Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-146/21 (M. S.)

Odluka donesena 06. 04. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-146/21

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 146/21, rješavajući apelaciju Maide Serdarević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela Maida Serdarević.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru u predmetu broj 07 0 U 016369 19 U.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da Maidi Serdarević isplati iznos od 2.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru i Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Maida Serdarević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnijela je 16. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 07 0 U 016369 19 U.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 10. januara 2022. godine je od Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Kantonalnog suda, Federalnog ministarstva prostornog uređenja i Ministarstva građenja i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno ministarstvo) zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 12. januara 2022. godine. Federalno ministarstvo je dostavilo odgovor na apelaciju 20. januara 2022. godine. Kantonalni sud i Kantonalno ministarstvo nisu dostavili odgovor na apelaciju.

4. Ustavni sud je 22. februara 2022. godine zastupniku apelantice dostavio odgovor Vrhovnog suda i Federalnog ministarstva radi eventualnog izjašnjenja. Zastupnik apelantice u ostavljenom roku nije dostavio izjašnjenje.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu se mogu sumirati na sljedeći način:

6. Postupajući po zahtjevu prednika apelantice (F. S.) za povrat u posjed stana koji se nalazi u ul. Maršala Tita broj 96 u Mostaru (u daljnjem tekstu: predmetni stan), a koji je prema navodima apelantice podnijet 15. jula 1998. godine, Kantonalno ministarstvo je u periodu od 2001. do 2007. godine donijelo tri rješenja (25. septembar 2001. godine, 19. septembar 2006. godine i 6. novembar 2007. godine) kojim je potvrđeno da je prednik apelantice 30. aprila 1991. godine bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. Navedena rješenja su po tužbi Medžlisa Islamske zajednice Mostar (u daljnjem tekstu: Medžlis) poništena presudama Kantonalnog suda od 22. maja 2002. godine, 16. marta 2007. godine i 18. marta 2008. godine, te je predmet vraćen na ponovni postupak.

7. Nakon toga je Kantonalno ministarstvo donijelo rješenje od 14. maja 2008. godine kojim je potvrđeno da je prednik apelantice bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. Federalno ministarstvo je rješenjima od 23. juna 2008. godine i 21. aprila 2009. godine odbilo žalbe Medžlisa izjavljene protiv navedenog rješenja Kantonalnog ministarstva. Međutim, Kantonalni sud je po tužbama Medžlisa poništio oba rješenja presudama od 19. decembra 2008. godine (i predmet vratio na ponovni postupak), odnosno 19. oktobra 2009. godine (kojim je odlučio da presuda u cijelosti zamjenjuje poništeni pravni akt). Vrhovni sud je 24. februara 2011. godine donio presudu kojim se uvažava zahtjev Medžlisa za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 19. oktobra 2009. godine, te je istu ukinuo i predmet vratio na ponovno rješavanje.

8. Postupajući po presudi Vrhovnog suda, Kantonalni sud je presudom od 12. aprila 2011. godine poništio rješenja Federalnog ministarstva od 21. aprila 2009. godine i Kantonalnog ministarstva od 14. maja 2008. godine i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje.

9. Nakon toga je Kantonalno ministarstvo donijelo tri rješenja (28. septembar 2011. godine, 2. septembar 2013. godine i 30. decembar 2015. godine) kojim je potvrđeno da je apelantica nakon smrti prednika nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. Navedena rješenja su po žalbi, odnosno tužbi Medžlisa, poništena rješenjima Federalnog ministarstva od 23. januara 2012. godine i 24. marta 2016. godine, odnosno presudom Kantonalnog suda od 1. aprila 2015. godine, i predmet vraćen na ponovni postupak.

10. Kantonalno ministarstvo je 12. novembra 2018. godine donijelo rješenje kojim je potvrđeno da je apelantica nakon smrti prednika nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. Federalno ministarstvo je 17. januara 2019. godine odbilo žalbu Medžlisa i Javnog pravobranilaštva Grada Mostara protiv navedenog rješenja Kantonalnog ministarstva.

11. Protiv navedenog rješenja Federalnog ministarstva je Medžlis pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom koji se vodi pod brojem 07 0 U 016369 19 U.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja upravnog postupka i upravnog spora, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelantica u predmetnoj apelaciji navodi da cijeli postupak traje neopravdano dugo, te da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu. Apelantica, nadalje, navodi kako ni na koji način nije uticala na dužinu trajanja predmetnog postupka koji traje više od 22 godine, kao i da je priložila svu relevantnu dokumentaciju iz koje se nedvosmisleno može utvrditi postojanje prava na prijenos stanarskog prava. Zbog dužine trajanja postupka, apelantica traži naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

13. Vrhovni sud je u odgovoru naveo da u cijelosti ostaje kod svoje presude od 24. februara 2011. godine i razloga datim u njoj, kao i da ne stoje prigovori apelantice o povredi prava na koja se poziva u predmetnoj apelaciji.

14. Federalno ministarstvo je u odgovoru navelo da nije bilo kršenja prava apelantice u postupku pred tim ministarstvom.

V.Relevantni propisi

15. Zakon o upravnom postupku (“Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

16. Zakon o upravnim sporovima (“Službene novine Federacije BiH” broj 9/05), u relevantnom dijelu glasi:

Član 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

17. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

18. Prema članu VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugoga suda u Bosni i Hercegovini.

19. Prema članu 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je predmetni postupak u toku, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

21. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva..

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove glede dopustivosti.

VII.Meritum

23. Apelantica navodi da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6. Evropske konvencije u relevantnome dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

26. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

27. Osim toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav

1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uslove ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Period koji treba uzeti u obzir

28. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 15. jula 1998. godine (kada je prednik apelantice podnio zahtjev za vraćanje u posjed stana) pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od 23 godine i osam mjeseci.

Analiza dužine trajanja predmetnoga postupka

29. U konkretnom slučaju se radi o upravnom postupku i upravnom sporu u kojemu se odlučivalo o zahtjevu za vraćanje u posjed stana. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u predmetnoj pravnoj stvari trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom predmetu.

30. Analizirajući dužinu postupka koji traje od 15. jula 1998. godine i koji još nije okončan, Ustavni sud zapaža da su drugostepeni organ uprave i Kantonalni sud, postupajući po žalbama, odnosno tužbama, više puta poništavali rješenja prvostepenog, odnosno drugostepenog organa uprave i predmet vraćali na ponovni postupak, te da je Vrhovni sud jednom ukinuo presudu Kantonalnog suda i predmet vratio na ponovno odlučivanje, te da je, prema stanju spisa, predmetni postupak u toku pred Kantonalnim sudom. Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4843/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 38, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud zaključuje da najveću odgovornost za dužinu predmetnog postupka u konkretnomu slučaju snose Kantonalno ministarstvo i Kantonalni sud, koji su svojim postupanjima u odlučujućoj mjeri doprinijeli ovako dugom trajanju postupka, koji nisu vodili postupak bez nepotrebnog odugovlačenja, i koji nisu učinkovito upravljali postupkom, shodno standardima prava na pravično suđenje. Pri tome Kantonalno ministarstvo i Kantonalni sud nisu dostavili odgovor na apelaciju u kojoj bi ponudili svoje opravdanje za takvo postupanje. S druge strane, Ustavni sud ne nalazi da je apelantica svojim postupcima doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka.

31. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“, te da postoji kršenje prava apelantice na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije Ostali navodi

32. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je, zbog dužne trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo apelantice na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati navode apelantice o povredi prava na imovinu iz člana II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

34. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne i Hercegovine (npr. vidi Europski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu Ustavnog suda (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1793/18 od 19. februara 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba), ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantici treba isplatiti ukupan iznos od 2.500,00 KM.

35. Ovu naknadu dužan je platiti Hercegovačko-neretvanski kanton (u situaciji kada se nerazumno trajanje predmetnoga postupka uglavnom može staviti na teret Kantonalnom ministarstvu i Kantonalnom sudu) u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovoga roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

36. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stavak 1. Evropske konvencije, jer je predmetni postupak povodom zahtjeva za vraćanje u posjed stana pred organima uprave, odnosno redovnim sudovima traje 23 godine i osam mjeseci, pri čemu nisu ponuđena objektivno prihvatljivo opravdanja za tako dugo trajanje upravnoga postupka, odnosno upravnog spora.

38. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-146/21 (M. S.) | Sudska praksa | Aktio