Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-248/22 ("ARKADA" d.o.o. Zavidovići)

Odluka donesena 06. 04. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Zakup
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Isplata duga
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-248/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. travnja 2022. godine, u predmetu broj AP-248/22, rješavajući apelaciju "ARKADA" d.o.o. Zavidovići, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "ARKADA" d.o.o. Zavidovići protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 17 0 Ps 091120 21 Rev od 5.

listopada 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. "ARKADA" d.o.o. Zavidovići (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zavidovića, kojeg zastupa Damir Alagić odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 21. siječnja 2022. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 17 0 Ps 091120 21 Rev od 5. listopada 2021. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 Ps 091120 18 Ps od 20. studenog 2020. godine obavezan je apelant da tužitelju (,,Abonus“ d.o.o. Bužim – u stečaju) plati iznos od 53.760,00 KM po osnovu zakupnine objekata i opreme sa zakonskom zateznom kamatom i da nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.409,91 KM.

3. Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Ps 091120 21 Pž od 8. travnja 2021. godine priziv apelanta je djelomično uvažen, prvostupanjska presuda je preinačena u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka, tako što je apelant obavezan tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.190,50 KM umjesto iznosa od 7.409,91 KM, dok je u preostalom dijelu priziv odbijen kao neutemeljen i prvostupanjska presuda je potvrđena.

4. Osporenom odlukom Vrhovnoga suda od 5. listopada 2021. godine odbijena je apelantova revizija.

5. U obrazloženju odluke Vrhovni sud je naveo da je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu po osnovu zakupnine objekata i opreme u iznosu od 53.760,00 KM. Vrhovni sud je istakao da je apelant u reviziji isticao prigovor povrede odredaba parničnog postupka (čl. 191. stav 4. i čl.176. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP)). U svezi s tim prigovorom apelant je naveo da je u tijeku postupka tužbeni zahtjev (koji je postavljen na 85.707,21 KM) preinačen tako što je povećan na iznos od 118.147,21 KM, da bi nakon toga je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev sa navedenog iznosa na dosuđeni iznos od 53.760,00 KM, o čemu prvostupanjski sud nije donio rješenje o povlačenju, pa time nije odlučeno o cjelokupnom tužbenom zahtjevu. U svezi s tim, Vrhovni sud je istakao da iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev (prije pripremnog ročišta), te je nakon provedenog vještačenja podneskom na ročištu za glavnu raspravu smanjio tužbeni zahtjev na presuđeni iznos, kod kojeg zahtjeva je ostao do kraja raspravljanja. Vrhovni sud je istakao da tužba nije preinačena ako je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev (član 56. stav

3. ZPP-a), dok smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe, koje je dopušteno, nakon upuštanja tuženika u raspravljanje pod pretpostavkama propisanim odredbom članka 59. stav 1. ZPP. U takvom slučaju ne traži se izričit pristanak, već se smatra da je apelant pristao na povlačenje ako se u roku od 8 dana od obavijesti o povlačenju tužbe nije izjasnio o tome. Kako je apelant na ročištu za glavnu raspravu zaprimio podnesak sa opredijeljenim tužbenim zahtjevom u skladu s kojim je djelomično povučena tužba i tome se nije protivio niti se izjašnjavao, Vrhovni sud je istakao da je u smislu navedene odredbe smatrano da je pristao na djelomično povlačenje tužbe. S obzirom na navedeno, istakao je da činjenica da prvostupanjski sud nije donio rješenje (kojim je odlučio da je tužba povučena) nije ostvarena povreda odredaba parničnog postupka u smislu čl. 209. ZPP-a.

Apelacioni navodi

6. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, između ostalog, ističe da je učinjena povreda odredbe članka 191. stavak 4) ZPP, jer je prvostupanjski sud u presudi konstatirao da je tužbom potraživan iznos od 85.707,21 KM, pri čemu prvostupanjska presuda ne sadrži interpretaciju tužbenog zahtjeva od 118.147,21 KM na koji iznos je tužbeni zahtjev preinačen prije pripremnog ročišta. Apelant, dalje, ističe da je tužba u jednom dijelu povučena, a što prvostupanjski sud nije konstatirao. Pri tomu ističe da izjava o povlačenju, nije biti izričita (iako je morala biti) pa apelantu nije dana mogućnost da se očituje na povlačenje tužbe.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnose na način na koji je sud primijenio procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud, pozivajući se na relevantne odredbe ZPP, u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud je primjećuje da apelant uglavnom ponavlja navode koje je isticao u reviziji protiv drugostupanjske odluke, te da je Vrhovni sud dao detaljne i jasne razloge u pogledu neutemeljenosti tih navoda, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

11. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-248/22 ("ARKADA" d.o.o. Zavidovići) | Sudska praksa | Aktio