Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-792/22 (I.Z.)

Odluka donesena 06. 04. 2022.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-792/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-792/22, rješavajući apelaciju koju je podnijela I. Z., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela I. Z.

protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 033268 21 Uvp 2 od 16. februara 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. I. Z. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 4. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 033268 21 Uvp 2 od 16. februara 2022. godine.

2. Zaključkom urbanističko-građevinskog inspektora Općine Novi Grad od 7. novembra 2018. godine je odbačen prijedlog tužiteljica (apelantica, I. Z. i N. Z.) za obnovu postupka koji je okončan rješenjem od 23. marta 2012. godine i „presudom Kantonalnog suda od 15. jula 2014. godine“.

3. Odlučujući o žalbi tužiteljica izjavljenoj protiv zaključka od 7. novembra 2019. godine, Ministarstvo prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo je rješenjem od 21. decembra 2018. godine odbilo predmetnu žalbu kao neosnovanu.

4. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 033268 19 U od 30. marta 2021. godine je odbijena tužba tužiteljica protiv rješenja od 21. decembra 2018. godine.

5. Odlučujući o zahtjevu tužiteljica za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 30. marta 2021. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 033268 21 Uvp 2 od 16. februara 2022. godine predmetni zahtjev odbio. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud je naveo da kod činjenice da je apelantica bila jedina (od tužiteljica) strana u pokrenutom postupku inspekcijskog nadzora, koja je rješenje od 23. marta 2012. godine, primila 29. marta 2012. godine, to je njezin prijedlog od 6. novembra 2018. godine za obnovu upravnog postupka okončanog navedenim rješenjem neblagovremeno podnesen, jer se shodno članu 249. stav (3) Zakona o upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP), ne može tražiti obnova postupka nakon proteka od pet godina od dostavljanja konačnog rješenja stranci. Također, da tužiteljice I. Z. i N. Z. nisu ni učestvovale u ovom (prvostepenom i žalbenom) postupku čija se obnova traži, iz čega proizilazi da njihov prijedlog za obnovu nije izjavljen od ovlaštenih osoba, pa kako nisu bili ispunjeni iz člana 253. stav (1) ZUP-a, pa je u vezi s tim pravilno prvostepeni organ svojim zaključkom odbacio prijedlog za obnovu postupka, a tuženi odbio žalbu kao neosnovanu.

Apelacioni navodi

6. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koju se apelantica poziva u apelaciji odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu za ponavljanje postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.

9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u obim prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se, imajući u vidu da se u predmetnom postupku odlučivalo o ponavljanju postupka, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantice iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o povredi prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-792/22 (I.Z.) | Sudska praksa | Aktio