Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-324/22 (KBC Euro Credit Capital Limited)
Odluka donesena 09. 03. 2022.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-324/22
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
09. 03. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, i potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. marta 2022. godine, u predmetu broj AP-324/22, rješavajući zahtjev KBC Euro Credit Capital Limited za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev KBC Euro Credit Capital Limited za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. KBC Euro Credit Capital Limited (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Malti, kojeg zastupa zajednička advokatska kancelarija Damir Katica i Amin Hasović iz Sarajeva, podnio je 28. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 2K 031467 21 Kv 3 od 23. decembra 2021. godine i S1 2K 031467 21 Krn 4 od 2. decembra 2021. godine. Apelant je predložio da do donošenja konačne odluke o apelaciji Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će Registru vrijednosnih papira FBiH naložiti „da apelantu izvrši brisanje upisa zabrane prava iz vrijednosnih papira koja se odnose na upravljačka/glasačka prava, te prava na raspodjelu dobiti/dividendu upisanih na osnovu akta suda broj S1 2 K 031467 19 Krn od 20.01.2022. godine“.
2. Sudija za prethodni postupak Suda BiH je, u krivičnom postupku koji se vodi protiv osam osumnjičenih (fizičkih i pravnih lica) među kojima je i apelant, donio rješenje broj S1 2K 031467 21 Krn 4 od 2. decembra 2021. godine kojim je usvojen prijedlog Tužilaštva od 26. novembra 2021. godine i prema osumnjičenim određena privremena mjera radi obezbjeđenja imovine. Izrekom rješenja je u odnosu na apelanta određena privremena mjera zabrane korištenja, otuđenja i raspolaganja imovinom - dionicama u Registru vrijednosnih papira FBiH, BSNL „Bosnalijek“ d.d. Sarajevo čiji je vlasnik 23,6749%, zbog postojanja osnovane sumnje da su osumnjičeni počinili krivično djelo Organizirani kriminal iz člana 250. st. 1, 2. i 3. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ BiH) u vezi s krivičnim djelima Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. st. 1. i 3. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) i Pranje novca iz čl. 209. st. 1, 2. i 3. KZ BiH.
3. Navedenim rješenjem je, u relevantnom dijelu koji se odnosi na apelanta, određeno da će privremenu mjeru zabrane korištenja, otuđenja i raspolaganja dionicama provesti Registar vrijednosnih papira u Federaciji BiH. Također je navedeno da će izrečene privremene mjere koje su određene predmetnim rješenjem trajati do okončanja krivičnog postupka protiv apelanta i ostalih osumnjičenih ili do nove odluke Suda.
4. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Tužilaštvo na osnovu člana 73. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP BiH) prijedlogom zatražilo određivanje privremene mjere za apelanta i ostale osumnjičene. U prijedlogu je navedeno: da Tužilaštvo provodi istragu i prikuplja dokaze u cilju utvrđivanja postojanja osnovane sumnje da su počinjena krivična djela; da prikupljeni dokazi upućuju na zaključak o postojanju osnovane sumnje da novac za koji se osumnjičeni terete potiče iz izvršenja krivičnog djela na štetu „Bosnalijeka“; da je novac korišten s ciljem prikrivanja stvarnog porijekla novca i sticanja protivpravne imovinske koristi. Obrazloženo je na kojim činjenicama i dokazima su utemeljeni takvi navodi. Sud BiH je naveo sadržaj odredbe člana 73. ZKP BiH prema kojoj Sud može u bilo koje vrijeme u toku postupka donijeti, na prijedlog Tužilaštva, privremenu mjeru oduzimanja imovine po odredbama KZ BiH, mjeru zaplijene ili drugu neophodnu privremenu mjeru kako bi se spriječilo korištenje, otuđenje ili raspolaganje tom imovinom.
5. Iz dokaza dostavljenih uz prijedlog (pobrojani na strani 15. fus nota) Sud BiH je, kako je obrazloženo, utvrdio da postoji osnovana sumnja da su osumnjičeni, među kojima i apelant, počinili krivična djela koja im se stavljaju na teret i da u trenutku odlučivanja postoji osnov sumnje da dionice (i nekretnine) iz izreke rješenja potiču iz krivičnih djela za koja se terete. U pogledu neophodnosti privremene mjere prema apelantu je navedeno: prema podacima Registra vrijednosnih papira FBiH apelant je vlasnik 23,6749% dionica Bosnalijeka; u konkretnom slučaju postoje osnovi sumnje da je apelant 2016. i 2017. godine iskoristio sredstva koja potiču iz krivičnog djela na štetu Bosnalijeka za kupovinu dionica zaključivanjem štetnih ugovora o faktoringu i cesijama sa firmama Maksimus holding d.o.o. Celje i Close Ville s.r.o. Prag; radi se o imovini koja bi u daljnjoj fazi krivičnog postupka mogla biti predmetom trajnog oduzimanja jer postoji dovoljan stepen sumnje i razumna pretpostavka da se radi o imovini koja je pribavljena krivičnim djelom.
6. Provođenje privremene mjere, kako je navedeno u zaključnom dijelu rješenja, povjereno je Registru vrijednosnih papira u FBiH koji je prema članu 2. Zakona o registru vrijednosnih papira nadležan da obavlja poslove registriranja, čuvanja i održavanja podataka o vrijednosnim papirima i poslove prijenosa, u skladu sa zakonom kojim se uređuje emisija i promet vrijednosnih papira. U tom pravcu je Sud BiH ukazao na neophodnost poštovanja načela proporcionalnosti, ističući da u konkretnoj situaciji država kontrolira imovinu u skladu s općim interesom i da je miješanje u mirno uživanje imovine izvršeno na osnovu zakonske odredbe koja služi legitimnom cilju.
7. Vijeće Suda BiH je rješenjem broj S1 2K 031467 21 Kv 3 od 23. decembra 2021. godine apelantovu žalbu odbilo kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja su navedeni žalbeni razlozi kojim je ukazano na bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Pobijano rješenje je ispitano u dijelu koji se pobija žalbom i ocijenjeno da žalba nije osnovana, te su u nastavku navedeni razlozi za takav stav: ponovljen je sadržaj odredbe člana 73. ZKP BiH prema kojoj privremeno oduzimanje, kao radnja dokazivanja, ima za cilj sprječavanje korištenja, raspolaganja ili otuđenja imovine kako u toku postupka ne bi došlo do uništenja ili umanjenja vrijednosti imovine; privremena mjera pogađa ekonomski položaj osobe na koju se odnosi, konkretno apelanta; privremena mjera je donesena u skladu sa zakonom (član 73. ZKP BiH), ima legitiman cilj a do miješanja u imovinu apelanta je došlo u javnom interesu. U tom pravcu je ponovljen relevantni dio obrazloženja prvostepenog rješenja u kojem je izvršena sveobuhvatna analiza postojanja osnovane sumnje da su apelant i ostali osumnjičeni počinili krivična djela koja im se stavljaju na teret, utemeljena na dokazima dostavljenim uz prijedlog. Neophodnost privremene mjere je ispitana za svakog od osumnjičenih posebno te je u odnosu na apelanta zaključeno da je navedena mjera neophodna i da je odredba člana 73. ZKP BiH upravo odraz međunarodnih ugovora na čije kršenje je ukazala apelantova odbrana. Napomenuto je da je član 73. ZKP BiH odraz Konvencije UN protiv transnacionalnog organizovanog kriminala, Konvencije o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenih krivičnim djelom.
8. Apelant u apelaciji ukazuje na povredu prava iz čl. II/3.e) i k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. st. 1. i 3.a) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana
14. Evropske konvencije. U apelaciji se interpretira tok postupka i ističu propusti procesne prirode (jednakost, ravnopravnost), dok se u ključnom dijelu apelacionim navodima ukazuje na povredu prava na imovinu. U tom kontekstu se ukazuje na ocjenu dokaza i osnovna načela krivičnog postupka prema kojima su sud i druga tijela koja učestvuju u krivičnom postupku dužna istinito i potpuno utvrditi činjenice koje terete osumnjičenog i one koje idu u njegovu korist, nalazeći da je u okolnostima konkretnog slučaja Sud BiH propustio tako postupiti. U apelaciji se interpretiraju izvedeni dokazi i daje vlastito mišljenje i zaključci suprotni od onih do kojih su došli sudovi.
9. U pogledu razloga za privremenu mjeru je navedeno: pored privremene mjere radi obezbjeđenja imovine koja je postala pravosnažna, Sud BiH je Registru vrijednosnih papira FBiH uputio dopis/akt kojim ga je obavijestio o privremenoj mjeri; na naprijed navedeni način sud je po mišljenju apelanta nezakonito proširio dejstvo rješenja o privremenoj mjeri; apelant je onemogućen u ostvarenju prava na imovinu zbog čega je predloženo da Ustavni sud donese privremenu mjeru i „Registru vrijednosnih papira FBiH naloži da izvrši brisanje upisa zabrane prava iz vrijednosnih papira apelantu koja se odnose na upravljačka/glasačka prava, te prava na raspodjelu dobiti/dividentu upisanih na osnovu akta suda broj S1 2 K 031467 19 Krn od 20.01.2022. godine“, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.
10. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
11. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Ustavni sud je u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru. Ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelanti navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
12. U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera.
13. Ustavni sud zapaža da apelant zahtjev za donošenje privremene mjere zapravo veže za kršenje njegovih ustavnih prava u kontekstu osporenih odluka Suda BiH „o privremenoj mjeri radi obezbjeđenja imovine“, dakle za meritum apelacije, što per se ne može biti opravdan razlog za usvajanje zahtjeva za donošenje privremene mjere. U tom kontekstu Ustavni sud navode apelanta […] „da se Registru vrijednosnih papira FBiH naloži da izvrši brisanje upisa zabrane prava iz vrijednosnih papira koja se odnose na upravljačka/glasačka prava, te prava na raspodjelu dobiti/dividentu upisanih na osnovu akta suda broj S1 2 K 031467 19 Krn od 20.01.2022. godine“ […] tumači kao navode koji se tiču upravo merituma apelacije. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća na princip iznesen u ovoj odluci prema kojima se razlozi i dokazi koje apelanti navedu u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da donese traženu privremenu mjeru. U takvim okolnostima, tvrdnja apelanta o ograničenju prava na imovinu, same po sebi, kako je već rečeno, ne mogu biti dovoljan osnov za usvajanje zahtjeva za donošenje privremene mjere.
14. U konkretnom slučaju Ustavni sud dakle smatra da apelant nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio traženu privremenu mjeru odnosno, nije dokazao da je u okolnostima konkretnog slučaja donošenje tražene privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovanim.
15. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
16. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić