Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-283/22 ("ZIDART" d.o.o. Mrkonjić Grad)

Odluka donesena 06. 04. 2022.

  • Procesna odluka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-283/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. travnja 2022. godine, u predmetu broj AP-283/22, rješavajući apelaciju koju je podnio "ZIDART" d.o.o. Mrkonjić Grad, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "ZIDART" d.o.o. Mrkonjić Grad protiv Rješenja Višega privrednoga sud u Banjaluci broj 57 0 Ps 129762 21 Pž od 15.

prosinca 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. "ZIDART" d.o.o. Mrkonjić Grad (u daljnjemu tekstu: apelant), kojega zastupa Luka Vulin, odvjetnik iz Mrkonjić Grada, podnio je 24. siječnja 2022. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Višega privrednoga suda u Banjaluci (u daljnjemu tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 129762 21 Pž od 15. prosinca 2021. godine.

2. Rješenjem Okružnoga privrednoga suda u Banjaluci (u daljnjemu tekstu: Okružni privredni sud) od 23. veljače 2021. godine taj se sud oglasio nenadležnim, ukinuo sve provedene radnje u postupku i odbacio tužbu (protiv Republike Srpske, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS, radi isplate duga).

3. Rješenjem Višega privrednoga suda od 15. prosinca 2021. godine priziv apelanta je odbijen i prvostupanjska je odluka potvrđena.

4. U obrazloženju osporene odluke Viši privredni sud je istakao da je tijekom postupka utvrđeno da je zaključkom Ureda za razmatranje žalbi BiH od 5. travnja 2016. godine obvezano Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS da apelantu isplati troškove naknade za pokretanje žalbenoga postupka u određenome iznosu, da je taj zaključak postao ovršan 7. srpnja 2016. godine, da je apelant pokrenuo postupak ovrhe, te da je Osnovni sud u Banjaluci donio rješenje o ovrsi od 25. travnja 2017. godine kojim je dozvolio predloženu ovrhu. Nadalje, da apelant ovom tužbom potražuje zakonsku zateznu kamatu na dosuđene troškove naknade za pokretanje toga žalbenoga postupka. Istakao je da je u konkretnome slučaju o troškovima odlučeno konačnim upravnim aktom u kojemu nije bila dosuđena zakonska zatezna kamata, pa kako to pravilno i prvostupanjski sud navodi, apelant je imao mogućnost da u ovršnome postupku zahtijeva i isplatu zakonske zatezne kamate uz isplatu glavnoga duga shodno čl. 28. st. 2. Zakona o ovršnom postupku, te da nema ovlaštenje da istu potražuje sada u parničnome postupku. Imajući u vidu navedeno istakao je da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i oglasio se nenadležnim.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. U konkretnome slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem Višega privrednoga suda odbijen priziv apelanta protiv rješenja Okružnoga privrednoga suda, kojim se taj sud oglasio nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari, iz čega slijedi da se u konkretnome slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti predmetne tužbe. Dakle, iz navedenoga proistječe da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obvezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnome postupku nije odlučivalo niti o imovinskim pravima apelanta iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-283/22 ("ZIDART" d.o.o. Mrkonjić Grad) | Sudska praksa | Aktio