Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-284/22 (D. V. i „FARMLAND LCC“ USA)

Odluka donesena 06. 04. 2022.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-284/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-284/22, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Dragan Vasiljević i „FARMLAND LCC“ USA, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana

58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Dragan Vasiljević i „FARMLAND LCC“ USA protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 292220 21 Gž od 3. decembra 2021. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragan Vasiljević i „FARMLAND LCC“ USA (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sjedinjenih Američkih Država, koje zastupa Dragan Stupar advokat iz Banjaluke, podnijeli su 24. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 292220 21 Gž od 3. decembra 2021. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 292220 18 P od 18. maja 2021. godine odbijen je u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata da se obavežu tuženi (Republika Srpska kao prvotužena i „Investiciono-razvojna banka Republike Srpske“ a.d. Banjaluka kao drugotužena) da apelantima, radi naknade štete, solidarno isplate iznos od 1.000.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te su obavezani apelanti da prvotuženoj naknade troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu.

3. Odlučujući o žalbi apelanata izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 18. maja 2021. godine, Okružni sud je Presudom broj 71 0 P 292220 21 Gž od 3. decembra 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

Apelacioni navodi

4. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti, između ostalog, navode da „protiv osporene drugostepene odluke nisu izjavili reviziju smatrajući neophodnim da se odmah obrate Ustavnom sudu zbog grube povrede prava apelanata od strane nadležnih institucija“.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da su apelanti podnijeli apelaciju Ustavnom sudu protiv presude drugostepenog suda, a da prethodno nisu iskoristili mogućnost da, u skladu sa odredbama člana 237. st. (1) i (2) Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13), u propisanom roku izjave reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske protiv navedene presude. Naime, Ustavni sud primjećuje da je u predmetnom postupku u cijelosti odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata da im tuženi, na ime naknade štete, solidarno isplate ukupan iznos od 1.000.000,00 KM. Dakle, iz navedenog proizlazi da su apelanti imali mogućnost da protiv drugostepene presude izjave reviziju, te da navedenu mogućnost, prema stanju apelacionog spisa i apelacionim navodima, nisu iskoristili. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-284/22 (D. V. i „FARMLAND LCC“ USA) | Sudska praksa | Aktio