Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-236/22 (E. B. i drugi)
Odluka donesena 06. 04. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
- Upravni spor
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Upravni postupak
- Invalid
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Invalidnina
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-236/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-236/22, rješavajući apelacije koje su podnijeli Esad Balalić i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Esad Balalić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0 U 007927 19 U od 3. novembra 2021. godine;
Vladimir Dugandžić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0 U 006835 21 U 2 od 21. oktobra 2021.
godine;
Tarik Čehić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0 U 006883 21 U 2 od 21. oktobra 2021. godine;
Draženko Maslać protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0 U 007876 19 U od 18. novembra 2021. godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-236/22
1. Esad Balalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Nermin Dizdar advokat iz Mostara, podnio je 20. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 007927 19 U od 3. novembra 2021. godine.
2. Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida domovinskog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) od 29. novembra 2019. godine ukinuto je konačno rješenje Službe za zaštitu prava branilaca i njihovih porodica od 15. septembra 2006. godine, te je upravna stvar riješena tako da apelantu prestaje svojstvo ratnog vojnog invalida zaključno sa 29. novembrom 2019. godine.
3. Odlučujući o tužbi apelanta podnesenoj protiv rješenja Ministarstva od 29. novembra 2019. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 70 0 U 007927 19 U od 3. novembra 2021. godine predmetnu tužbu odbio kao neosnovanu.
2. AP-437/22
4. Vladimir Dugandžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Semir Kajtaz advokat iz Mostara, podnio je 4. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 70 0 U 006835 21 U 2 od 21. oktobra 2021. godine.
5. Rješenjem Ministarstva od 17. februara 2021. godine ukinuto je konačno rješenje Službe za zaštitu prava branilaca i njihovih porodica Grada Mostara od 16. marta 2007. godine, te upravna stvar riješena tako da se apelantu priznaje svojstvo ratnog vojnog invalida IV grupe sa 80% vojnog invaliditeta, te kao takav ima prava na ličnu invalidninu u određenom mjesečnom iznosu, kao i ostala prava, s tim da mu prava priznata tim rješenjem pripadaju od 17. februara 2021. godine i traju dok postoje zakonom propisani uslovi za njihovo korištenje.
6. Odlučujući o tužbi apelanta podnesenoj protiv rješenja Ministarstva od 17. februara 2021. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 70 0 U 006835 21 U 2 od 21. oktobra 2021. godine predmetnu tužbu odbio kao neosnovanu.
3. AP-450/22
7. Tarik Čehić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Semir Kajtaz advokat iz Mostara, podnio je 4. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom protiv Presude Vrhovnog suda broj 70 0 U 006883 21 U 2 od 21. oktobra 2021. godine.
8. Rješenjem Ministarstva od 18. februara 2021. godine ukinuto je konačno rješenje Službe za zaštitu prava branilaca i njihovih porodica Grada Mostara od 29. januara 2007. godine, te upravna stvar riješena tako da se apelantu priznaje svojstvo ratnog vojnog invalida VII grupe sa 40% vojnog invaliditeta, te kao takav ima prava na ličnu invalidninu u određenom mjesečnom iznosu, kao i ostala prava, s tim da mu prava priznata tim rješenjem pripadaju od 18. februara 2021. godine i traju dok postoje zakonom propisani uslovi za njihovo korištenje.
9. Odlučujući o tužbi apelanta podnesenoj protiv rješenja Ministarstva od 18. februara 2021. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 70 0 U 006883 21 U 2 od 21. oktobra 2021. godine predmetnu tužbu odbio kao neosnovanu.
4. AP-564/22
10. Draženko Maslać (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Gordan Stojić advokat iz Mostara, podnio je 11. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0 U 007876 19 U od 18. novembra 2021. godine.
11. Rješenjem Ministarstva od 21. oktobra 2019. godine ukinuto je konačno rješenje Uprave za pitanja branitelja Hercegovačko-neretvanskog kantona od 17. oktobra 2006. godine, te upravna stvar riješena tako da se apelantu priznaje svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% vojnog invaliditeta, te kao takav ima prava na ličnu invalidninu u određenom mjesečnom iznosu, kao i ostala prava, s tim da mu prava priznata tim rješenjem pripadaju od 21. oktobra 2019. godine i traju dok postoje zakonom propisani uslovi za njihovo korištenje.
12. Odlučujući o tužbi apelanta podnesenoj protiv rješenja Ministarstva od 21. oktobra 2019. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 70 0 U 007876 19 U od 18. novembra 2021. godine predmetnu tužbu odbio kao neosnovanu.
13. U obrazloženju osporenih odluka Vrhovni sud je naveo da je Ministarstvo na osnovu odredbi člana 7. stav (3) i člana 14. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite (u daljnjem tekstu: Zakon), rješavajući po službenoj dužnosti, uputilo predmete apelanata nadležnim ljekarskim komisijama. Nadalje, Vrhovni sud je ukazao da su u predmetnim upravnim postupcima doneseni nalazi i mišljenja prvostepene ljekarske komisije, protiv kojih nalaza i mišljenja su apelanti izjavili prigovore, te da je nadležna drugostepena ljekarska komisija potom donijela nove nalaze i mišljenja (u kojima se saglasila s nalazima i mišljenjima prvostepene ljekarske komisije). Osim toga, Vrhovni je sud istakao da je u predmetnim postupcima ocjena invaliditeta apelanata data na osnovu neposrednog pregleda apelanata, te na osnovu medicinske dokumentacije iz spisa predmeta na osnovu koje su apelanti i ranije cijenjeni, kako je to propisano odredbama člana 7. stav (4) Zakona, te odredbama člana 13.a stav (2) Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica (u daljnjem tekstu: Pravilnik). Prema tome, Vrhovni sud je naveo da su osporena rješenja donesena u skladu sa odredbama Zakona i Pravilnika, s obzirom da je drugostepena ljekarska komisija dala potpunu, jasnu i dovoljno obrazloženu ocjenu vojnog invaliditeta apelanata (shodno relevantnim odredbama Pravilnika i Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta sa Listom procenta) na osnovu medicinske dokumentacije o liječenju i na osnovu neposrednog pregleda apelanata. Također, Vrhovni sud je naveo da su neosnovani navodi apelanata da im nije omogućeno učešće u predmetnim upravnim postupcima jer im je pravom na izjavljivanje prigovora protiv nalaza i mišljenja prvostepene ljekarske komisije (kojim pravom su se apelanti u predmetnim upravnim postupcima koristili, shodno odredbama člana 23.a. Pravilnika) bilo omogućeno da se izjasne o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje osporenih rješenja.
Spajanje predmeta
14. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-236/22.
15. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi
16. U predmetnim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti u predmetima AP-236/22 i AP-564/22 ističu da je u predmetnim postupcima došlo do kršenja i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, dok se apelanti u predmetima AP-437/22 i AP-450/22 pozivaju i na povredu prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti, između ostalog, osporavaju nalaze i mišljenja nadležnih ljekarskih komisija, te navode da im nije dana mogućnost da učestvuju u postupku.
17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
18. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
19. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su apelanti ukazali u predmetnim apelacijama odnose na način na koji su organi uprave i Vrhovni sud utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
20. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Naime, Ustavni sud primjećuje da je Vrhovni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona i Pravilnika, u obrazloženju svojih odluka dao jasne razloge zbog kojih smatra da su nalazi i mišljenja nadležnih ljekarskih komisija jasni i potpuni, a u takvom obrazloženju Vrhovnog suda Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud obrazložio svoje odluke i u odnosu na navode apelanata da im nije omogućeno učešće u predmetnim upravnim postupcima, u čemu Ustavni sud također ne vidi proizvoljnost (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3966/21 od 12. januara 2022. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
21. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić