Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-814/22 (B.G.)
Odluka donesena 06. 04. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK – pravo na pravično suđenje
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Prekršajni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Troškovi postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-814/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-814/22, rješavajući apelaciju koju je podnijela B. G., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela B. G.
protiv Rješenja Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 Pr 127071 21 Pr od 29. decembra 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. B. G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, koju zastupa Marko Simikić advokat iz Bijeljine, podnijela je 4. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjâ Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) br. 80 0 Pr 127071 21 Pr od 29. decembra 2021. godine i 80 0 Pr 127071 21 Pr od 10. decembra 2021. godine.
2. Apelantica je putem branioca 26. novembra 2021. godine podnijela zahtjev za naknadu troškova prekršajnog postupka u kojem je Rješenjem Osnovnog suda broj 80 0 Pr 127071 21 Pr od 11. novembra 2021. godine oslobođena od odgovornosti.
3. Osnovni sud je rješenjem od 10. decembra 2021. godine djelimično usvojio zahtjev apelantice od 26. novembra 2021. godine, te je odredio da joj se na ime nagrade i nužnih izdataka iz budžetskih sredstava tog Suda ima isplatiti naknada u ukupnom iznosu od 310,00 KM (200,00 KM na ime odbrane na usmenom ročištu dana 10. novembra 2021. godine po tarifi broj 2, 50,00 KM na ime paušalne naknade po tarifi broj 12 i 60,00 KM na ime nagrade za odsustvo iz kancelarije jedan sat po tarifi broj 9), dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen kao neosnovan.
4. Odlučujući o žalbi apelantice izjavljenoj protiv rješenja od 10. decembra 2021. godine, Osnovni sud je Rješenjem broj 80 0 Pr 127071 21 Pr od 29. decembra 2021. godine predmetnu žalbu odbio u cijelosti kao neosnovanu, te potvrdio prvostepeno rješenje.
5. U obrazloženju osporene odluke, Osnovni sud je naveo da apelantica putem branioca u žalbi ističe da je sud na osnovu advokatske tarife trebao dosuditi tražene troškove, tačnije zastupanje – odbranu na usmenom pretresu od 9. novembra 2021. godine (nije održano), po kom osnovu potražuje iznos od 100,00 KM, prisustvo na usmenom ročištu održanom dana 10. novembra 2021. godine po kom osnovu potražuje 200,00 KM, 3.000,00 KM za sastav 15 prijedloga za povrat u prijašnje stanje, odsustvo iz kancelarije 9. i 10. novembra 2021. godine po kom osnovu potražuje po 60,00 KM i paušal od 25% po kom osnovu potražuje iznos od 750,00 KM, ukupno 4.170,00 KM. U vezi sa navedenim je Osnovni sud ukazao na odredbe čl. 96. i 100. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, a koje se odnose na definiciju nužnih troškova, te odluku suda o troškovima kod donošenja oslobađajuće odluke. S tim u vezi je Osnovni sud zaključio da apelantica nema pravo na naknadu troškova pristupa na neodržano ročište, jer isto nije ni održano tako da ne proizvodi traženi trošak. Također, da nema pravo ni na naknadu za sastav 15 prijedloga za povrat u prijašnje stanje, jer tarifom broj 3 nije propisana posebna naknada za ovu radnju, koja ne može biti dosuđena. Konačno, da je činjenica da je sud u skladu sa tarifnim brojem 12 dosudio paušal za održano ročište i da je cijenio da je jedan vid pripreme za usmeni pretres – provedena sporedna radnja sačinjavanja i predaje prijedloga za povrat u prijašnje stanje po predmetnim prekršajnim nalozima, znači da je apelantici po ovom osnovu priznao određenu naknadu i u tom smislu određeni trošak, ali da su ostali prijedlozi identične sadržine – tipski prijedlozi, koji sa te strane ne opravdavaju traženi trošak. Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica, u suštini, smatra da je Osnovni sud, pri donošenju osporenih odlukâ, proizvoljno primijenio pozitivno-pravne propise jer je zaključio da joj ne pripada traženi iznos troškova prekršajnog postupka u kojem je oslobođena.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je Osnovni sud primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Osnovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, pozivajući se na relevantne pozitivno-pravne propise, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić