Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-767/22 (P. B.)
Odluka donesena 06. 04. 2022.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-767/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. travnja 2022. godine, u predmetu broj AP-767/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Paramesh Bhattacharyya, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka l), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Paramesh Bhattacharyya protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Tuzli broj 03 0 K 019373 22 Kv 5 od 19. siječnja 2022. godine, zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Paramesh Bhattacharyya (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Tuzle, kojega zastupa Emin Halilčević, odvjetnik iz Tuzle, podnio je 28. veljače 2022. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Tuzli (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 K 019373 22 Kv 5 od 19. siječnja 2022. godine.
2. Rješenjem Kantonalnoga suda od 12. siječnja 2022. godine odbijen je prijedlog apelanta za ukidanje mjera zabrane apelantu kao osumnjičenome, i to zabrana poduzimanja poslovnih aktivnosti i službenih dužnosti u „Gikil“ d.o.o. Lukavac, odnosno zabrana obavljanja dužnosti generalnoga ravnatelja navedene pravne osobe kao i drugih dužnosti u toj pravnoj osobi. Prema osumnjičenim (P. M., R. D. i apelant), protiv kojih se vodi istraga zbog kaznenoga djela Organizirani kriminal iz čl. 342. st. 2. Kaznenoga zakona (u daljnjemu tekstu: KZ), u svezi sa produljenim kaznenim djelom Zlouporaba položaja ili ovlaštenja iz čl. 383. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ i kaznenoga djela Zlouporaba ovlasti u gospodarskome poslovanju iz čl. 247. st. 2. u svezi sa st. 1. toč. c) KZ, produžene su mjere zabrane određene rješenjem Kantonalnoga suda od 30. srpnja 2019. godine, koje će trajati dok za tim postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude, s tim što će sud po službenoj dužnosti svaka dva mjeseca ispitati da li je u odnosu na osumnjičene primijenjena mjera zabrane još uvijek potrebna, te su osumnjičeni upozoreni da im se u slučaju kršenja izrečene mjere zabrane može odrediti i pritvor.
3. Rješenjem Kantonalnoga suda od 19. siječnja 2022. godine priziv apelanta protiv rješenja od 12. siječnja 2022. godine odbijen je kao neutemeljen.
4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanoga rješenja dao razloge zašto nalazi da je neutemeljen prijedlog branitelja apelanta da se prema njemu ukinu ranije izrečene mjere zabrane. Naime, istakao je da je navedena pravna osoba izabrala novi nadzorni odbor i novu upravu, da je na mjesto generalnoga ravnatelja imenovan Dž. K., da je apelant imao zaključen menadžerski a ne ugovor o radu, koji je zaključen za razdoblje od 11. ožujka 2019. godine do 17. veljače 2020. godine. Istakao je da je slijedom toga jasno da su prestankom vršenja dužnosti generalnoga ravnatelja, odnosno istekom roka od 17. veljače 2020. godine, do kada je menadžerski ugovor i važio, prestala sva prava i obveze apelanta kao bivšega generalnoga ravnatelja u toj pravnoj osobi. Također, da je prvostupanjski sud cijenio da su mjere zabrane izrečene prema apelantu u zamjeni za mjeru pritvora koji je bio određen ranijim rješenjem, te da istraga u tome kaznenome predmetu nije okončana, sama činjenica da je došlo do smjene uprave društva i to isteka menadžerskoga ugovora za apelanta ne znači da treba ukinuti mjere zabrane koje su izrečene prema apelantu. Istakao je da je prvostupanjski sud dao razloge zbog čega nalazi da i dalje stoje razlozi za produljenje mjera zabrana, imajući u vidu da istraga u tome kaznenome predmetu je u tijeku, te osobito cijeneći da na taj način apelant neće biti u mogućnosti obavljati bilo kakve djelatnosti i dužnosti u navedenoj pravnoj osobi, te na taj način eventualno ponoviti kazneno djelo, te da će se osujetiti okolnosti koje bi ukazivale na postojanje prijetnji u narušavanju javnoga reda.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te prava iz članka 2., 3. i 4. Protokola broj 7 uz Europsku konvenciju (tj. pravo na priziv u kaznenim stvarima, naknada zbog pogrešne osuđujuće presude, pravo da se ne bude dvaput suđen ili kažnjen u istoj stvari).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka l) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka l) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
7. Sukladno navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenome predmetu okončan.
8. U svezi s time, Ustavni sud podsjeća na to da je u svojoj praksi već usvojio jasno stanovište da se na pitanje ima li apelant, ili hoće li imati, pravično suđenje pred redovitim sudovima ne može odgovoriti dok je postupak u tijeku. Sukladno praksi Ustavnoga suda i Europskoga suda, pitanje, je li poštovano načelo pravičnoga suđenja treba sagledati na temelju postupka u cijelosti. S obzirom na složenost kaznenoga postupka, eventualni procesni propusti i nedostatci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istoga postupka. Slijedeći to, nije moguće, u načelu, utvrditi je li kazneni postupak bio pravičan dok se postupak pravomoćno ne okonča (vidi, Europski sud, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španjolske, presuda od 6. prosinca 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68, i Ustavni sud, Odluka broj U-63/01 od 27. lipnja 2003. godine, toč. 18., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/03).
9. U konkretnome slučaju, Ustavni sud zapaža, kako to proistječe iz stanja spisa, da je kazneni postupak protiv apelanta još uvijek u tijeku. Dakle, iz navedenoga proistječe da još uvijek nije donesena odluka, koja bi predstavljala rezultat cjelokupnoga kaznenoga postupka protiv apelanta, te koja bi kao takva mogla biti predmetom prizivnoga ispitivanja pred Ustavnim sudom, pa stoga slijedi da je predmetna apelacija preuranjena.
10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka l) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić