Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3816/20 (B. B.)
Odluka donesena 06. 04. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Izmijenjene pravne okolnosti
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3816/20
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-3816/20, rješavajući apelaciju Brace Božičića, na osnovu člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (3) tačka g), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Seada Palavrić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Brace Božičića.
Utvrđuje se povreda člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi pred Okružnim sudom u Banjaluci kao predmet broj 71 0 P 130994.
Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se Okružnom sudu u Banjaluci, da u skladu sa ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 71 0 P 130994, u skladu sa članom II/3
e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu Braci Božičiću isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske i Okružnom sudu u Banjaluci da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Brace Božičića podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 130994 19 Gž od 13. jula 2020. godine, zbog toga što su izmijenjene pravne okolnosti.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Braco Božičić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojeg zastupa Ilija Đakić, advokat iz Banjaluke, podnio je 23. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 130994 19 Gž od 13. jula 2020. godine, te zbog dužine trajanja predmetnog postupka.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i tuženog u predmetnom postupku „Elektroprenos BiH“ a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 14. jula 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Okružni sud, Osnovni sud i tuženi su u periodu od 16. do 20. jula 2021. godine dostavili odgovore na apelaciju.
4. Odgovori na apelaciju su 4. januara 2022. godine dostavljeni apelantu.
5. Apelant je 12. januara 2022. godine dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju.
6. Na traženje Ustavnog suda, Okružni sud je 5. novembra 2021. godine dostavio traženu dokumentaciju.
III.Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
8. Apelant je 15. novembra 2011. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv tuženog radi naknade štete.
9. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 130994 11 P od 5. septembra 2019. godine, obavezan je tuženi da izmjesti određeni dalekovodni stub od porodične kuće i nekretnina apelanta, bliže opisanih u izreci presude (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine), na rastojanju od 20 m na kojem apelant neće osjetiti štetne posljedice od nejonizirajućeg zračenja po svoje zdravlje, ili da apelantu isplati iznos od 107.868,18 KM na ime štete zbog nemogućnosti da dalje koristi predmetne nekretnine bez opasnosti po svoje zdravlje, dok je odbijen apelantov zahtjev za isplatom iznosa na ime naknade štete zbog nemogućnosti da dalje koristi svoje nekretnine (odnosi se na izgubljenu dobit) u preostalom dijelu. Presudom je dalje obavezan tuženi da apelantu isplati određene iznose na ime nematerijalne štete na ime duševnih bolova zbog umanjenja opšte životne aktivnosti i na ime straha, sa zakonskom zateznom kamatom, dok je odbijen apelantov zahtjev u preostalom dijelu koji se odnosi na potraživanje nematerijalne štete za pretrpljeni fizički bol i na ime pretrpljenog straha. Takođe, presudom je obavezan tuženi da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupku u određenom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom, dok je odbijen zahtjev za naknadu troškova u preostalom dijelu.
10. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 130994 19 Gž od 13. jula 2020. godine, uvažena je žalba tuženog, presuda Osnovnog suda preinačena u pobijanom dosuđujućem dijelu odluke o glavnoj stvari (dio stava I izreke) i odbijeni apelantovi tužbeni zahtjevi za izmještanje dalekovoda, isplatu određenog iznosa na ime štete zbog nemogućnosti korištenja predmetnih nekretnina i naknade nematerijalne štete, te troškova postupka. Presudom je dalje obavezan apelant da tuženom nadoknadi troškove postupka u određenom iznosu, dok je odbijen apelantov zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
11. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 130994 20 Rev od 17. februara 2021. godine, usvojena je apelantova revizija, ukinuta presuda Okružnog suda i predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje.
12. Prema stanju spisa, u toku je ponovni postupak pred Okružnim sudom.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
13. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3 f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, zabrana diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava vidi u proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava. Apelant traži pravičnu naknadu zbog dugotrajnog vođenja postupka.
II.Odgovor na apelaciju
14. Okružni sud navodi da je u revizionom postupku Vrhovni sud rješenjem ukinuo osporenu odluku i predmet vratio na ponovno suđenje, pa stoga smatra da više nisu relevantni apelantovi navode u pogledu osporene odluke. U pogledu dužine trajanja postupka, Okružni sud navodi da je Osnovni sud 25. novembra 2019. godine dostavio predmet radi postupanja po žalbi. Imajući u vidu period od dana dostavljanja predmeta do datuma donošenja drugostepene odluke (13. juli 2020. godine), smatra da nije prekršeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku pred Okružnim sudom.
15. Osnovni sud navodi da apelant nije osporio prvostepenu odluku, s tim da cijeni da su činjenični navodi apelacije neosnovani, pa stoga predlaže da se apelacija odbije.
16. Tuženi smatra apelaciju preuranjenom, jer je osporena odluka ukinuta rješenjem Vrhovnog suda. Osim toga, smatra da su apelacioni navodi neosnovani, što je detaljno obrazložio u odgovoru na apelaciju.
Izjašnjenje apelanta na odgovore na apelaciju
17. U izjašnjenju na odgovore na apelaciju, apelant navodi da usvajanje revizije od strane Vrhovnog suda potvrđuje i osnovanost apelacije. Dalje navodi da ima interes da Ustavni sud razmotri apelaciju u dijelu koji se odnosi na kršenje prava na pravično suđenje u razumnom roku, s obzirom da suđenje traje 13 godina i dosudi mu pravičnu naknadu, te u navedenom dijelu ostaje kod apelacije.
V.Relevantni propisi
18. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09, 49/09, 61/13 i 109/21). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
Dopustivost apelacije u odnosu na osporenu presudu Okružnog suda
21. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu u kojem apelant smatra da mu je osporenom presudom Okružnog suda broj 71 0 P 130994 19 Gž od 13. jula 2020. godine prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda.
22. Član VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. Član 18 stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
g) ako su izmijenjene pravne okolnosti;
24. U konkretnom slučaju apelant je u apelaciji ukazao na povrede prava na pravično suđenje, privatni i porodični život, dom i prepisku, djelotvoran pravni lijek, imovinu i zabranu diskriminacije, zbog proizvoljne primjene prava od strane Okružnog suda u presudi broj 71 0 P 130994 19 Gž od 13. jula 2020. godine. Imajući u vidu da je apelant paralelno s podnošenjem apelacije izjavio reviziju protiv navedene presude, o kojoj je Vrhovni sud odlučio rješenjem broj 71 0 P 130994 20 Rev od 17. februara 2021. godine tako što je usvojio apelantovu reviziju, ukinuo osporenu presudu Okružnog suda i predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje, proizlazi da presuda protiv koje je podnesena apelacija kao takva više ne egzistira (vidi mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2029/16 od 11. septembra 2018. godine, tač. 21. i 22, dostupna na www.ustavnisud.ba).
25. S obzirom na navedeno, imajući pri tome u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka g) Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja postupka
26. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant je predmetnom apelacijom ukazao na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u predmetnom postupku, te je i u izjašnjenju na odgovore na apelaciju ukazao da ostaje kod ovih navoda, budući da je trenutno predmetni postupak u toku pred Okružnim sudom. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
28. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
29. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
30. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
31. Ustavni sud, prije svega, konstatira da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izmještanja dalekovoda i naknade štete, tako da se radi o predmetu koji je građanskopravne prirode, pa apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Relevantna načela
32. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
33. Ustavni sud zapaža da je apelant 15. novembra 2011. godine podnio tužbu, te da je predmetni postupak još uvijek u toku pred Okružnim sudom. Stoga, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom ocjene dužine predmetnog postupka jeste oko 10 godina i četiri mjeseca.
Analiza dužine trajanja postupka
34. Analizirajući složenost postupka u konkretnom slučaju, a imajući u vidu predmet spora i izvedene dokaze, te radnje koje su redovni sudovi trebali provesti u predmetnom postupku, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radilo o složenijem predmetu. Ocjenjujući značaj postupka za apelanta, Ustavni sud podsjeća da se radi o izmještanju dalekovoda i naknadi štete zbog štetnog uticaja zračenja na zdravlje apelanta, pa smatra da se radi o postupku značajnom za apelanta. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da, prema stanju spisa, apelant nije uticao na tok predmetnog parničnog postupka.
35. Analizirajući postupanje redovnih sudova u konkretnom predmetu, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni postupak pred Osnovnim sudom ukupno trajao oko sedam godina i 10 mjeseci, a postupak pred Okružnim sudom oko osam mjeseci (računajući od dostavljanja spisa radi postupanja po žalbi). Nadalje, postupak pred Vrhovnim sudom je trajao oko sedam mjeseci (računajući od dana donošenja drugostepene presude), dok ponovni postupak pred Okružnim sudom traje nešto duže od godinu dana (računajući od dana donošenja revizione odluke). Ocjenjujući navedeno u kontekstu kriterija uspostavljenih sudskom praksom, Ustavni sud naglašava da dužinu trajanja postupka ocjenjuje u cjelini, pri čemu posebnu pažnju posvećuje periodima neaktivnosti suda na nekoj instanci u svakom konkretnom slučaju. Sumirajući sve navedeno, tj. ocjenjujući trajanje postupka u cjelini, Ustavni sud zaključuje da odgovornost za dužinu postupka u konkretnom slučaju snosi Osnovni sud kojem je trebalo oko sedam godina i 10 mjeseci da donese prvostepenu odluku. Pri tome Osnovni sud nije dostavio izjašnjenje u vezi s apelacionim navodima o dužini trajanja predmetnog postupka u kojem bi eventualno razjasnio razloge za ovako nerazumno dugo trajanja prvostepenog postupka. S druge strane, Ustavni sud smatra da Okružni sud i Vrhovni sud svojim postupanjem nisu doprinijeli prekomjernom trajanju postupka, imajući u vidu kraće trajanje postupaka pred navedenim sudovima. Takođe, okolnost da se predmetni postupak, nakon donošenja revizione odluke o ukidanju osporene odluke, trenutno vodi pred Okružnim sudom, koji svoju odluku nije donio u periodu dužem od godinu dana, u konkretnom slučaju još uvijek ne može smatrati nerazumno dugim periodom odlučivanja po žalbi.
36. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju došlo do kršenja apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
37. Iako nije utvrdio odgovornost Okružnog suda zbog dužine trajanja postupka, Ustavni sud smatra da je svrsishodno naložiti Okružnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u apelantovom predmetu. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
38. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
39. S obzirom na odluku u ovom predmetu, imajući u vidu vrstu predmeta, kao i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, te imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. juna 2020. godine), dosadašnju praksu Ustavnog suda (vidi odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 1793/18 od 19. februara 2020. godine i AP-1888/18 od 11. marta 2020. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba ), ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba ) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74 Pravila, odnosno članu 41 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku, apelantu treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.
40. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada predmetni parnični postupak traje oko 10 godina i četiri mjeseca, za šta najveću odgovornost snosi Osnovni sud koji za navedeno nije dao bilo kakvo obrazloženje.
42. Na osnovu člana 18 stav (3) tačka g), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić