Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-185/22 („SILK TRADE“ d.o.o. Tešanj)
Odluka donesena 06. 04. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
- Građanski postupak
- Isplata duga
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-185/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-185/22, rješavajući apelaciju koju je podnio „SILK TRADE“ d.o.o. Tešanj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „SILK TRADE“ d.o.o. Tešanj protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Mals 111582 21 Pž od 8. novembra 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. „SILK TRADE“ d.o.o. Tešanj (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Adis Mehinović advokat iz Tešnja, podnio je 17. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 Mals 111582 21 Pž od 8. novembra 2021. godine i Presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 Mals 111582 21 Mals od 7. maja 2021. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 17 0 Mals 111582 21 Mals od 7. maja 2021. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta da mu tuženi („HF BAD“ d.o.o. Cazin) na ime duga isplati određeni novčani iznos, te je obavezan apelant da tuženom naknadi troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu.
3. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da među parničnim stranka nije sporno da su bile u poslovnom odnosu u kojem je apelant tuženom isporučivao robu iz svog prodajnog asortimana na osnovu narudžbenica i uredno mu za isporučenu robu ispostavljao račune, niti je sporno da je tuženi djelimično vršio uplate na ime duga, ali je sporno da li je tuženi u cijelosti izmirio dug prema računima koji su predmet konkretnog tužbenog zahtjeva. U vezi s tim, Općinski sud je naveo da je vršeći uvid u analitičku karticu apelanta utvrdio da je na ime tuženog evidentiran ukupan dug u iznosu od 4.655,98 KM, dok je uvidom u pojedinačne račune/otpremnice utvrdio da se iste odnose na ukupan iznos od 5.828,41 KM. Nadalje, da je uvidom u karticu dobavljača tuženog broj 4648 taj sud utvrdio da su naprijed navedeni pojedinačni računi (u ukupnom iznosu od 5.828,41 KM) u cijelosti izmireni. Prema tome, Općinski sud je ukazao da nije sporno da je saldo duga tuženog prema apelantu upravo iznos potraživan predmetnom tužbom (niti je sporno da je tuženi prema apelantu imao ranija dugovanja), ali da se za donošenje odluke u konkretnom slučaju taj sud vodio dokazima prezentiranim od strane apelanta i postavljenim tužbenim zahtjevom. Dakle, Općinski sud je naveo da svi računi apelanta datiraju na dugovanja u 2018. godini i svi ti računi su, shodno kartici dobavljača tuženog broj 4648, uredno plaćeni (što je tuženi bez sumnje i dokazao). Prema tome, Općinski sud je naveo da se ne može smatrati da je tuženi izvršenim uplatama po računima u 2018. godini plaćao „najstariji dug“ iz razloga što se u konkretnom slučaju ne radi o nespecificiranim uplatama, nego je u kartici dobavljača tuženog broj 4648 jasno navedeno da su uplate vršene po jasno određenim računima i po tačno navedenim iznosima iz računa koje je apelant proveo kao dokaz u toku predmetnog postupka. Konačno, Općinski sud je zaključio da iz navedenog proizlazi činjenica da je tuženi u cijelosti izmirio dug shodno računima apelanta iz kojeg razloga je tako postavljeni tužbeni zahtjev apelanta neosnovan.
4. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 7. maja 2021. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 17 0 Mals 111582 21 Pž od 8. novembra 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
5. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da apelant u predmetnoj žalbi vrši vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, a posebno kartice dobavljača tuženog broj 4648, tvrdeći da je prvostepeni sud ocjenom navedenog dokaza izveo pogrešan pravni zaključak. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud u obrazloženju odluke dao jasne, uvjerljive i valjane razloge za svoje odlučenje koji razlozi su zasnovani na sadržaju i pravilnoj ocjeni izvedenih dokaza, te isti predmetnom žalbom nisu dovedeni u pitanje.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant, između ostalog, navodi da je netačna analiza kartice dobavljača tuženog broj 4648, te da predmetna kartica dobavljača tuženog zapravo i pokazuje saldo duga tuženog prema apelantu.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ovo posebno imajući u vidu da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u postupku pred prvostepenim sudom, koje navode je Općinski sud razmotrio i jasno objasnio svoje odlučenje u predmetnom slučaju, kao i da je Kantonalni sud, odlučujući o žalbi apelanta, razmotrio identične prednje navode apelanta i jasno objasnio zašto ne može uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić