Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-182/22 (D.P.)

Odluka donesena 06. 04. 2022.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-182/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-182/22, rješavajući apelaciju koju je podnio D. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. a) i h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio D. P.

protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 041164 21 Uvp od 30. decembra 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio D. P.

protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 041164 21 Uvp od 30. decembra 2021. godine, zbog navodne povrede člana 40.

Ustava Republike Srpske, zato što Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. D. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 17. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 041164 21 Uvp od 30. decembra 2021. godine.

2. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 U 041164 21 U od 8. decembra 2021. godine odbačen je zahtjev apelanta za zaštitu sloboda i prava građanina zagarantovanih Ustavom Bosne i Hercegovine podnesen protiv „Elektrokrajina“ a.d. Banjaluka i Republičke uprave za inspekcijske poslove (u daljnjem tekstu: Republička uprava).

3. Odlučujući o zahtjevu apelanta za preispitivanje sudske odluke, rješenja Suda BiH od 8. decembra 2021. godine, taj sud je Presudom broj S1 3 U 041164 21 Uvp od 30. decembra 2021. godine predmetni zahtjev apelanta odbio kao neosnovan.

4. U obrazloženju osporene presude Sud BiH je naveo da iz stanja predmetnog spisa proizlazi da je apelant podnio zahtjev za zaštitu prava i sloboda građana zagarantovanih Ustavom Bosne i Hercegovine, u smislu odredbi člana 69. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZUP BIH). Dalje, da je u predmetnom zahtjevu apelant naveo da je radnjom službenih lica preduzeća „Elektrokrajina“ a.d. Banjaluka i Republičke uprave povrijeđeno njegovo pravo zagarantovano Ustavom BiH. Naime, da su ga tuženi primorali na „prisilni rad“ opasan po život i što je na radnom mjestu „podvrgnut nečovječnom tretmanu“, a sve iz razloga što je na čelu „Elektrokrajine“ a.d. Banjaluka bivši predsjednik Republike Srpske Dragan Čavić. Takođe, da je prvostepeni sud, nakon prethodnog ispitivanja apelantovog zahtjeva, utvrdio da je isti nepotpun jer ne sadrži sve obavezne elemente, pa da je rješenjem od 9. septembra 2021. godine apelant pozvan da svoj zahtjev uredi u smislu člana 22. ZUP BiH. Nadalje, da je apelant, postupajući po naprijed navedenom rješenju od 9. septembra 2021. godine, 16. septembra 2021 .godine dostavio podnesak o uređenju zahtjeva. Konačno, da je pobijanim rješenjem zahtjev apelanta odbačen iz razloga što je od strane vijeća za upravne sporove pravilno utvrđeno da se u konkretnom slučaju ne može voditi upravni spor. Naime, Sud BiH je naveo da je u konkretnom slučaju pravilno prvostepeni sud utvrdio da su „Elektrokrajina“ a.d. Banjaluka i Republička uprava institucije Republike Srpske, a ne institucije Bosne i Hercegovine, što znači da građanin, u smislu odredbi člana 67. ZUS BiH, čija su prava ili osnovne slobode zagarantovane Ustavom BiH povrijeđene pojedinačnim aktom entitetskih institucija, u smislu člana 4. tog zakona, nema pravo zahtijevati zaštitu tih prava ili sloboda kod Suda BiH.

Apelacioni navodi

5. Apelant ističe povredu prava da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i povredu prava da ne bude držan u ropstvu ili potčinjenosti, ili na prisilnom ili obaveznom radu iz člana II/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 4. Evropske konvencije. Osim toga, apelant se pozvao na povredu prava iz člana 40. Ustava Republike Srpske. Apelant u predmetnoj apelaciji navodi da je „nelogično“ da je njegov zahtjev odbačen iako je on Sudu BiH dostavio obimne dokaze koji ukazuju na „ozbiljna kršenja prava koja štiti Ustav i Evropska konvencija“. Navodi da je „iz hira odgovornih lica firme“ premješten na radno mjesto na kojem mu je manja plata i na kojim poslovima nije nikada radio, na koji način se prema njemu „ponižavajuće i nehumano postupa“.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tač. a) i h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 18. stav (3) tač. a) i h) Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

Nenadležnost, u odnosu na navode o povredi člana 40. Ustava Republike Srpske

7. Ustavni sud naglašava da je članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine propisano da Ustavni sud ima nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu.

8. S obzirom na to da se apelant poziva na povredu člana 40. Ustava Republike Srpske, Ustavni sud ukazuje da ovaj sud nije nadležan za odlučivanje o navodnoj povredi odredaba Ustava Republike Srpske, jer to nisu pitanja „koja su sadržana u ovom ustavu“, u smislu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.

Dopustivost ratione matieriae

9. Ispitujući dopustivost predmetne apelacije, Ustavni sud zapaža da apelant u apelaciji ukazuje na povredu navedenih prava iz Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno Evropske konvencije, smatrajući da je njegov zahtjev za zaštitu prava i sloboda zagarantovanih Ustavom Bosne i Hercegovine nezakonito odbačen.

10. Ustavni sud ukazuje da je u svojoj dosadašnjoj praksi naveo da član 3. Evropske konvencije štiti neke od osnovnih vrijednosti demokratskog društva. To je jedno od „apsolutnih prava“ Evropske konvencije, od čijeg poštovanja države nikada ne mogu odstupati, čak ni u periodu rata. U vezi procesnih garancija člana 3. Evropske konvencije, zabrana mučenja i nečovječnog postupanja nameće državi obavezu da efikasno istraži sve tvrdnje o takvom postupanju i da, prema potrebi, krivično goni navodne počinioce. Međutim, osim paušalnog navođenja da mu je povrijeđeno pravo iz člana II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije kojim je ustanovljena zabrana mučenja i nečovječnog i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja, Ustavni sud, u okolnostima konkretnog slučaja smatra kako se apelacioni navodi ni na koji način ne mogu dovesti u vezu sa povredom navedenog prava, naročito u odnosu na predmetni postupak u kojem je osporenom odlukom odbijen zahtjev za preispitivanje rješenja kojim je iz formalnih razloga odbačen zahtjev apelanta za zaštitu sloboda i prava zagarantovanih Ustavom BiH (jer građanin čija su prava ili osnovne slobode zagarantovane Ustavom BiH povrijeđene pojedinačnim aktom entitetskih institucija nema pravo da zahtijeva zaštitu tih prava ili sloboda kod Suda BiH), pa su stoga navodi apelanta ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3714/21 od 23. februara 2022. godine).

11. U pogledu navoda apelanta o povredi prava lica da ne bude držan u ropstvu ili potčinjenosti, ili na prisilnom ili obaveznom radu iz člana II/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 4. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da se osporena odluka ne može dovesti u vezu s navedenim pravom, te su, stoga, navodi apelanta izneseni u tom pravcu, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. a) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-182/22 (D.P.) | Sudska praksa | Aktio