Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-217/21 (A. M.)

Odluka donesena 06. 04. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni spor
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-217/21

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-217/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Ajka Mehonić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela Ajka Mehonić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka u kojem je, nakon podnošenja apelacije, donesena Presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 007251 20 U 2 od 17. maja 2021. godine.

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da Ajki Mehonić isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ajka Mehonić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Bihaća, koju zastupa Hamdija Veladžić advokat iz Bihaća, podnijela je 21. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se pred Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) vodio pod brojem 01 0 U 007251 20 U 2 .

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 16. novembra 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 26. novembra 2021. godine, dok je 26. januara 2022. godine, na traženje Ustavnog suda, dostavio dopunu odgovora na apelaciju.

4. Ustavni sud je 4. februara 2022. godine zastupniku apelantkinje dostavio odgovor Kantonalnog suda radi eventualnog izjašnjenja. Zastupnik apelantkinje nije u ostavljenom roku dostavio izjašnjenje.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Rješenjem Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Ministarstva za pitanja boraca i ratnih vojnih invalida Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) od 17. juna 2009. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev apelantkinje za donošenje rješenja o priznavanju prava na porodičnu invalidninu i izuzetno materijalno obezbjeđenje radi usklađivanja iznosa navedenih prava sa uvjerenjem prvostepenog organa od 27. maja 2008. godine.

7. Apelantkinja je 3. decembra 2012. godine Kantonalnom sudu podnijela tužbu protiv Federalnog ministarstva za pitanja branilaca i invalida otadžbinskog rata (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) zbog „nedonošenja drugostepenog rješenja“ u postupku po žalbi izjavljenoj protiv rješenja prvostepenog organa od 17. juna 2009. godine. Predmetni postupak se pred Kantonalnim sudom vodio pod brojem 01 0 U 007251 12 U.

8. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv rješenja prvostepenog organa od 17. juna 2009. godine, Federalno ministarstvo je rješenjem od 19. februara 2013. godine predmetnu žalbu odbilo kao neosnovanu.

9. Apelantkinja je 15. marta 2013. godine Kantonalnom sudu podnijela tužbu radi poništenja rješenja Federalnog ministarstva od 19. februara 2013. godine. Predmetna tužba je, kroz Sistem za upravljanje sudskim predmetima Kantonalnog suda (u daljnjem tekstu: CMS), evidentirana kao „podnesak apelantkinje-dopuna tužbe“ u predmetu Kantonalnog suda broj 01 0 U 007251 12 U.

10. Apelantkinja je podneskom 25. juna 2013. godine obavijestila Kantonalni sud da povlači tužbu podnesenu 3. decembra 2012. godine (budući da je predmetna tužba podnesena zbog nedonošenja rješenja Federalnog ministarstva koje je u međuvremenu doneseno). Istim podneskom apelantkinja je zatražila da Kantonalni sud donese presudu po njenoj tužbi podnesenoj 15. marta 2013. godine radi poništenja rješenja Federalnog ministarstva od 19. februara 2013. godine.

11. Kantonalni sud je Rješenjem broj 01 0 U 007251 12 U od 20. septembra 2013. godine, postupajući po podnesku apelantkinje od 25. juna 2013. godine, obustavio postupak u predmetnom upravnom sporu pokrenutom po tužbi apelantkinje podnesenoj 3. decembra 2012. godine, te je spis konkretnog predmeta arhiviran 20. septembra 2013. godine.

12. Apelantkinja je podneskom od 8. decembra 2020. godine zatražila od Kantonalnog suda da odluči o njenoj tužbi podnesenoj 15. marta 2013. godine.

13. Kantonalni sud je dnevnom naredbom od 8. decembra 2020. godine „ponovo“ inicirao postupak po tužbi apelantkinje podnesenoj 15. marta 2013. godine iz razloga što „iz stanja u spisu predmeta proizilazi da taj sud nikad nije odlučio o tužbi od 15. marta 2013. godine koja se nalazi u spisu, a postupajući sudija u predmetu, predmet je arhivirala“.

14. Presudom Kantonalnog suda broj 01 0 U 007251 20 U 2 od 17. maja 2021. godine tužba apelantkinje je uvažena, te su rješenje Federalnog ministarstva od 19. februara 2013. godine i rješenje prvostepenog organa od 17. juna 2009. godine poništeni i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak. U obrazloženju presude Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da „u konkretnoj stvari organi uprave nisu mogli rješavati o podnesku apelantkinje koji nije bio jasan i određen“, pa da su stoga postupili suprotno odredbama člana 67. Zakona o upravnom postupku tako da se prvostepeno rješenje i osporeno rješenje ne mogu ocijeniti pravilnim i na zakonu zasnovanim. Stoga, Kantonalni sud je naveo da je, primjenom odredbi člana 36. stav (2) Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u dispozitivnu predmetne presude.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelantkinja smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Kantonalnim sudom, po njenoj tužbi podnesenoj 15. marta 2013. godine, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelantkinja navodi da taj sud do dana podnošenja predmetne apelacije nije odlučio o njenoj tužbi podnesenoj 15. marta 2013. godine protiv rješenja Federalnog ministarstva od 19. februara 2013. godine.

b) Odgovor na apelaciju

16. Kantonalni sud je u svom odgovoru na apelaciju od 26. novembra 2021. godine naveo da predmetnu apelaciju smatra neosnovanom, te da je apelantkinji omogućio pravo na pravično suđenje jer je „izveo valjan zaključak kada je donio rješenje kojim je postupak u ovoj upravnoj stvari obustavio“. U dopuni odgovora na apelaciju od 26. januara 2022. godine Kantonalni sud je naveo da je dnevnom naredbom predsjednika tog suda od 8. decembra 2020. godine naloženo otvaranje nove „,U“ faze iz razloga što iz spisa konkretnog predmeta proizlazi da taj sud nikad nije odlučio o tužbi apelantkinje od 15. marta 2013. godine. godine koja se nalazila u spisu, te da je „postupajuća sudija u predmetu S.K. predmet arhivirala“. Dalje je naveo da je o predmetnoj tužbi odlučio presudom od 17. maja 2021. godine.

V.Relevantni propisi

17. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“, broj 9/05) Član 18.

Upravni spor pokreće se tužbom.

[…] Član 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

18. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelantkinja apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u upravnom sporu pred Kantonalnim sudom, u kojem je nakon podnošenja apelacije donesena presuda. Shodno navedenom, predmetna apelacija je, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja.

21. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

23. Apelantkinja smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog upravnog spora povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje – razuman rok

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Relevantni principi

26. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

27. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6.oktobra 2005. godine, stav 23).

Period koji se uzima u obzir

28. Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da apelantkinja u predmetnoj apelaciji osporava samo dužinu trajanja postupka pred Kantonalnim sudom (pokrenutog tužbom od 15. marta 2013. godine), pa će u tom smislu u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, razmatrati period od 15. marta 2013. godine, kao dana podnošenja tužbe Kantonalnom sudu, pa do donošenja presude Kantonalnog suda od 17. maja 2021. godine. Dakle, period od osam godina i dva mjeseca.

Analiza dužine trajanja predmetnog postupka

29. U konkretnom slučaju radi se o upravnom sporu koji je apelantkinja pokrenula radi poništenja rješenja Federalnog ministarstva donesenog u upravnom postupku u kojem se odlučivalo o njenom zahtjevu za donošenje rješenja o priznavanju prava na porodičnu invalidninu i izuzetno materijalno obezbjeđenje. Nadalje, imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radilo o jednostavnom predmetu.

30. Ocjenjujući ponašanje apelantkinje u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da se apelantkinja u periodu od 25. juna 2013. godine (kada je podneskom zatražila da Kantonalni sud odluči o njenoj tužbi podnesenoj 15. marta 2013. godine) do 8. decembra 2020. godine (kada je podneskom ponovo zatražila od Kantonalnog suda da odluči o predmetnoj tužbi) nije urgirala postupanje po njenoj tužbi pred Kantonalnim sudom. Međutim, Ustavni sud ukazuje da navedena pasivnost apelantkinje nikako nije sprečavala Kantonalni sud da odluči o njenoj tužbi, jer je zakonom propisana izričita obveza nadležnih organa da postupaju u zakonom postavljenim rokovima (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4221/20 od 16. novembra 2021. godine, tačka 40., dostupna na Internet stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Stoga apelantkinja nije doprinijela duljini postupka.

31. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud najprije zapaža da je očiglednom omaškom predmetna tužba apelantkinje od 15. marta 2013. godine kroz CMS evidentirana kao „dopuna tužbe“ u predmetu Kantonalnog suda broj 01 0 U 007251 12 U, radi čega je navedena tužba, nakon što je u tom predmetu doneseno rješenje kojim se taj postupak (pokrenut tužbom apelantkinje od 3. decembra 2012. godine) obustavlja, arhivirana sa spisom tog predmeta. Međutim, Ustavni sud takođe zapaža da je apelantkinja svojim podneskom od 25. juna 2013. godine (osim što je obavijestila Kantonalni sud da povlači tužbu podnesenu 3. decembra 2012. godine) od Kantonalnog suda zatražila da donese presudu po njenoj tužbi podnesenoj 15. marta 2013. godine. Nadalje, Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud nije postupao po navedenom podnesku apelantkinje sve do 8. decembra 2020. godine, kada je postupajući po podnesku apelantkinje od istog datuma, „ponovo“ inicirao postupak po tužbi apelantkinje podnesenoj 15. marta 2013. godine, nakon čega je odlučio o predmetnoj tužbi apelantkinje. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju najprije naveo da predmetnu apelaciju smatra neosnovanom jer je „izveo valjan zaključak kada je donio rješenje kojim je postupak u ovoj upravnoj stvari obustavio“, dok je dopunom odgovora na apelaciju naveo da je dnevnom naredbom predsjednika tog suda od 8. decembra 2020. godine naloženo otvaranje nove „,U“ faze iz razloga što iz spisa konkretnog predmeta proizlazi da taj sud nikad nije odlučio o tužbi apelantkinje od 15. marta 2013. godine koja se nalazila u spisu. Dakle, Ustavni sud smatra da Kantonalni sud nije dao objektivno i prihvatljivo obrazloženje za dužinu trajanja postupka pred tim sudom.

32. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolovani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organizovanju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalifikovano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju, jer se naprijed navedena pasivnost Kantonalnog suda mora pripisati konkretnom slijedu događaja u konkretnom predmetu i ne može se definisati kao posljedica opštih okolnosti i nedostataka u organizovanju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od strane redovnih sudova. Naime, Ustavni sud smatra da se naprijed navedena pasivnost pred Kantonalnim sudom u tako dugom periodu mora okarakterisati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.

33. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja prava apelantkinje na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

34. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

35. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka apelantkinji treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.

36. Ovu naknadu dužna je da plati Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka navedenog roka plati apelantkinji zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

37. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije jer je predmetni postupak pred Kantonalnim sudom trajao osam godina i dva mjeseca, pri čemu taj sud nije ponudio (objektivno) prihvatljivo opravdanje za ovako dugo trajanje postupka odlučivanja o predmetnoj tužbi.

39. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-217/21 (A. M.) | Sudska praksa | Aktio