Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-554/21 (D. P. i S. L.)
Odluka donesena 06. 04. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-554/21
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-554/21, rješavajući apelacije Dejana Perišića i Slavena Lazića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbijaju se kao neosnovane apelacije koje su podnijeli:
Dejan Perišić zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 510043 15 I od 6. jula 2015.
godine i Slaven Lazić zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 599102 16 I od 27. septembra 2016.
godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod AP-554/21
1. Dejan Perišić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva, kojeg zastupa Advokatsko društvo Pizović d.o.o. Sarajevo, podnio je 19. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 510043 15 I od 6. jula 2015. godine.
AP-807/21
2. Slaven Lazić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva, kojeg zastupa Advokatsko društvo Pizović d.o.o. Sarajevo, podnio je 12. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 599102 16 I od 27. septembra 2016. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada) zatraženo je u periodu od 26. decembra 2021. do 3. februara 2022. godine da dostave odgovore na apelacije.
4. Općinski sud i Vlada su u ostavljenom roku dostavili odgovore na apelacije.
5. Odgovori na apelacije dostavljeni su apelantima radi eventualnog izjašnjenja 10. i 16. februara 2022. godine. Apelanti u ostavljenom roku nisu dostavili svoje izjašnjenje na navedene odgovore.
6. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-554/21. III.Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
8. Postupajući po prijedlozima apelanata na osnovu izvršnih isprava – pravosnažnih presuda, Općinski sud je donio rješenja o izvršenju navedena u izreci ove odluke, kojima su određena predložena izvršenja na novčanim sredstvima koja se nalaze na transakcijskim računima kod poslovne banke Federacije Bosne i Hercegovine kao izvršenika.
9. Općinski sud je rješenja o izvršenju dostavio poslovnoj banci kod koje izvršenik ima transakcijske račune.
10. Prema navodima iz apelacija i pribavljenim informacijama, rješenja o izvršenju nisu u cijelosti provedena.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelanti smatraju da im je zbog neprovođenja rješenja o izvršenju na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno zbog propusta Federacije Bosne i Hercegovine da osigura dovoljna sredstva na odgovarajućoj poziciji svog budžeta za provođenje sudskih odluka na teret tog budžeta u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traže naknadu štete.
b) Odgovori na apelacije
12. Općinski sud je u odgovorima na apelacije istakao, između ostalog, da je sve radnje u postupcima preduzimao u razumnom roku, da je rješenja o izvršenju dostavio banci na provođenje, te da rješenja o izvršenju nisu u cijelosti provedena. Općinski sud je naveo da su navodi iz apelacija neosnovani, te je predložio da se apelacije odbiju kao neosnovane.
13. Vlada je 30. aprila 2021. godine informisala Ustavni sud da je na 262. sjednici održanoj 8. aprila 2021. godine donijela odluku o usvajanju Akcionog plana o načinu izvršenja sudskih odluka iz radnopravnih odnosa državnih službenika i namještenika u organima državne službe, sudskoj vlasti i javnim ustanovama u Federaciji Bosne i Hercegovine. Predmetnim akcionim planom je predviđeno da će potraživanja državnih službenika i namještenika koja se odnose na sudske presude iz perioda 2009–2021. godina Vlada izmiriti hronološki s obzirom na vrijeme donošenja sudske presude u narednih 10 godina, odnosno u periodu od 2021. do kraja 2030. godine. Vlada je istakla da je donošenjem Akcionog plana preduzela odlučnu aktivnost kako bi se uspostavila pravična ravnoteža da javna vlast kao budžetski korisnik nesmetano funkcionira s jedne strane i da imaoci sudskih odluka s druge strane naplate svoja potraživanja u razumnom roku i da je na ovaj način riješeno pitanje izvršenja sudskih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine u razumnom roku.
14. Vlada je u odgovorima na apelacije istakla da navedena rješenja o izvršenju nisu u cijelosti provedena. Vlada se pozvala na odluku Ustavnog suda broj AP-251/20 od 9. juna 2021, te je predložila da se predmetne apelacije odbiju. Vlada je istakla da će u skladu sa Akcionim planom u periodu od 2021. do kraja 2030. godine isplatiti sva potraživanja koja su proistekla iz radnopravnih odnosa državnih službenika i namještenika u organima državne službe, sudskoj vlasti i javnim ustanovama u Federaciji Bosne i Hercegovine koja su dosuđena sudskim presudama iz perioda od 2009. do 2021. godine. U skladu sa tim je istakla da će isplata u predmetu broj AP-554/21 biti realizovana u toku 2024. godine, a u predmetu broj AP-807/21 u toku 2026. godine. V.Relevantni propisi
15. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 – odluka USBiH) relevantne odredbe glase:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 138. st. 3. i 6.
(3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u budžetu.
Član 167. st. 1, 2. i 3.
(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostavljanja rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostavljanja i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
VI.Dopustivost
16. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta javne vlasti – razmatrao u više svojih odluka, uključujući i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je istaknuo: „U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neprovođenju rješenja o izvršenju koja su donesena u izvršnom postupku, na osnovu pravosnažnih presuda, te da apelanti nemaju na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodili traženo izvršenje.“ Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na konkretne apelacije, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
VII.Meritum
17. Apelanti su, između ostalog, naveli da ne mogu da realiziraju svoja novčana potraživanja utvrđena pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama i pored toga što je Općinski sud donio rješenja o prinudnom izvršenju iz budžetskih sredstava jer javna vlast, odnosno Federacija Bosne i Hercegovine nije osigurala dovoljan iznos sredstava za ovu namjenu u budžetu. Smatraju da im je zbog toga povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]
20. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu
1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštovanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na pravično suđenje u razumnom roku, čije se garancije odnose i na fazu izvršenja pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine, te da uslijed velikog broja povjerilaca nema raspoloživih sredstava nad kojima bi se izvršenje moglo provesti.
21. Ustavni sud konstatuje da navedene apelacije pokreću identično pitanje propusta javne vlasti, konkretno Federacije Bosne i Hercegovine da ispuni svoju pozitivnu obavezu zaštite individualnih ljudskih prava i omogući izvršenje sudskih odluka na teret budžeta u razumnom roku u skladu sa standardima prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
22. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj AP-1117/17 od 12. marta 2019. godine, koja se odnosila na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine (dostupna na www.ustavnisud.ba, kao i u nizu istovrsnih odluka donesenih na sjednici Velikog vijeća od 12. marta 2019. godine koje se odnose na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta raznih nivoa vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine), razmatrao svoju praksu, kao i praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) koja se tiče neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i ukazao da je i nakon ranije donesenih odluka Ustavnog suda i Evropskog suda o istom pitanju u kojima je utvrđivano da javna vlast nije ispunila svoju pozitivnu obavezu zaštite ljudskih prava imalaca sudskih odluka na teret budžeta i nalagano je preduzimanje općih mjera koje bi omogućile svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta da svoje potraživanje naplate u razumnom roku Ustavni sud i dalje suočen s izuzetno velikim brojem apelacija koje se odnose na nove konkretne istovrsne slučajeve. Ustavni sud je s tim u vezi zaključio da „to jasno ukazuje da preduzete mjere još uvijek nisu dale pune efektivne rezultate budući da apelaciona nadležnost Ustavnog suda predstavlja supsidijarnu zaštitu ljudskih prava u slučajevima kada se efektivno iscrpe sve druge mogućnosti predviđene odgovarajućim propisima.“ Ustavni sud je u navedenim odlukama istakao da je svako lice unutar određene grupe u principu ovlašteno podnijeti pojedinačnu apelaciju. To, međutim, dovodi do gomilanja pojedinačnih apelacija u istovrsnim predmetima koji uzrokuju gušenje rada Ustavnog suda. Pored toga, Ustavni sud mora ispitati svaki konkretan slučaj s obzirom na opće mjere koje država treba preduzeti u interesu drugih potencijalno pogođenih lica, a ne samo podnosilaca apelacija.
23. Ustavni sud je otišao i dalje od konstatacije da postoji strukturalni problem, ne ograničavajući se samo na utvrđivanje povrede ustavnih prava apelanata, već je Vladi Federacije Bosne i Hercegovine naložio preduzimanje adekvatnih i dovoljnih mjera s ciljem ispunjavanja pozitivne obaveze zaštite individualnih ljudskih prava i omogućavanja izvršenja sudskih odluka na teret budžeta u razumnom roku.
24. Ustavni sud je u navedenoj odluci ukazao da su nadležni organi javne vlasti dužni da sami pronađu optimalna rješenja da ispune svoje pozitivne obaveze poštovanja individualnih ljudskih prava i osnovnih sloboda i da uspostave pravičnu ravnotežu između općeg interesa da javna vlast kao budžetski korisnik nesmetano funkcionira, s jedne strane, te da apelanti i svi drugi imaoci sudskih odluka na teret budžeta odgovarajućeg nivoa javne vlasti naplate svoja potraživanja u razumnom roku, s druge strane, jer je javna vlast u najboljoj poziciji da procijeni koje su mjere izvodljive i moguće. Neophodno je da nadležni organi usvoje i implementiraju adekvatne i dostatne mjere kojim bi se otklonila postojeća neproporcionalnost u zaštiti ovih suprotstavljenih interesa, utvrdio detaljan i izvodiv plan aktivnosti, utvrdio ukupan zbir svih potraživanja na teret budžeta po osnovu sudskih odluka, sačinila i redovno ažurirala lista povjerilaca po osnovu tih odluka, planirala neophodna sredstva u budžetu za isplatu potraživanja po osnovu sudskih odluka, te po utvrđenom redu vršila njihova isplata, utvrdio način na koji se vrši redovno i transparentno obavještavanje imalaca pravosnažnih sudskih odluka o ažuriranoj listi povjerilaca i redoslijedu naplate.
25. Pri tome, Ustavni sud je naglasio da nije cilj ove odluke da se apelanti dovedu u privilegovan položaj u odnosu na ostale imaoce pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji, a nisu se obraćali Ustavnom sudu jer bi to bilo suprotno cilju zaštite ljudskih prava provođenjem generalne politike preventivnih mjera i uspostave generalnih mehanizama kojim se otklanja utvrđeno kršenje ljudskih prava i osnovnih sloboda, te bi vodilo dodatnom kršenju ljudskih prava remećenjem plana i sistema realizacije utvrđenih potraživanja u skladu s planom. Ovom odlukom se nalaže javnoj vlasti da uspostavi efektivan i transparentan mehanizam evidentiranja, planiranja i isplate svih potraživanja po osnovu sudskih odluka na teret budžeta kojim bi se uklonila utvrđena kršenja ljudskih prava na pravično suđenje i imovinu kako apelanata tako i svih drugih imalaca sudskih odluka na teret budžeta, te omogućila ubuduće imaocima sudskih odluka na teret budžeta naplata dosuđenih potraživanja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, a što podrazumijeva i izvjesnost realizacije potraživanja apelanata u rokovima koji se u datim konkretnim okolnostima mogu smatrati razumnim. Na ovaj način bi imaoci sudskih odluka na teret budžeta svoja potraživanja realizirali pred nadležnim organima u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, te bi prestala potreba obraćanja Ustavnom sudu podnošenjem velikog broja istovrsnih apelacija kojim se preopterećuje Ustavni sud istovrsnim predmetima i negativno utječe na mogućnost adekvatne zaštite individualnih ljudskih prava pred Ustavnim sudom.
26. U navedenoj odluci Ustavni sud se pozvao na relevantnu praksu Evropskog suda u presudi Burmych protiv Ukrajine br. 46852/13 i dr., presuda Velikog vijeća od 12. oktobra 2017. godine, u kojoj su razmatrane aplikacije koje se tiču istog sistemskog problema koji je Evropski sud ranije identifikovao u pilot-presudi Ivanov protiv Ukrajine. Riječ je o nizu problema u funkcionisanju sudske vlasti u Ukrajini zbog kojih je došlo do neizvršavanja ili zakašnjelog izvršavanja pravosnažnih sudskih odluka domaćih sudova, u kombinaciji s nepostojanjem učinkovitog pravnog sredstva u tom pogledu. U presudi Ivanov Evropski sud je ukazao na to da je riječ o složenom strukturnom problemu velikih razmjera, koji zahtijeva preduzimanje obimnih i složenih mjera, zakonodavnog i upravnog karaktera, što zahtijeva uključivanje različitih domaćih tijela. Međutim, Ukrajina još uvijek nije implementirala potrebne opće mjere kojima bi riješila srž sistemskog problema koji je identifikovao Evropski sud, niti uspostavila odgovarajuća pravna sredstva kojima bi se pružila zadovoljština na nacionalnom nivou. Evropski sud je stoga razmatrao kako riješiti nastalu situaciju na način koji je u skladu sa svrhom pilot-presude i principom supsidijarnosti. Cilj pilot-presude je u tome da se opće mjere koje država treba preduzeti za izvršenje presude odnose i na sve druge žrtve povrede Evropske konvencije. Evropski sud je u vezi s tim zaključio u skladu s principom supsidijarnosti, koji se odnosi na čitavu Evropsku konvenciju, a ne samo na pilot-presude, da su pitanja koja su obuhvaćena presudom Ivanov predmet izvršenja te presude u skladu sa članom 46. Evropske konvencije. Evropski sud je odlučio brisati ove aplikacije sa svoje liste predmeta smatrajući kako se prava svih žrtava sistemske povrede koja je utvrđena u predmetu Ivanov trebaju ostvariti u postupku izvršenja te presude, a ne u postupku pred Evropskim sudom.
27. Prateći izvršenje ranije datih naloga, Ustavni sud je obaviješten o mjerama koje je Vlada preduzela s ciljem uspostavljanja općih mjera kojim bi omogućila izvršenje sudskih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine u razumnom roku. Ustavni sud je obaviješten da je Vlada na 262. sjednici održanoj 8. aprila 2021. godine donijela odluku o usvajanju Akcionog plana o načinu izvršenja sudskih odluka iz radnopravnih odnosa državnih službenika i namještenika u organima državne službe, sudskoj vlasti i javnim ustanovama u Federaciji Bosne i Hercegovine. Predmetnim akcionim planom je predviđeno da će potraživanja državnih službenika i namještenika koja se odnose na sudske presude iz perioda 2009–2021. godina Vlada izmiriti hronološki s obzirom na vrijeme donošenja sudske presude u narednih 10 godina, odnosno u periodu od 2021. do kraja 2030. godine. Utvrđeno je da ukupan dug prema imaocima sudskih odluka iznosi oko 42.000.000 KM na dan 15. februar 2021. godine. Planirano je da glavnice i troškove postupka po osnovu vansudskih nagodbi budu isplaćeni u roku od 60 dana od potpisivanja vansudske nagodbe. Isplata potraživanja po osnovu ukupnog duga, odnosno glavnog duga, kamata, troškova parničnog postupka, kamata na troškove parničnog postupka i troškova izvršnog postupka, koja potraživanja se odnose na sudske presude od 2009. do 2021. godine će se izvršiti hronološki, i to za sudske presude iz perioda 2009–2012. godine u toku 2021. godine, iz 2013. i 2014. god. (januar–juli) isplata će se izvršiti 2022. godine, iz 2014. godine (august–decembar) isplata će se izvršiti 2023. godine, za presude januar–juli 2015. godine tokom 2024. godine; za sudske presude iz perioda august–decembar 2015. tokom 2025. godine, iz perioda januar–juli 2016. tokom 2026. godine; za presude august–decembar 2016. tokom 2027. godine; za presude 2017. godine tokom 2028. godine za presude iz 2018. i 2019. godine tokom 2029. godine i za presude iz 2020. i 2021. godine tokom 2030. godine. Ukazano je da će se dinamika isplate mijenjati u zavisnosti od zaključenih i izvršenih ugovora o vansudskoj nagodbi, što znači da bi se potraživanja mogla izmirivati i u kraćim rokovima. Dovodeći u vezu ranije date naloge sa preduzetim mjerama od Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, ocjenjujući adekvatnost ovih mjera, zapaža da je akcione planove pojedinih kantona koji su doneseni, kao i predmetni akcioni plan Vlade Federacije Bosne i Hercegovine radi izvršenja ranije datih naloga javnoj vlasti da preduzme adekvatne i dovoljne mjere i omogući izvršenje sudskih odluka u razumnom roku razmatrao i Evropski sud u svojoj novijoj praksi, koju Ustavni sud dosljedno podržava.
28. U vezi s tim, Evropski sud je razmatrao aplikacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona (Muhović i Lekić i dr. protiv BiH, aplikacija broj 40841/13 od 15. septembra 2020. godine), Srednjobosanskog kantona (Akeljić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 8039/19 od 13. oktobra 2020. godine), Hercegovačko-neretvanskog kantona (Lavić protiv BiH, aplikacija broj 6340/20 od 9. novembra 2020. godine) i Unsko-sanskog kantona (Šarganović i drugi protiv BiH, aplikacija broj 28251/20 od 9. novembra 2020. godine), te na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine (Ćavar i dr. protiv BiH aplikacija broj 12371/21 i Jurić i dr. protiv BiH aplikacija broj 18563/21 od 9. decembra 2021. godine). Evropski sud je, razmatrajući mjere koje su ti kantoni i Federacija Bosne i Hercegovine preduzeli radi izvršenja ranije datih naloga našao da su navedeni kantoni i Federacija Bosne i Hercegovine usvajajući akcione planove implementirali naloge iz ranijih odluka i donijeli odgovarajuće opće mjere kojim se osigurava izvršenje sudskih odluka na teret budžeta tih kantona i Federacije Bosne i Hercegovine u razumnom roku, pa je aplikacije zbog neizvršenja odluka na teret budžeta tih kantona i Federacije Bosne i Hercegovine brisao.
29. Imajući u vidu relevantnu praksu Evropskog suda, Ustavni sud je, odlučujući o apelacijama koje se tiču neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta navedenih kantona, donio odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2614/19 od 10. novembra 2020. godine, AP 3566/19 i AP 4220/19 od 22. decembra 2020. godine i AP 2005/20 od 3. februara 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba, kojim je odbio predmetne apelacije imajući u vidu da su navedeni kantoni izvršili ranije date naloge tako što su usvojili generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, koje omogućuju da se sudske odluke na teret budžeta tih kantona izvršavaju u razumnom roku.
30. U kontekstu predmetnih apelacija, Ustavni sud naročito ukazuje na relevantnu praksu Evropskog suda koji je, primjenjujući stavove iz navedenih odluka, donio i odluku Ćavar i dr. protiv BiH aplikacija broj 12371/21 i Jurić i dr. protiv BiH aplikacija broj 18563/21 od 9. decembra 2021. godine, koja se, kao i u konkretnim slučajevima, odnosi na Federaciju Bosne i Hercegovine, te je našao da nema potrebe da razmatra predmetne aplikacije u smislu člana 37. Evropske konvencije, pa je aplikacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine brisao s liste predmeta imajući u vidu da je taj entitet izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije tako što je usvojio Akcioni plan od 8. aprila 2021. godine s ciljem da omogući izvršenje svih odluka na teret budžeta tog entiteta i utvrdio ukupan iznos duga od oko 42.000.000,00 KM i odredio razuman rok za njihovo izvršenje po hronološkom redu do 2030. godine. Ustavni sud podsjeća da je, odlučujući o istom ustavnopravnom pitanju, u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 251/20 od 9. juna 2021. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbio kao neosnovane apelacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine. U navedenoj odluci je s pozivom na vlastitu relevantnu praksu, kao i praksu Evropskog suda ukazao da je evidentno da će apelanti, u skladu s preduzetim mjerama, moći naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta Federacija Bosne i Hercegovine u razumnom roku imajući u vidu da je Federacija Bosne i Hercegovine donoseći Akcioni plan od 8. aprila 2021. godine izvršila generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, pa je u vezi s tim Ustavni sud smatrao da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.
31. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju predmet odnosi na isto pravno i činjenično pitanje koje je Ustavni sud već razmatrao u navedenoj odluci, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na svoju Odluku broj AP-251/20 od 9. juna 2021. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).
32. Imajući u vidu sve navedeno, te slijedeći praksu Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, kao i vlastitu praksu o istom pitanju, Ustavni sud zapaža da je evidentno da će apelanti, u skladu s preduzetim mjerama, moći naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine u razumnom roku, imajući u vidu da je taj entitet izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, pa, u vezi s tim, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.
VIII. Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da će apelanti naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine u razumnom roku imajući u vidu da je taj entitet izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, pa u vezi s tim Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.
34. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić