Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2804/20 (NLB Banka d.d. Sarajevo)

Odluka donesena 06. 04. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2804/20

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-2804/20, rješavajući apelaciju NLB Banke d.d. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija NLB Banke d.d. Sarajevo.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 355321 15 Gž 2 od 15. juna 2020. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. NLB Banka d.d. Sarajevo (raniji naziv NLB Tuzlanska banka d.d. Tuzla; u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Dženita Kašmo, zaposlenica apelantkinje, podnijela je 4. avgusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 355321 15 Gž 2 od 15. juna 2020. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 15. februara 2022. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 22. februara 2022. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Odgovor na apelaciju je 28. februara 2022. godine dostavljen apelantkinji na izjašnjenje.

5. Apelantkinja je 4. marta 2022. godine dostavila izjašnjenje na odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. S. B. (u daljnjem tekstu: tužitelj) podnio je 27. maja 2013. godine tužbu Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv apelantkinje, radi poništenja ugovora o jemstvu.

8. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 355321 14 P 2 od 6. februara 2015. godine utvrđeno je da je Ugovor o jemstvu broj 363/02 od 25. septembra 2001. godine koji je zaključen između tužitelja i apelantkinje ništav i da ne proizvodi pravno dejstvo. Prvostepenom presudom, obavezana je apelantkinja da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.265,65 KM.

9. Apelantkinja je 25. februara 2015. godine podnijela žalbu protiv prvostepene presude, a 10. aprila 2015. godine predmetni spis je dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi.

10. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 355321 15 Gž 2 od 15. juna 2020. godine djelimično je uvažena žalba i prvostepena presuda preinačena u odnosu na odluku o troškovima postupka tako da je naloženo apelantkinji da tužitelju isplati iznos od 5.013,40 KM (umjesto iznosa od 7.265,65 KM), a tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za naknadu troškova postupka odbijen. Istom presudom, odbijena je žalba u preostalom dijelu i prvostepena presuda potvrđena. IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

11. Apelantkinja smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja je ukazala da joj je pravo na pravično suđenje povrijeđeno iz razloga što je drugostepeni sud odluku donio nakon što je proteklo više od pet godina. Apelantkinja je navela da je advokat tužitelja u pozivu za plaćanje, pored troškova postupka, zahtijevao i isplatu zakonske zatezne kamate pozivajući se na član 28. stav 2. Zakona o izvršnom postupku kojim je propisano da ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u samoj izvršnoj ispravi, sud će na prijedlog tražioca izvršenja, u rješenju o izvršenju odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno zaključenja poravnanja do naplate. Apelantkinja je navela da drugostepeni sud nije donio odluku u razumnom roku, čime su se neosnovano povećali troškovi postupka, obzirom da je „obavezana da plati pored troškova postupka i zakonsku zateznu kamatu na troškove postupka i to za period od momenta donošenja prvostepene odluke pa do momenta isplate“. Shodno tome, apelantkinja je predložila da Ustavni sud utvrdi povredu prava na pravično suđenje imajući u vidu da Kantonalni sud nije donio odluku u razumnom roku.

b)Odgovor na apelaciju

12. Kantonalni sud je naveo kratku hronologiju postupka, kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke. Kantonalni sud je ukazao da je konkretni predmet riješen prema prioritetnoj listi starih predmeta, pa iz tog razloga nije mogao uticati na kraće trajanje postupka.

13. U izjašnjenju na odgovor na apelaciju, apelantkinja je navela da ostaje kod apelacionih navoda.

V.Relevantni propisi

14. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

17. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da apelantkinja predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u parničnom postupku koji je okončan presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 355321 15 Gž 2 od 15. juna 2020. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati kada je apelantkinji dostavljena presuda Kantonalnog suda s obzirom na to da je konkretna presuda donesena 15. juna 2020. godine, a da je apelacija podnesena 4. avgusta 2020. godine. Dakle, apelacija je podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano odredbom članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

18. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie ) neosnovana.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

20. Apelantkinja smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2.

ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

22. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1.

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi

23. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske , aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da iz apelacionih navoda proizlazi da apelantkinja isključivo ukazuje da joj je Kantonalni sud povrijedio pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje. Shodno tome, Ustavni sud će kao dužinu trajanja postupka razmatrati period trajanja žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom, tj. period od 10. aprila 2015. godine, kao datuma kada je drugostepeni sud zaprimio predmetni spis na postupanje po žalbi pa do 15. juna 2020. godine kao datuma kada je Kantonalni sud donio drugostepenu presudu. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine trajanja postupka je period od pet godina i dva mjeseca.

Analiza dužine trajanja predmetnog postupka

25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku kojeg je pokrenuo tužitelj protiv apelantkinje, radi utvrđenja ništavosti ugovora. Ustavni sud zapaža da je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno da je ništav Ugovor o jemstvu od 25. septembra 2001. godine kojeg su zaključili tužitelj i apelantkinja, te je obavezana apelantkinja da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da eventualna složenost predmeta, kao jedan od kriterija koje Ustavni sud ima u vidu pri ocjeni dužine trajanja postupka, nije uticala na dužinu trajanja žalbenog postupka, te se stoga Ustavni sud neće baviti tim pitanjem.

26. Ocjenjujući ponašanje apelantkinje, Ustavni sud ne nalazi da je svojim postupcima doprinijela dužini trajanja žalbenog postupka. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je žalbeni postupak pred tim sudom trajao pet godina i dva mjeseca, što predstavlja postupanje suprotno standardima prava na pravično suđenje, koji zahtijevaju efikasno postupanje bez nepotrebnog odlaganja. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja o pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34., odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

27. Pri tome, Ustavni sud ukazuje je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju, kao opravdanje za dužinu trajanja žalbenog postupka, naveo da predmete rješava prema prioritetnoj listi starih predmeta i da nije mogao uticati na kraće trajanje konkretnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku zapazio da kada redovni sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donio VSTV BiH“. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi da postupaju u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, odluka dostupna www.ustavnisud.ba).

28. Apelantkinja tvrdi da je advokat tužitelja u pozivu za plaćanje, pored troškova postupka, zahtijevao i isplatu zakonske zatezne kamate pozivajući se na član 28. stav 2. Zakona o izvršnom postupku. Apelantkinja ukazuje da su se zbog dužine trajanja žalbenog postupka troškovi neosnovano povećali, te da je pored troškova postupka obavezana i na isplatu zakonske zatezne kamate na troškove postupka. S tim u vezi, Ustavni sud uzima u obzir činjenicu da je u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sistemski problem sa rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, za šta ne postoji ni djelotvoran pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1680/16 od 10.

maja 2017. godine, tač. 53.-66. i druge odluke od 10. maja 2017. godine, sve dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Propusti nadležnih da se ovakvi sistemski problemi riješe i nakon donošenja odluka Ustavnog suda o tome te da se osigura suđenje u razumnom roku, ne mogu ići na štetu parničnih stranaka ni kada se odlučuje o njihovim pravima, niti kada se odlučuje o njihovim obavezama, budući da se pravo na pravično suđenje odnosi na garancije koje se tiču odlučivanja i o građanskim pravima i o obavezama (vidi Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1911/20 od 9. februara 2022. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

29. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina trajanja žalbenog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

30. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda. U konkretnom slučaju, apelantkinja, kao pravno lice nije tražila naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje, zbog čega, u smislu navedenog, utvrđivanje povrede ovog ustavnog prava, samo po sebi, predstavlja primjerenu i dovoljnu pravnu zaštitu (vidi Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4870/19 od 19. maja 2021. godine, tačka 38., dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je žalbeni postupak pred Kantonalnim sudom trajao pet godina i dva mjeseca, pri čemu taj sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio objektivno prihvatljivo opravdanje za dužinu trajanja žalbenog postupka.

32. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2804/20 (NLB Banka d.d. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio