Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3175/20 (Postbank BH, Poštanska banka BiH d.d. Sarajevo, u stečaju)
Odluka donesena 06. 04. 2022.
- Nema povrede
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3175/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-3175/20, rješavajući apelaciju Postbank BH, Poštanska banka BiH d.d. Sarajevo, u stečaju, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Postbank BH, Poštanska banka BiH d.d. Sarajevo, u stečaju, protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 555608 19 Pž od 11. februara 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Postbank BH, Poštanska banka BiH d.d. Sarajevo, u stečaju (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Feđad Začiragić advokat iz Sarajeva, podnio je 25. avgusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ip 555608 19 Pž od 11. februara 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ip 555608 16 Ip 25. oktobra 2018. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Ip 555608 16 Ip 25. oktobra 2018. godine obustavljen je predmetni izvršni postupak i ukinute su sve provedene izvršne radnje.
3. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je apelant podnio prijedlog za izvršenje na osnovu Ugovora o zalogu na pokretnim stvarima od 28. avgusta 2014. godine i potvrda registracije Ministarstva pravde BiH, Registar zaloga od 15. januara 2016. godine, protiv SAM SHOP GROUP d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: izvršenik), te da je sud rješenjem od 7. marta 2016. godine odredio izvršenje predajom u posjed apelantu kao tražiocu izvršenja i prodajom založenih pokretnih stvari, motornih vozila pobliže označenih u izreci rješenja o izvršenju. Nadalje je naveo da je sud, nakon predaje u posjed založenih pokretnih stvari apelantu, Zaključkom od 15. novembra 2017. godine odredio da Služba sudskih izvršilaca suda pristupi provođenju rješenja o izvršenju i da proda predmetne pokretne stvari na javnoj aukciji, u skladu sa pravilima o prodaji propisanim odredbama čl. 25. do 39. Pravilnika o zalozima, sa utvrđenom početnom cijenom od 35.900,00 KM, u skladu sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka mašinske struke. Općinski sud je naveo da je Služba sudskih izvršilaca 5. jula 2018. godine održala aukciju za prodaju predmetnih pokretnih stvari i na zapisnik konstatovala da se na ročištu za prodaju nije pojavio niko od zainteresovanih kupaca, kao i da je apelantov punomoćnik izjavio da ne želi učestvovati u kupovini predmetnih pokretnih stvari, zbog čega je prodaja proglašena kao neuspješna, te da je zapisnik o javnoj prodaj dostavljen apelantu istoga dana. Općinski sud je ukazao da je odredbom člana 63. stav 3. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) propisano da će se izvršenje obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti. S tim u vezi je istakao da je u konkretnom slučaju izvršenje određeno na osnovu potvrde iz Registra zaloga, kao izvršne isprave, i da se izvršenje može provesti samo na založenim pokretnim stvarima, odnosno da apelant ne može u predmetnom postupku radi namirenja svog potraživanja promijeniti predmet i sredstvo izvršenja. S obzirom da se izvršenje na predmetnim pokretnim stvarima provodi prema odredbama Okvirnog zakona o zalozima i Pravilnika o zalozima, kojima nije propisana mogućnost ponavljanja aukcije za prodaju založenih pokretnih stvari, a prodaja putem aukcije koja je održana 5. jula 2018. godine je bila bezuspješna, Općinski sud je zaključio da se izvršenje ne može provesti.
4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Ip 555608 19 Pž od 11. februara 2020. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i prvostepeno rješenje je potvrđeno.
5. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je ukazao da je odredbom člana 1. ZIP propisano da se tim postupkom uređuje postupak po kojem sudovi u Federaciji BiH provode prinudno ostvarenje potraživanja na osnovu izvršnih i vjerodostojnih isprava, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. S tim u vezi je istakao da se postupak izvršenja u konkretnom slučaju provodi prema pravilima propisanim Okvirnim zakonom o zalozima i Pravilnikom o zalozima s obzirom da je prijedlog za izvršenje podnesen na osnovu potvrda registracije Ministarstva pravde BiH, Registar zaloga. Budući da su pravila prodaje založenih pokretnih stvari u cijelosti regulisana odredbama čl. 25. - 39. Pravilnika o zalozima, Kantonalni sud je ocijenio neosnovanim žalbene navode kojima se ukazuje na primjenu odredbe člana 131. stav 3. ZIP, koja odredba propisuje pravila prodaje pokretnih stvari. Slijedom navedenog, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno obustavio izvršenje na osnovu odredbe člana 63. stav 3. ZIP, nakon što je aukcija proglašena neuspjelom iz razloga što se niko od zainteresovanih kupaca nije prijavio na aukciju, niti je apelant stavio ponudu.
Apelacioni navodi
6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant navodi da su redovni sudovi pogrešno primijenili odredbe Okvirnog zakona o zalozima i ZIP. Navodi da je u konkretnoj činjeničnoj situaciji, shodno odredbama čl. 30. i 34. st. 2. Pravilnika o zalozima i čl. 131. st. 3. ZIP, nije bilo osnova da se prvo ročište proglasi neuspješnim i da je trebalo ponoviti aukciju za prodaju založenih stvari i odrediti nižu početnu cijenu predmetna osiguranja, u smislu odredbe člana 26. stav 1. Pravilnika o zalozima. Apelant navodi da odredba člana 25. stav 3. Okvirnog zakona o zalozima u vezi sa članom 131. ZIP, dozvoljava mogućnost ponovljene prodaje založenih stvari, u slučaju da na prvoj javnoj prodaji nisu prodate, i da stoga predmetni izvršni postupak nije mogao biti obustavljen, te da su redovni sudovi dali veću pravnu snagu Pravilniku o zalozima naspram zakona.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao jasne i precizne razloge za obustavljanje predmetnog izvršnog postupka na osnovu odredbe člana 63. stav 3. ZIP, u kojim razlozima Ustavni sud, suprotno apelantovim navodima, ne nalazi elemente proizvoljnosti. Pri tome je Kantonalni sud istakao da su pravila prodaje založenih pokretnih stvari u cijelosti regulisana odredbama čl. 25. - 39. Pravilnika o zalozima, te da stoga nema mjesta primjeni odredbe člana 131. stav 3. ZIP, na kojoj apelant insistira i u apelaciji. Stoga Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić