Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3919/21 (MM-INING d.o.o. Mostar)

Odluka donesena 06. 04. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3919/21

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-3919/21, rješavajući apelaciju MM-INING d.o.o. Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 72. st. (2), (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelaciju koju je podnio MM-INING d.o.o. Mostar Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog neprovođenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Ip 046250 17 Ip od 7. maja 2018. godine.

Na osnovu člana 72. stav (2) Pravila Ustavnog suda, nalaže se Zapadnohercegovačkom kantonu, da u skladu sa ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za provođenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Ip 046250 17 Ip od 7. maja 2018. godine.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Zapadnohercegovačkom kantonu da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. MM-INING d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nikica Gržić advokat iz Sarajeva, podnio je 17. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja rješenje o izvršenju Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 Ip 046250 17 Ip od 7. maja 2018. godine.

2. Apelant je 11. januara 2022. godine Ustavnom sudu dostavio urgenciju za postupanje u ovom predmetu.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Vlade Zapadnohercegovačkog kantona zatraženo je 21. decembra 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.

4. Općinski sud i Zapadnohercegovački kanton, odnosno Kantonalno pravobranilaštvo tog kantona su 6. januara 2022. godine dostavili odgovore na apelaciju.

5. Punomoćniku apelanta su 17. januara 2022. godine dostavljeni odgovori Općinskog suda i Zapadnohercegovačkog kantona odnosno Kantonalnog pravobranilaštvo tog kantona od 6. januara 2022. godine na izjašnjenje. Punomoćnik apelant je 21. januara 2022. godine dostavio svoje izjašnjenje na odgovore Općinskog suda i Zapadnohercegovačkog kantona odnosno Kantonalnog pravobranilaštvo tog kantona.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

7. Apelant je 5. decembra 2017. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (Zapadnohercegovački kanton) na osnovu presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 029010 16 Ps 3 od 18. novembra 2016. godine koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 29010 17 Pž 3 od 29. septembra 2017. godine, radi naplate duga u iznosu od 1.260.763,30 KM sa zakonskom zeteznom kamatom i troškovima postupka. Predloženo je izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika na računima kod Unicredit bank d.d. Mostar.

8. Općinski sud je 7. maja 2018. godine donio rješenje o izvršenju, protiv kojeg rješenja je uložen prigovor od strane izvršenika.

9. Apelant je naveo da je banka izvršenika 26. jula 2018. godine obavijestila Općinski sud da je zaprimila predmetno rješenje o izvršenju, kao i da je isto zavela u evidenciju redoslijeda koji terete transakcijski račun izvršenika.

10. Apelant je naveo da su rješenjima Općinskog suda br. 64 0 lp 046250 17 lp od 29. juna 2018., 64 0 lp 046250 19 lp 2 od 26. avgusta 2019. i 64 0 lp 046250 20 lp 3 od 2. juna 2020. godine odbijani prigovori izvršenika uloženi protiv predmetnog rješenja o izvršenju.

11. Apelant je naveo da je 13. maja 2021. godine zaprimio obavijest banke izvršenika iz koje proizilazi da se predmetno potraživanje iz rješenja o izvršenju nalazi na 968. mjestu u redu prioriteta.

12. Prema stanju spisa predmeta, rješenje o izvršenju nije provedeno.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

13. Apelant smatra da mu je zbog neprovođenja rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: vuropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu oduke, ističući da je Zapadnohercegovački kanton usvojio budžet za 2021. godinu, da je u stavci izvršenja sudskih presuda rješenja o izvršenju izdvojio 500.000,00 KM što je, kako apelant navodi, nedovoljno jer bi naplatio svoje potraživanje za 50 godina.

14. Apelant je u urgenciji Ustavnom sudu naveo da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po ZIP hitan, kao i da apelant ne može ostvariti svoje pravo i provesti izvršenje u postupku iako je u ovom predmetu Ustavni sud donio tri odluke i to br. AP 1103/09 , AP 4209/10 i AP 6715/18 zbog čega traži da se predmet hitno uzme u rad.

II.Odgovori na apelaciju

15. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, navodeći da se izvršenikov prigovor protiv predmetnog rješenja o izvršenju zasnivao, između ostalog, na činjenici da treba sačekati ishod revizije koja je pokrenuta pred Vrhovnim sudom F BiH u predmetu broj P-14/09 od 24. oktobra 2017. godine, da se radi o velikom iznosu koji bi ugrozio sve korisnik budžeta navedenog kantona, kao i da se izvršenje ne može provesti na svima računima izvršenika jer su to namjenski računi, ali i da je izvršenje na teret sredstava budžeta ograničeno u skladu sa Zakonom o izvršenju budžeta Zapadnohercegovačkog kantona za 2018. godinu sa predviđenim sredstvima od 300.000,00 KM. Općinski sud je naveo da je predmet apelanta završen u relativno brzom roku, te da sud ne može uticati na ograničenja izvršenja na novčanim sredstvima koje provodi Unicredit banci d.d. Mostar, kao niti visinu iznosa novca koju navedeni kanton izdvaja za isplate po pravomoćnim sudskim presudama. Vezano za navode apelacije ističe da nisu osnovani i da nije bilo povreda prava apelanta te da je apelacija neosnovana. Smatra da je postupao u skladu sa ZIP F BiH, te da nisu povrijeđena prava podnositelja apelacije.

16. Zapadnohercegovački kanton odnosno Kantonalno pravobranilaštvo tog kantona je navelo da su navodi apelanta neosnovani s obzirom da je 11. marta 2020. godine predmetno rješenje o izvršenju postalo konačno i pravosnažno. Navodi da je već istakao navode vezane za izvršni postupak u toku izvršnog postupka, te predlaže da se apelacija odbije.

17. Punomoćniku apelanta su 17. januara 2022. godine dostavljeni odgovori Općinskog suda i Zapadnohercegovačkog kantona odnosno Kantonalnog pravobranilaštva tog kantona od 6. januara 2022. godine na izjašnjenje. Punomoćnik apelant je 21. januara 2022. godine Ustavnom sudu dostavio svoje izjašnjenje u kojem navodi da su navodi Općinskog suda u kojima tvrdi da ne može uticati na ograničenje izvršenja na novčanim sredstvima kod Unicredit Banke d.d. Mostar kao ni visinu iznosa koju Zapadnohercegovački kanton izdvaja za isplatu po pravomoćnim sudskim presudama neosnovani. Navodi da je apelant 7. maja 2018. godine podnio prijedlog za izvršenje koje je dozvoljeno 7. maja 2018. godine na svim transakcijskim računima izvršenika te da unatoč tome rješenje o izvršenju nije provedeno do danas. U vezi s tim smatra da Općinski sud može narediti bankama da hitno provedu rješenje na svim računima izvršenika jer se apelant nalazi na 968 mjestu prioriteta za naplatu na računu izvršenja sudskih presuda za koji je dužnik za 2021. godine izdvojio 500.000,00 KM. Smatra da bi po dinamici dosadašnje isplate sa računa izvršenika ovo izvršenje bilo provedeno za najmanje 50 godina od dana donošenja što se, kako smatra, ne može smatrati niti razumnim niti zakonskim rokom. Smatra da je besmisleno voditi parnične postupke protiv kantona radi isplata novčanih potraživanja, a što nije u skladu sa članom 6. Evropske konvencije. Predlaže da se apelacija usvoji.

V.Relevantni propisi

18. U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUS BiH, 74/11 - OUS FBiH, 35/12, 35/12 - Rješenje US BiH, 46/16, 36/17 - OUS BiH, 55/18 - Rješenje US BiH i 25/20 OUS BiH). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi: Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 138. st. 3. i 6.

(3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.

(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u budžetu.

Član 167. st. 1, 2. i 3.

(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostavljanja i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.

(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

VI.Dopustivost

19. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta kantonā – razmatrao u više svojih odluka, uključujući i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na konkretne apelacije, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.

VII.Meritum

20. Apelant smatra da mu je zbog neizvršenja predmetnog rješenja o izvršenju na teret budžeta Zapadnohercegovačkog kantona povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] Član 6. stav 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.[...] Pravo na imovinu Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

k) pravo na imovinu.

Član 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi:

Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. [...] Relevantni principi i praksa Evropskog suda i Ustavnog suda

21. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu

1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštovanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na pravično suđenje u razumnom roku, čije se garancije odnose i na fazu izvršenja pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava Zapadnohercegovačkog kantona, te da uslijed velikog broja povjerilaca nema raspoloživih sredstava nad kojima bi se izvršenje moglo provesti.

22. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da su opšti principi koji se odnose na neizvršenje presuda domaćih sudova na teret budžeta utvrđeni u predmetu Jeličić protiv Bosne i Hercegovine (br. 41183/02, §§ 38-39, ESLJP 2006 XII). Naime, Evropski sud je u obrazloženju navedene presude naveo kako ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao izgovor za nepoštovanje svojih obaveza proisteklih iz presude (vidi ibid., § 39; vidi i R. Kačapor i Ostali protiv Srbije, br. 2269/06 et al., § 114, 15. januar 2008., i Arbačiauskienė protiv Litvanije, br. 2971/08, § 87, 1. mart 2016.). Doduše, ukazano je da se odgoda u izvršenju presude može opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti član 6. stav 1. (vidi Burdov protiv Rusije, br. 59498/00, § 35, ESLJP 2002-III, i Teteriny protiv Rusije, br. 11931/03, § 41, 30. juni 2005.).

23. Osim toga, prema praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, nemogućnost izvršenja pravosnažne sudske odluke u korist aplikanta predstavlja miješanje u njegovo pravo na neometano uživanje imovine, kao što glasi prva rečenica prvog stava člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi, između ostalih, Burdov, citirano u gornjem tekstu, § 40; Jasiūnienė protiv Litvanije br. 41510/98, § 45, 6. mart 2003.; i Voytenko protiv Ukrajine br.18966/02, § 53, 29. juni 2004.).

24. Pored navedenog Ustavni sud ukazuje i na vlastitu praksu gdje je u brojnim odlukama razmatrao pitanje neizvršenja pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta raznih nivoa vlasti i gdje je odgovarajućim nivoima vlasti nalagao da preduzmu adekvatne i dovoljne mjere koje će osigurati da imaoci pravosnažnih sudskih odluka namire svoja potraživanja u razumnom roku, čime bi se otklonilo kršenje njihovog prava na pravično suđenje i imovinu (vidi, između ostalih, Ustavni sud Odluka o dopustivosti i meritumu AP 4368/11 od 25. juna 2013 godine, AP 1544/08 od 27. maja 2011. godine, AP 2110/08 od 12. oktobra 2011. godine, AP 3713/10 od 16. maja 2013. godine, AP-5559/17 od 12. marta 2019. godine, Djelimična odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 483/18 od 9. septembra 2020. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

25. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da je Evropski sud 14. novembra 2017. godine usvojio dvije presude u odnosu na Bosnu i Hercegovinu (presude su konačne od 14. februara 2018. godine), koje se odnose na neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta Srednjobosanskog kantona (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 20514/15 i dr.) i na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona (vidi Evropski sud, Kunić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 68955/12 i dr.). Evropski sud je u obje presude utvrdio da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog neizvršavanja konačnih i izvršnih domaćih presuda u korist aplikanata.

26. Evropski sud je razmatrao aplikacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona (Muhović i Lekić i dr. protiv BiH, aplikacija broj 40841/13 od 15. septembra 2020. godine), Srednjebosanskog kantona (Akeljić i ostali protiv BiH aplikacija broj 8039/19 od 13. oktobra 2020. godine), Hercegovačko-neretvanskog kantona (Lavić protiv BiH aplikacija broj 6340/20 od 9. novembra 2020. godine) i Unsko-sanskog kantona (Šarganović i drugi protiv BiH aplikacija broj 28251/20 od 9. novembra 2020. godine). Evropski sud je razmatrajući mjere koje su ti kantoni preduzeli u cilju izvršenja ranije datih naloga našao da su navedeni kantoni usvajajući Akcione planove implementirali naloge iz ranijih odluka i donijeli odgovarajuće opšte mjere kojim se osigurava izvršenje sudskih odluka na teret budžeta tih kantona u razumnom roku, pa je aplikacije zbog neizvršenja odluka na teret budžeta tih kantona brisao. Imajući u vidu relevantnu praksu Evropskog suda, Ustavni sud je odlučujući o apelacijama koje se tiču neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta navedenih kantona donio Odluke o dopustivosti i meritumu br. AP- 2614/19 od 10. novembra 2020. godine, AP-3566/19 i AP-4220/19 od 22. decembra 2020. godine i AP-2005/20 od 3. februara 2021. godine, dostupne na www. ustavnisud.ba, kojim je odbio predmetne apelacije imajući u vidu da su navedeni kantoni izvršili ranije date naloge tako što su usvojili generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, koje omogućuju da se sudske odluke na teret budžeta tih kantona izvršavaju u razumnom roku.

27. Međutim, za razliku od navedenih slučajeva, razmatrajući aplikacije koje se tiču neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Kantona Sarajevo u razumnom roku, Evropski sud je 11. februara 2021. godine donio presude protiv BiH koje su riješene po već ustaljenoj praksi iz presuda Spahić i Kunić. U navedenim presudama je s pozivom na relevantnu praksu utvrđena povreda prava iz člana

6. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog neizvršavanja sudskih odluka u razumnom roku. U obrazloženjima je ukazano da javna vlast, odnosno Kanton Sarajevo, nije preduzela sve neophodne mjere da omogući potpuno izvršenje sudskih odluka u razumnom roku. Radi se o presudama Ibrišimović i ostali protiv Bosne i Hercegovine aplikacija br. 15634/20 i dr., Duraković i Kreštalica protiv Bosne i Hercegovine aplikacije br. 61555/19 i 61796/19 , te Efendić aplikacija broj 37130/19. Takođe, 15. aprila 2021. godine Evropski sud je donio presudu Crnić i dr. protiv Bosne i Hercegovine aplikacija br. 38070/19 i dr., te 2. decembra 2021. godine presudu Omerbašić i drugi protiv Bosne i Hercegovine aplikacija br 4359/19 i dr., gdje je iz istih razloga s pozivom na relevantnu praksu usvojio aplikacije zbog neizvršenja sudskih odluka u razumnom roku. Slijedeći navedenu praksu Ustavni sud je odlučujući o apelacijama koje se tiču neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Kantona Sarajevo donio grupnu Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-2524/20 od 5. maja 2021. godine, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-545/20 od 9. juna 2021. godine koja se tiče neizvršenja sudske odluke na teret budžeta Grada Mostara, kao Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-2985/20 od 8. septembra 2021. godine koja se tiče neizvršenja sudske odluke na teret budžeta Opštine Vareš i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4338/20 od 16. decembra 2021. godine koja se tiče neizvršenja sudske odluke na teret budžeta Općine Pale-Prača dostupne na www.ustavnisud.ba, kojim je usvojio predmetne apelacije obuhvaćene navedenim odlukama, imajući u vidu da Kanton Sarajevo, Grad Mostar, Opština Vareš i Općina Pale-Prača, u vrijeme odlučivanja o navedenom pitanju, nisu izvršili ranije date naloge tako što bi usvojili generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, koje omogućuju da se sudske odluke na teret budžeta tih kantona izvršavaju u razumnom roku, te je naložio Kantonu Sarajevo, Gradu Mostaru, Opštini Vareš i Općini Pale-Prača da uspostavi adekvatan mehanizam koji omogućava apelantima i svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta Kantona Sarajevo, Grada Mostara, Opštine Vareš i Općine Pale-Prača naplatu dosuđenih potraživanja u razumnom roku.

Pitanje neizvršenja rješenja o izvršenju u konkretnom slučaju

28. Ustavni sud zapaža da je predmetno rješenje o izvršenju doneseno 7. maja 2018. godine, kao i da je Općinski sud predmetno rješenje o izvršenju dostavio banci radi zapljene novčanih sredstava izvršenika.

29. Osim toga, Ustavni sud zapaža da Zapadnohercegovački kanton odnosno Kantonalno pravobranilaštvo Zapadnoherecgovačkog kantona nije u predmetnom odgovoru na apelaciju navelo u kom roku apelant, kao imaoc sudske odluke na teret budžeta Zapadnohercegovačkog kantona može očekivati realizaciju svog potraživanja zavedenog u centralnoj evidenciji sudskih odluka na teret budžeta tog kantona, odnosno u konkretnom slučaju Zapadnohercegovački kanton nije ponudio opravdanje za neizvršenje predmetnog rješenja o izvršenju navedenog u izreci ove odluke, niti je predočio mjere koje preduzima u cilju sistemskog rješenja problema neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta tog kantona u razumnom roku za sve imaoce sudskih odluka.

30. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da Zapdnohercegovački kanton u odgovoru na apelaciju nije naveo da je usvojilo Akcioni plan kojim bi se omogućilo izvršenje sudskih odluka na teret budžeta tog kantona u razumnom roku, niti je preduzeo neke mjere s ciljem izvršenja svoje pozitivne obaveze zaštite ljudskih prava imaoca sudskih odluka na teret budžeta tog kantona.

31. Ustavni sud podsjeća da je odlučujući o sličnom ustavno-pravnom pitanju, neizvršenju sudske odluke na teret budžeta javne vlasti u razumnom roku zbog propusta javne vlasti da ispuni svoju pozitivnu obavezu i usvoji adekvatne i dovoljne mjere da imaoci sudskih odluka na teret budžeta javne vlasti u razumnom roku namire svoje potraživanje u Odlukama o dopustivosti i meritumu br. AP-2524/20 od 5. maja 2021. godine, AP-545/20 od 9. juna 2021. godine, AP- 2985/20 od 8. septembra 2021. godine i AP-4338/20 od 16. decembra 2021. godine (dostupne na www.ustavnisud.ba) koje se odnose na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta Kantona Sarajevo, Grada Mostara, Opštine Vareš i Općine Pale-Prača utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i naložio odgovarajućoj javnoj vlasti da u cijelosti preuzme svoju ulogu i uspostavi adekvatan mehanizam koji omogućava apelantima i svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta javne vlasti naplatu dosuđenih potraživanja u razumnom roku.

32. S obzirom da se u konkretnom slučaju predmet odnosi na slično pravno i činjenično pitanje koje je Ustavni sud već razmatrao u navedenim odlukama, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na svoje odluke br. AP-2524/20 od 5. maja 2021. godine, AP-545/20 od 9. juna 2021. godine, AP-2985/20 od 8. septembra 2021. godine i AP-4338/20 od 16. decembra 2021. godine (dostupne na www.ustavnisud.ba).

33. S obzirom na navedeno, te imajući u vidu ranije navedenu noviju praksu Evropskog suda koja se odnosi na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta raznih nivoa javne vlasti u razumnom roku, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Ustavni sud zaključuje da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvencije, jer neprovođenjem rješenja o izvršenju u dužem periodu (nešto kraće od četiri godine), te nepreduzimanjem neophodnih mjera tokom dužeg vremenskog perioda u cilju potpunog izvršenja pravosnažne odluke, nadležne vlasti lišile ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu svakog korisnog efekta i onemogućile apelanta da dobije novac na koji ima pravo prema pravosnažnoj sudskoj odluci.

34. Ustavni sud zaključuje da je neophodno da nadležne vlasti Zapadnohercegovačkog kantona u cijelosti preuzmu svoju ulogu i uspostave adekvatan mehanizam koji omogućava apelantu i svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta Zapadnohercegovačkog kantona naplatu dosuđenih potraživanja u razumnom roku.

Pitanje naknade nematerijalne štete

35. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Međutim, apelant nije tražio naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje i prava na imovinu, zbog čega, u smislu naprijed navedenog, utvrđivanje povrede ovog ustavnog prava, samo po sebi, predstavlja primjerenu i dovoljnu pravnu zaštitu (vidi Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4461/16 od 20. decembra 2017. godine, tačka 38, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba i vidi Evropski sud, Kožul i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 38695/13 od 22. oktobra 2019. godine i Kahriman protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 4867/16 od 17. oktobra 2017. godine).

VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvencije.

37. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nadležna javna vlast nije preduzimala neophodne mjere u cilju izvršenja pravosnažne odluke tokom dužeg vremenskog perioda, kako bi omogućila da apelant, i drugi imaoci sudskih odluka na teret budžeta Zapadnohercegovačkog kanton, dobije novac na koji imaju pravo prema pravosnažnoj sudskoj odluci, čime je apelantu prekršeno ustavno na pravično suđenje i imovinu.

38. Ustavni sud zaključuje da je neophodno da nadležne vlasti Zapadnohercegovačkog kantonu u cijelosti preuzmu svoju ulogu i omoguće apelantima i svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta Zapadnohercegovačkog kanton naplatu dosuđenih potraživanja u razumnom roku.

39. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 72. st. (2), (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3919/21 (MM-INING d.o.o. Mostar) | Sudska praksa | Aktio