da dijete nije htjelo da uđe u zgradu, kao i da je Centar za socijalni rad upoznao izvršenicu da je dužna odvesti dijete kod dječijeg psihologa da bi se ostvarili uslovi za kontaktiranje sa apelantom.
20. Općinski sud je naveo da je Centar za socijalni rad dostavio i izvještaj od 8. oktobra 2021. godine iz kojeg, između ostalog, proizilazi da je izvršenica lično dostavila u Centar nalaz i mišljenje psihologa kao i da prema priloženom nalazu i mišljenju psihologa maloljetno dijete pokazuje znake emocionalne nezrelosti.
21. Općinski sud je 1. februara 2022. godine u prisustvu apelanta i izvršenika održao ročište radi utvrđenja odlučnih činjenica bitnih za provođenje izvršenja u ovom predmetu u vezi sa izvještajem Centra za socijalni rad, te je naloženo strankama da uplate predujam za vještačenje po vještaku pedagogu-psihologu na okolnost kompletnog sagledavanja predmeta, uzroka neprovođenja izvršenja, odnosno otpora djeteta da viđa oca i da sačini prijedlog na koji način da se provede ovo izvršenje. Sud je poučio apelanta da ukoliko sumnja da izvršenica zlostavlja njihovo dijete to prijavi PU Živinice ili Kantonalnom tužilaštvu Tuzlanskog kantona, jer izvršni sud nije za to nadležan.
22. Postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
23. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, da ne ostvaruje kontakt sa djetetom, kao i da je tokom postupka urgirao jer kako navodi Centar za socijalni rad presporo radi i ne čini dovoljno napora da vidi svoje dijete. Predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka.
24. Apelant je 24. novembra 2021. godine obavijestio Ustavni sud o promjeni činjeničnog i pravnog stanja navedenog u apelaciji iz kojeg proizilazi da je, između ostalog, Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona donijelo rješenje od 8. novembra 2021. godine u kojem je odbijena kao neosnovana pritužba apelanta podnesena protiv naredbe ovoga tužilaštva od 20. septembra 2021. godine, kojom je odlučeno da se neće provoditi istraga protiv prijavljene izvršenice, zbog krivičnog djela Nasilje u porodici jer je očito da prijavljeno djelo nije kazneno djelo.
25. Apelant je takođe 8. februara 2022. godine obavijestio Ustavni sud o promjeni činjeničnog i pravnog stanja iz kojeg, između ostalog, proizilazi da još uvijek nije vidio svoje maloljetno dijete te da ne ostvaruje kontakte sa njim. Navodi da je Općinski sud nakon dugo vremena zakazao ročište te je dostavio zapisnik Općinskog suda od 1. februara 2022. godine.
b) Odgovori na apelaciju
26. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je vrlo detaljno naveo hronologiju predmetnog postupka navedenu u činjeničnom dijelu odluke, ukazujući da je apelant tokom postupka tom sudu dostavio kopiju krivične prijave koju je podnio protiv socijalne radnice Centar za socijalni rad Živinice čijim radom nije bio zadovoljan ali i da je tokom postupka a prilikom kontaktiranja sa djetetom često napadan od strane izvršenice. Osim toga se navodi da je Općinski sud tokom postupka odredio da se ročište održi u prostorijama Centar za socijalni rad uz učešće socijalnog radnika jer je djetetu potrebno da postepeno ostvaruje kontakte sa apelantom, da se navikne na oca ali da je apelant izjavio da ne prihvata ovakav vid kontaktiranja jer ne vjeruje stručnim osobama iz Centra za socijalni rad. Općinski sud naveo da je tokom 2020. godine došlo do pogoršanja epidemiološke situacije ali da je sudija ipak održavao ročišta. U konačnici navodi da je u ovom predmetu kontinuirano poduzimao izvršne radnje, kao i da je apelant svojim agresivnim ponašanjem doprinio da dijete odbija kontakt s njim, da se radi o specifičnom izvršnom postupku koji se ne može završiti jednom radnjom kako se pogrešno navodi u apelaciji, nego o kontinuiranim radnjama predaje djeteta apelantu kao ocu koje traju i koje će trajati do punoljetstva (dijete sada ima tek šest godina) ako se roditelji ne dogovore o kontaktiranju. Iz navedenih razloga sud predlaže da se apelacija odbije.
V.Relevantni propisi
27. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 74/11 - O.U.S., 35/12, 35/12-Rješenje US BiH, 46/16, 36/17 - Odluka US BiH i 55/18-Rješenje US BiH) relevantne odredbe glase: Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
28. Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 35/05, 41/05 –ispravka i 31/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst. Član 268.
Odredbama ovog dijela zakona određuju se pravila prema kojima postupaju sudovi kad u posebnim parničnim postupcima, vanparničnim postupcima i posebnim postupcima izvršenja i osiguranja, odlučuju o predmetima u odnosima roditelja i djece, bračnim i drugim predmetima koji se uređuju ovim Zakonom.
U postupcima iz stava 1. ovoga člana primjenjivat će se odredbe Zakona o parničnom postupku, Zakona o vanparničnom postupku i Zakona o izvršnom postupku, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije određeno.
U postupku iz stava 1. ovog člana, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja spora radi zaštite interesa djeteta.
VI.Dopustivost
29. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
30. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
31. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u FBiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
32. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
33. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
I.Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
34. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6.stav 1. Evropske konvencije.
35. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
36. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. g.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir
37. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 26. oktobra 2018. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od oko tri godine i pet mjeseci.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
38. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu pravosnažne presude. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenom postupku jer je u pitanju povjeravanje maloljetnog djeteta apelantu radi održavanju ličnih odnosa i neposrednih kontakata, a u koji postupak su uključeni i organi socijalne zaštite.
39. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant nije doprinio razmatranoj dužini trajanja postupka, koji je za njega od većeg značaja jer nastoji da ishodi izvršenje sudske odluke kojom je određeno njegovo pravo na održavanje kontakta sa svojim maloljetnim djetetom. S druge strane, analizirajući ponašanje nadležnog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predmetno rješenje o izvršenju donio četiri dana od dana podnošenja inicijalnog akta, što u konkretnom slučaju predstavlja promptno postupanje odnosno postupanje u skladu sa odredbom člana 15. Zakona o izvršnom postupku. U daljem toku postupka, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nastavio provoditi procesne radnje u skladu sa procesnim mogućnostima na način da je nakon pravosnažnosti i izvršnosti predmetnog rješenja o izvršenju, u kratkom periodu, zatražio od apelanta da se izjasni da li je postupljeno po rješenju odnosno da li je izvršenica omogućila kontaktiranje sa djetetom te je na zahtjev apelanta odredio da se provede izvršna radnja-predaja djeteta. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da navedena izvršna radnja nije provedena zbog vremenskih prilika, što je objektivna okolnost koja se ne može staviti na teret Općinskom sudu. I u nastavku postupka, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nastavio provoditi procesne radnje na način da je u kratkom periodu (27. februar 2019. godine) zakazao ročište radi izvršenja radnje predaje djeteta na licu mjesta koja radnja je prema zapisniku sudskog izvršitelja bezuspješno okončana. U nastavku postupka, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud strankama ostavio dva mjeseca da se dogovore oko kontaktiranja djetata sa apelantom, kao i da je imajući u vidu obavijest apelanta da izvršenica ne postupa po dogovoru, Općinski sud ponovo u razumnom roku održao ročište kojom prilikom je predmetno izvršenje provedeno, odnosno apelantu je predano mldb. dijete. Nakon toga, apelant je 7. maja 2020. godine Općinskom sudu predložio nastavak postupka, o čemu je Općinski sud nakon pet mjeseci zakazivanjem izvršne radnje predaje djeteta na licu mjesta, što u postupku koji je po zakonu hitan i od naročitog značaja za apelanta nije primjerena ažurnost. Međutim, nakon toga Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u relativno razumnim periodima u dva navrata zakazivao i održavao provođenje izvršne radnje na licu mjesta (bezuspješno) nakon čega je odredio da se ročište održi u prostorijama Centar za socijalni rad uz učešće socijalnog radnika. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Centar za socijalni rad u tri navrata (19. april, 19. jul i 15. septembra 2021. godine) dostavljao Općinskom sudu izvještaje o preduzetim radnja, kao i da je prema odgovoru na apelaciju Centar za socijalni rad posljedni izvještaj Općinskom sudu dostavio 8. oktobra 2021. godine. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o sprecifičnom postupku izvršenja u kojem su se javila određene poteškoće sa ostvarivanjem ličnih odnosa i neposrednih kontakata apelanta sa maloljetnim djetetom, što u konkretnom slučaju predstavlja objektivnu okolnost koja se ne može staviti na teret Općinskom sudu. Stoga, analizirajući sve prethodno navedeno, Ustavni sud zapaža da u ponašanju Općinskog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka.
40. Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije apelanata u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. Pitanje naknade nematrijalne štete
41. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka zatražio naknadu nematerijalne štete. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete.
42. S obzirom na odluku u ovom predmetu, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
VIII.Zaključak
43. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju još uvijek ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, imajući u vidu njegovu složenost, kao i objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja postupka, kao i činjenicu da je Općinski sud provodio veći broj procesnih radnji s ciljem okončanja postupka.
44. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić