Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3761/21 (Društvo za građevinarstvo, trgovinu i prevoz „Gradnja 1“ d.o.o. Tešanj)
Odluka donesena 06. 04. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3761/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-3761/21, rješavajući apelaciju Društva za građevinarstvo, trgovinu i prevoz „Gradnja 1“ d.o.o. Tešanj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Društva za građevinarstvo, trgovinu i prevoz „Gradnja 1“ d.o.o. Tešanj zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Tešnju kao predmet broj 39 0 Ip 039847 17 Ip 2, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Društvo za građevinarstvo, trgovinu i prevoz „Gradnja 1“ d.o.o. Tešanj (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Franjo Marjanović advokat iz Žepča, podnio je 2. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Tešnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 39 0 Ip 039847 17 Ip 2.
2. Apelant je 27. januara 2015. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv H.I. i „IBRIŠIMOVIĆ“ d.o.o. Društvo za proizvodnju, promet i usluge –zastupan po direktoru H.I. (u daljnjem tekstu: prvoizvršenik i drugoizvršenik), na osnovu pravosnažne i izvršne isprave Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Ps 108733 14 Ps od 19. septembra 2014. godine, radi naplate novčanog potraživanja na nepokretnostima prvoizvršenika, kao vanknjižnog vlasnika i na novčanim sredstvima drugoizvršenika. Općinski sud je 30. januara 2015. godine donio rješenje kojim je prijedlog za izvršenje vratio apelantu na uređenje.
3. Općinski sud je 26. februara 2015. godine donio rješenje kojim je prijedlog za izvršenje djelimično odbacio u dijelu koji se odnosi na izvršenje na nekretninama, dok je u preostalom dijelu dozvolio predloženo izvršenje pljenidbom novčanih sredstava drugoizvršenika koja se nalaze na žiro računima kod poslovnih banaka, protiv kojeg rješenja je izjavljana žalba od strane apelanta. Općinski sud je 22. decembra 2016. godine Kantonalnom sudu dostavio predmetni spis na nadležno postupanje. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je 6. februara 2017. godine donio rješenje kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje u dijelu u kojem je odbačen prijedlog za izvršenje na nekretninama ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
4. Općinski sud je 7. avgusta 2017. godine donio rješenje kojim je postupak u ovoj izvršnoj stvari prekinuo zbog smrti izvršenika, te je odredio da će se isti nastaviti kad pravni sljednici izvršenika preuzmu postupak, ili kad ih sud na prijedlog apelanta pozove da to učine. Općinski sud je 31. oktobra 2017. godine donio rješenje kojim je ispravio rješenje od 7. avgusta 2017. godine na način da je odredio da se postupak u ovoj izvršnoj stvari prekida zbog smrti prvoizvršenika, imajući u vidu da u predmetnom izvršnom predmetu egzistiraju dva izvršenika.
5. Apelant je 11. novembra 2017. godine Općinskom sudu predložio da se za privremenog zastupnika iz reda nasljednika umrlog prvoizvršenika odredi njegova kći A.I. Općinski sud je 3. septembra 2018. godine donio rješenje kojim je A.I. postavio kao privremenog zastupnika umlog prvoizvršenika.
6. A.I. kao privremeni zastupnik umrlog izvršenika je 21. marta 2019. godine obavijestila Općinski sud da ona nije nasljednik iza umrlog te je dostavila rješenje o nasljeđivanju od 6. februara 2017. godine. Općinski sud je 6. maja 2019. godine donio rješenje kojim je razriješio A.I. kao privremenog zastupnika umrlog, te je stavio van snage rješenje o imenovanju broj 39 0 lp 039847 17 lp 2 od 3. septembra 2018. godine.
7. Općinski sud je 7. januara 2020. godine donio rješenje kojim je M.I. postavio kao privremenog zastupnika umrlog prvoizvršenika, protiv kojeg rješenja je podnesena žalba od strane privremenog nzastupnika. Općinski sud je 27. oktobra 2021. godine Kantonalnom sudu dostavio predmetni spis na nadležno postupanje. Odlučujući o žalbi M.I. kao privremenog zastupnika umrlog izvršenika, Kantonalni sud je 3. novembra 2021. godine donio rješenje kojim je žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.
8. Postupak je u toku.
Apelacioni navodi
9. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, da Općinski sud još uvijek nije donio rješenje o izvršenju, kao i da je kroz gotovo osam godina, koliko traje postupak, poduzeo samo osam izvršnih radnji. Navodi da je u konkretnom slučaju riječ o odugovlačenju postupka od strane suda i uredovnog sudije u navedenom izvršnom predmetu.
Odgovori na apelaciju
10. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ukazujući da se uvidom u spis i poduzete radnje suda i stranaka može utvrditi da nisu tačni navodi apelanta da nije doneseno rješenje o izvršenju. Općinski sud navodi da trajanje postupka ne zavisi samo o radnjama suda već i radnjama stranaka kao i o događajima od kojih zavisi trajanje i tok postupak. Ukazuje da je 7. avgusta 2017. godine donio rješenje kojim je obustavio izvršenje zbog nemogućnosti izvršenja, kao i da je ukinuo sve provedene radnje. Smatra da je apelacija neosnovana i predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
11. Ustavni sud je 4. marta 2022. godine od Kantonalnog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka iz koje proizilazi da je taj sud u dva navrata i to 22. decembra 2016. i 27. oktobra 2021. godine zaprimio spise Općinskog suda na nadležno postupanje.
12. Punomoćniku apelanta je 19. januara 2022. godine dostavljen odgovor Općinskog suda na izjašnjenje. Punomoćnik apelanta nije u ostavljenom roku dostavio svoje izjašnjenje na odgovor Općinskog suda.
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
14. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
16. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51.).
18. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.).
19. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 27. januara 2015. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od oko sedam godina.
20. Dovodeći navedene principe u vezu s okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost sudova u odnosu na njihovu zakonsku obavezu da izvršni postupak provedu bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom postupku. Ustavni sud, također, smatra da je predmetni postupak od značaja za apelanta jer se radi o novčanim potraživanjima radi naplate duga.
21. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio neuredan prijedlog za izvršenje kojim mu je vraćen na uređenje, što je u manjoj mjeri imalo uticaja na dužinu trajanja postupka. S druge strane, posmatrajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je po apelantovom uređenom prijedlogu za izvršenje Općinski sud bez odlaganja, 26. februara 2015. godine odredio predloženo izvršenje u odnosu na drugoizvršenika pljenidbom novčanih sredstava drugoizvršenika koja se nalaze na žiro računima kod poslovnih banaka, što je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Međutim, u pogledu provizvršenika su se pojavile procesne smetnje najprije u pogledu označenih nekretnina, a kasnije i zbog smrti prvoizvršenika, što je sve uticalo na tok i dužinu predmetnog postupka u tom dijelu, jer je Općinski sud nastojao da otkloni procesne smetnje u odnosu na prvoizvršenika, kako bi mogao da provede postupak i u tom dijelu. Naime, Općinski sud je odbacio prijedlog za izvršenje u odnosu na prvoizvršenika jer nekretnine nisu bile upisane na njegovo ime u zk evidenciji, zatim je donio rješenje kojim se postupak u ovoj izvršnoj stvari prekida zbog smrti prvoizvršenika, te je u dva navrata donosio rješenja o postavljanju privremenog zastupnika umrlog prvoizvršenika, ali i jedno rješenje kojim je razriješio A.I. kao privremenog zastupnika prvoizvršenika. Ustavni sud, također, primjećuje da se spis Općinskog suda u dva navrata nalazio pred Kantonalni sud radi odlučivanja po žalbama apelanta kao i privremenog zastupnika umrlog prvoizvršenika. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je od dostave spisa na odlučivanje Kantonalnom sudu pa do donošenja odluka, Kantonalni sud svoje odluke donosio u razumnim periodima. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zapaža da su sudovi u prikladnim rokovima i bez posebnog odugovlačenja donosili odluke u cilju okončanja predmetog postupka. Posmatrajući postupak u cjelini i imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da postupak pred Općinskim sudom traje nešto duže od uobičajenog, međutim imajući u vidu objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja postupka, kao što je smrt jednog od izvršenika, prekid postupka zbog smrti prvoizvršenika te kasnije poteškoće sa pronalaženjem privremenog zastupnika iz reda nasljednika umrlog prvoizvršenika, Ustavni sud smatra da dužina trajanja postupka još uvijek zadovoljava standarde suđenja u razumnom roku. Kako je Ustavni sud već istakao, uloga vlasti se svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima. Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka, što je u ovom predmetu nesumnjivo ispoštovano. Stoga, Ustavni sud zapaža da u ponašanju Općinskog suda i Kantonalnog nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka. Stoga, posmatrajući postupak u cjelini i imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu, iako predmetni postupak traje nešto duže, kao i činjenicu da su postojale objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja postupka, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo apelanta na pravično suđenje, odnosno da su navodi iz apelacije očigledno (prima facie) neosnovani.
22. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić