Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-223/22 (A. H.)

Odluka donesena 06. 04. 2022.

  • Procesna odluka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-223/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-223/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Alija Hebib, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Alija Hebib protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 03 0 U 018241 20 Uvp od 30. septembra 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Alija Hebib (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 19. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 03 0 U 018241 20 Uvp od 30. septembra 2021. godine.

2. Zaključkom Službe za geodetske i imovinsko-pravne poslove Grada Tuzla (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) od 27. jula 2017. godine odbačen je, zbog stvarne nenadležnosti, zahtjev apelanta za „vraćanje 214 m2 zemljišta“ iz parcele pobliže označene predmetnim zaključkom.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv zaključka prvostepenog organa od 27. jula 2017. godine, Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ) je rješenjem od 5. jula 2018. godine predmetnu žalbu odbila kao neosnovanu.

4. Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 U 018241 18 U od 15. maja 2020. godine odbijena je kao neosnovana tužba apelanta podnesena protiv rješenja drugostepenog organa od 5. jula 2018. godine.

5. Odlučujući o zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje sudske odluke, presude Kantonalnog suda od 15. maja 2020. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 03 0 U 018241 20 Uvp od 30. septembra 2021. godine predmetni zahtjev apelanta odbio kao neosnovan.

6. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je ukazao da je odredbama člana 27. Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o sudovima) propisana stvarna nadležnost općinskih sudova pa je, između ostalog, propisano da općinski sud sudi u prvom stepenu u svim građanskim predmetima. Dalje, da je odredbama člana 42. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisana isključiva mjesna nadležnost za suđenje općinskih sudova, između ostalog, u sporovima o pravu vlasništva i o drugim stvarnim pravima na nekretninama, kao i u sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini. Konačno, da je odredbama člana 327. Zakona o stvarnim pravima (na koje se pozvao i prvostepeni sud) propisano pravo na zaštitu posjeda prema kojoj posjednik ima pravo na zaštitu od samovlasnog smetanja posjeda, odnosno da pravo na zaštitu posjeda ostvaruje u sudskom postupku (parnica zbog smetanja posjeda). Prema tome, Vrhovni sud je naveo da su pravilno organi uprave i prvostepeni sud, imajući u vidu da je apelant u predmetnom postupku tražio da mu se „vrati 214 m2 zemljišta“, odbacili predmetni zahtjev apelanta zbog stvarne nenadležnosti upravnog organa. Naime, Vrhovni sud je zaključio da se predmetni zahtjev apelanta ne odnosi na ispravku greške u katastarskom operatu (za što bi bili nadležni upravni organi), nego na spor koji ima obilježje građansko-pravnog odnosa, a u tom slučaju je, shodno odredbama člana 27. Zakona o sudovima, stvarno nadležan da postupa općinski sud.

Apelacioni navodi

7. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.

10. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenom presudom Vrhovnog suda odbijen kao neosnovan zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje sudske odluke, prvostepene presude kojom je odbijena tužba apelanta podnesena protiv rješenja drugostepenog organa. Dalje, da je navedenim rješenjem drugostepenog organa odbijena kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv zaključka prvostepenog organa kojim je predmetni zahtjev apelanta odbačen zbog stvarne nenadležnosti. Prema tome, u konkretnom slučaju se osporenim odlukama odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti predmetnog zahtjeva apelanta. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivalo o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-223/22 (A. H.) | Sudska praksa | Aktio