Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-122/22 („Klas“ d.d. Sarajevo i drugi)

Odluka donesena 06. 04. 2022.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-122/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-122/22, rješavajući apelacije koje su podnijeli „Klas“ d.d. Sarajevo i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

“Klas” d.d. Sarajevo protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 1 P 009308 20 Gž od 17. februara 2021. godine;

Ćamil Biber, Maid Biber, Asim Biber, Refik Biber i Zijad Biber protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 P 049392 16 Gž od 17. septembra 2019. godine;

Mirala Jahić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Mal 325333 19 Gž od 2. septembra 2020. godine;

B. J. protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 14 0 U 004408 20 Uvp od 2. septembra 2021. godine;

Zarije Seizović protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 14 0 U 005022 21 U od 13. septembra 2021. godine;

Federacija Bosne i Hercegovine, Odbor državne službe za žalbe protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Rs 166362 19 Rsž od 6. februara 2020. godine;

M. K. protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Pr 325646 21 Pžp od 5. oktobra 2021. godine;

Milena Ćirić protiv Presude Okružnog suda u Prijedoru broj 16 0 U 001357 21 U od 24. avgusta 2021. godine;

H. K. protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 453928 08 Rsz od 22. maja 2014. godine;

Nada Šakan i Milka Dronjak protiv Presude Okružnog suda u Prijedoru broj 79 0 P 000455 20 Gž 2 od 10. februara 2021. godine;

zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-122/22

1. „Klas“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Advokatsko društvo Eterović d.o.o. Sarajevo, podnio je 12. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 1 P 009308 20 Gž od 17. februara 2021. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 41 1 P 009308 19 P od 5. oktobra 2020. godine (vrijednost predmetna spora 1.000,00 KM) utvrđeno je da je tužiteljka (M.M.) dosjelošću stekla pravo vlasništva na dijelu objekta pobliže označenog izrekom predmetne presude što su apelant (kao prvotuženi) i Općina Olovo (kao drugotuženi) dužni priznati i trpjeti da se tužiteljka na osnovu predmetne presude upiše kao vlasnik sa dijelom 1/1 na predmetnim nepokretnostima u zemljišnim knjigama kod Općinskog suda. Obavezan je apelant da tužiteljki naknadi troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 5. oktobra 2020. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 41 1 P 009308 20 Gž od 17. februara 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

4. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 17. februara 2021. godine, Vrhovni sud Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH) je Rješenjem broj 41 1 P 009308 21 Rev od 13. jula 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud FBiH je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud FBiH je naveo da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude u iznosu od 1.000,00 KM ne prelazi označeni iznos kao uslov za dopuštenost izjavljivanja revizije. Takođe, Vrhovni sud FBiH je ukazao da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP.

5. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje datum kada je apelant primio drugostepenu presudu, budući da je rješenje Vrhovnog suda FBiH doneseno 13. jula 2021. godine, pa se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije tog datuma. Apelant je predmetnu apelaciju podnio 12. januara 2022. godine.

2. AP-426/22

6. Ćamil Biber, Maid Biber, Asim Biber, Refik Biber i Zijad Biber (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Konjica, koje zastupa Feđad Začiragić advokat iz Sarajeva, podnijeli su 3. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda FBiH broj 56 0 P 049392 20 Rev od 16. novembra 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 56 0 P 049392 16 Gž od 17. septembra 2019. godine.

7. Presudom Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 56 0 P 049392 14 P od 22. decembra 2015. godine (vrijednost predmeta spora 500,00 KM) obavezani su tuženi (Općina Konjic kao prvotužena i Mjesna zajednica Odžaci kao drugotužena) da javni put, izveden na relaciji Odžaci-Luka, izmjeste sa nekretnina u vlasništvu apelanata, pobliže označenih predmetnom presudom, te da apelantima predaju u posjed predmetne nekretnine slobodne od ljudi i stvari. Obavezani su tuženi da, radi dovođenja predmetnih nekretnina u prvobitno stanje, isplate apelantima određene novčane iznose (kako je pobliže naznačeno izrekom prvostepene presude), te da im naknade troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu.

8. Odlučujući o žalbi tuženih izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 22. decembra 2015. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 56 0 P 049392 16 Gž od 17. septembra 2019. godine prvostepenu presudu preinačio tako da je odbio kao neosnovan naprijed navedeni tužbeni zahtjev apelanata.

9. Odlučujući o reviziji apelanata izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 17. septembra 2019. godine, Vrhovni sud FBiH je Rješenjem broj 56 0 P 049392 20 Rev od 16. novembra 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud FBiH je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) ZPP, koji se u konkretnom predmetu primjenjivao na osnovu člana 106. stav (2) Zakona o izmjenama i dopunama ZPP, propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud FBiH je naveo da u konkretnom slučaju, u odnosu na apelante koji nisu potraživali novčani iznos, vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 500,00 KM, dok se u odnosu na apelante koji su potraživali novčani iznos dodaje vrijednost novčanog zahtjeva (604,80 KM, odnosno 576,20 KM), što dalje ukazuje da imovinski cenzus, kao kriterijum uslova dopuštenosti revizije iz citiranih odredbi ZPP nije ostvaren. Takođe, Vrhovni sud FBiH je ukazao da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije u smislu odredbi člana 237. st. (3) navedenog zakona.

10. Ustavni sud najprije konstatuje da je prethodno, odlukom o dopustivosti broj AP-4689/19 od 14. oktobra 2020. godine, odbacio kao nedopuštenu apelaciju koju je podnio advokat Feđad Začiragić (koji apelante zastupa i u predmetnom postupku pred Ustavnim sudom) u ime apelanata protiv Presude Kantonalnog suda od 17. septembra 2019. godine (zato što navedeni advokat na traženje Ustavnog suda nije dostavio posebnu punomoć za zastupanje apelanata pred Ustavnim sudom), pa se, dakle, smatra da predmetna apelacija nije ni podnesena. Nadalje, Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv drugostepene presude izjavili reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje su apelanti izjavili reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje datum kada su apelanti primili drugostepenu presudu, budući da je rješenje Vrhovnog suda FBiH doneseno 16. novembra 2021. godine, pa se podrazumijeva da su apelanti drugostepenu presudu primili prije tog datuma. Apelanti su predmetnu apelaciju podnijeli 3. februara 2022. godine.

3. AP-476/22

11. Mirala Jahić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Tuzle, podnijela je 7. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda FBiH broj 32 0 Mal 325333 21 Rev od 29. novembra 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelantkinje izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Mal 325333 19 Gž od 2. septembra 2020. godine.

12. Presudom Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Mal 325333 17 Kom od 16. jula 2019. godine obavezana je apelantkinja da tužiocu („Tehkomerc“ d.o.o. Tuzla), na ime naknade za održavanje zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, za period pobliže naznačen predmetnom presudom, isplati iznos od 647,50 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu naknadi troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu.

13. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 16. jula 2019. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 32 0 Mal 325333 19 Gž od 2. septembra 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

14. Odlučujući o reviziji apelantkinje izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 2. septembra 2020. godine, Vrhovni sud FBiH je Rješenjem broj 32 0 Mal 325333 21 Rev od 29. novembra 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud FBiH je naveo da je odredbama člana 237. stav (3) ZPP propisano da taj sud, izuzetno, može dopustiti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje o reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, dok je odredbom stava (4) istog člana propisano da u slučajevima, u kojima revizija nije dozvoljena prema odredbi stava (2) tog člana, stranke mogu izjaviti reviziju protiv drugostepene presude ako odluka u sporu zavisi od rješenja nekog materijalno-pravnog ili procesno-pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U vezi s tim, Vrhovni sud FBiH je ukazao da pravna pitanja koja je u predmetnoj reviziji apelantkinja naznačila ne predstavljaju razloge za dopuštanje vanredne revizije propisane naprijed citiranim odredbama ZPP. Konačno, Vrhovni sud je zaključio da, budući da predmetna revizija ne ispunjava uslove propisane navedenim odredbama ZPP, revizija apelantkinje nije dopuštena.

15. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelantkinja izjavila reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje datum kada je apelantkinja primila drugostepenu presudu, budući da je rješenje Vrhovnog suda FBiH doneseno 29. novembra 2021. godine, pa se podrazumijeva da je apelantkinja drugostepenu presudu primila prije tog datuma. Apelantkinja je predmetnu apelaciju podnijela 7. februara 2022. godine.

4. AP-589/22

16. B. J. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva, podnio je 12. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RS) broj 14 0 U 004408 22 R od 20. januara 2022. godine kojim je odbačena kao nedopuštena žalba apelanta izjavljena protiv Presude Vrhovnog suda RS broj 14 0 U 004408 20 Uvp od 2. septembra 2021. godine.

17. Rješenjem Javne ustanove „Centar za socijalni rad“ Istočno Sarajevo od 4. oktobra 2019. godine odbijen je zahtjev apelanta za priznavanje prava na dodatak za pomoć i njegu drugog lica.

18. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv naprijed navedenog rješenja, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je rješenjem od 14. novembra 2019. godine predmetnu žalbu odbilo kao neosnovanu.

19. Presudom Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 14 0 U 004408 20 19 U od 29. maja 2020. godine odbijena je tužba apelanta podnesena protiv rješenja Ministarstva od 14. novembra 2019. godine.

20. Odlučujući o zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 29. maja 2020. godine, Vrhovni sud RS je Presudom broj 14 0 U 004408 20 Uvp od 2. septembra 2021. godine odbio predmetni zahtjev apelanta.

21. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Vrhovnog suda RS od 2. septembra 2021. godine, taj sud je Rješenjem broj 14 0 U 004408 22 R od 20. januara 2022. godine predmetnu žalbu odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud RS je naveo da je odredbama člana 34. Zakona o upravim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS) propisano da se protiv odluke donesene u upravnom sporu (u tekstu predmetne odluke omaškom napisano „postupku“ umjesto „sporu“) ne može izjaviti žalba, osim kada je to posebnim zakonom predviđeno. Nadalje, Vrhovni sud RS je ukazao da podnošenje žalbe (kao redovnog pravnog lijeka) protiv presude donesene po vanrednom pravnom lijeku (što je u konkretnom predmetu slučaj) nije dopušteno, jer nije propisano odredbama ZUS, niti odredbama Zakona o parničnom postupku koji se u upravnom sporu primjenjuje na osnovu odredbi člana 48. ZUS. Stoga, Vrhovni sud je zaključio da je predmetna žalba nedopuštena.

22. Ustavni sud najprije konstatuje da je prethodno, odlukom o dopustivosti broj AP-3112/21 od 3. novembra 2021. godine, u odnosu na AP-3373/21 odbacio kao nedopuštenu apelaciju koju je apelant podnio protiv Presude Vrhovnog suda RS od 2. septembra 2021. godine (zato što je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju), pa se, dakle, smatra da predmetna apelacija nije ni podnesena. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelant protiv presude Vrhovnog suda RS od 2. septembra 2021. godine izjavio žalbu Vrhovnom sudu RS koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka presuda Vrhovnog suda RS od 2. septembra 2021. godine protiv koje je apelant izjavio žalbu. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje datum kada je apelant primio presudu Vrhovnog suda RS od 2. septembra 2021. godine, budući da je apelaciju broj AP-3373/21 (koja je, dakle, odbačena jer je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju) protiv navedene presude podnio 25. septembra 2021 godine, pa se podrazumijeva da je navedenu presudu primio prije tog datuma. Apelant je predmetnu apelaciju podnio 12. februara 2022. godine.

5. AP-607/22

23. Zarije Seizović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 15. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 14 0 U 005022 21 U od 13. septembra 2021. godine.

24. Zaključkom Fonda zdravstvenog osiguranja (u daljnjem tekstu: Fond), Filijala Istočno Sarajevo od 13. aprila 2021. godine odbačen je zahtjev apelanta za refundaciju troškova.

25. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv naprijed navedenog zaključka, Fond je rješenjem od 5. maja 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu.

26. Presudom Okružnog suda broj 14 0 U 005022 21 U od 13. septembra 2021. godine odbijena je kao neosnovana tužba apelanta podnesena protiv rješenja Fonda od 5. maja 2021. godine.

27. Ustavni sud je uvidom u bazu podataka operativnog sistema za upravljanje predmetima (u daljnjem tekstu: CMS) Okružnog suda utvrdio činjenicu da je apelant 22. septembra 2021. godine zaprimio osporenu presudu Okružnog suda od 13. septembra 2021. godine, a predmetnu apelaciju je podnio 15. februara 2022. godine.

6. AP-618/22

28. Federacija Bosne i Hercegovine, Odbor državne službe za žalbe (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, podnijela je 16. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda FBiH broj 43 0 Rs 166362 20 Rev od 11. novembra 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelantkinje izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 Rs 166362 19 Rsž od 6. februara 2020. godine.

29. Presudom Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 Rs 166362 18 Rs od 11. novembra 2019. godine (vrijednost predmeta spora 15.785,22 KM) poništena su kao nezakonita rješenja prvotuženog (Grad Zenica) i apelantkinje kao drugotužene (pobliže naznačena izrekom predmetne presude), te je obavezan prvotuženi da tužiteljku (M.P.) vrati na poslove koje je radila (kako je to navedeno izrekom predmetne presude), da joj na ime razlike naknade plate isplati određene mjesečne novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom (precizirano izrekom prvostepene presude) kao i da joj uplati pripadajuće doprinose i naknadi joj troškove predmetnog postupka.

30. Odlučujući o žalbama prvotuženog i apelantkinje izjavljenim protiv presude Općinskog suda od 11. novembra 2019. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 43 0 Rs 166362 19 Rsž od 6. februara 2020. godine predmetne žalbe odbio kao neosnovane i potvrdio prvostepenu presudu.

31. Odlučujući o revizijama prvotuženog i apelantkinje izjavljenim protiv presude Kantonalnog suda od 6. februara 2020. godine, Vrhovni sud FBiH je Rješenjem broj 43 0 Rs 166362 20 Rev od 11. novembra 2021. godine predmetne revizije odbacio kao nedopuštene. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud FBiH je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud FBiH je naveo da je u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude u odbijajućem dijelu novčanog zahtjeva iznos od 15.785,22 KM (a vrijednost nenovčanog zahtjeva nije označena), pa proizlazi da nije ispunjen imovinski cenzus, kao kriterijum uslova dopuštenosti revizije iz citiranih zakonskih odredbi. Takođe, Vrhovni sud FBiH je ukazao da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP.

32. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelantkinja izjavila reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje datum kada je apelantkinja primila drugostepenu presudu, budući da je rješenje Vrhovnog suda FBiH doneseno 11. novembra 2021. godine, pa se podrazumijeva da je apelantkinja drugostepenu presudu primila prije tog datuma. Apelantkinja je predmetnu apelaciju podnijela 16. februara 2022. godine.

7. AP-765/22

33. M. K. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banjaluke, podnijela je 28. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda RS broj 71 0 Pr 325646 21 Prvlz od 2. februara 2022. godine kojim je odbačen kao nedopušten zahtjev za zaštitu zakonitosti podnesen protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Pr 325646 21 Pžp od 5. oktobra 2021. godine.

34. Rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 Pr 325646 20 Pr od 8. juna 2021. godine apelantkinja je oglašena odgovornom što je počinila prekršaj iz člana 22. stav (1) Odluke o komunalnom redu, te je kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 100,00 KM.

35. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 8. juna 2021. godine, Okružni sud je Rješenjem broj 71 0 Pr 325646 21 Pžp od 5. oktobra 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu.

36. Odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti koji je apelantkinja podnijela 6. decembra 2021. godine protiv rješenja Okružnog suda od 5. oktobra 2021. godine, Vrhovni sud RS je Rješenjem broj 71 0 Pr 325646 21 Prvlz od 2. februara 2022. godine predmetni zahtjev odbacio kao nedopušten. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud RS je naveo da je odredbama člana 225. stav (1) Zakona o prekršajima Republike Srpske izričito propisano da protiv pravosnažnih sudskih odluka republički javni tužilac podnosi zahtjev za zaštitu zakonitosti, ako je povređen zakon, dok je stavom (2) navedene odredbe propisano da se odredbe Zakona o krivičnom postupku koje se odnose na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti i odlučivanje o njemu shodno primjenjuju na zahtjev za zaštitu zakonitosti u prekršajnom postupku. Vrhovni sud RS je naveo da, budući da je u konkretnom slučaju apelantkinja podnijela predmetni zahtjev, proizlazi da je isti podnesen od strane neovlašćenog lica, zbog čega zahtjev apelantkinje za zaštitu zakonitosti nije dozvoljen.

37. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja protiv drugostepenog rješenja podnijela zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu RS koji nije bio efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepeno rješenje Okružnog suda od 5. oktobra 2021. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje datum kada je apelantkinja primila drugostepeno rješenje, budući da je zahtjev za zaštitu zakonitosti podnijela 6. decembra 2021. godine, pa se podrazumijeva da je apelantkinja drugostepeno rješenje primila prije tog datuma. Apelantkinja je predmetnu apelaciju podnijela 28. februara 2022. godine.

8. AP-798/22

38. Milena Ćirić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Dvorova, podnijela je 7. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 16 0 U 001357 21 U od 24. avgusta 2021. godine.

39. Zaključkom Pravobranilaštva Republike Srpske, Sjedište zamjenika u Prijedoru od 10. decembra 2019. godine, odbačen je zahtjev apelantkinje za naknadu nematerijalne štete putem vansudskog poravnanja.

40. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv naprijed navedenog zaključka, Ministarstvo pravde Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je rješenjem od 7. juna 2021. godine predmetnu žalbu odbilo kao neosnovanu.

41. Presudom Okružnog suda broj 16 0 U 001357 21 U od 24. avgusta 2021. godine odbijena je kao neosnovana tužba apelantkinje podnesena protiv rješenja Ministarstva od 7. juna 2021. godine.

42. Iz apelacionih navoda proizlazi da je apelantkinja osporenu presudu Okružnog suda od 24. avgusta 2021. godine primila 26. septembra 2021. godine, a predmetnu apelaciju je podnijela 7. marta 2022. godine.

9. AP-839/22

43. H. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Hadžića, kojeg zastupa Mirsada Beganović-Žutić advokat iz Sarajeva, podnio je 7. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda FBiH broj 65 0 Rs 453928 14 Rev od 9. juna 2015. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 Rs 009229 08 Rsz od 22. maja 2014. godine.

44. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-P-06- 005078 od 27. decembra 2007. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta da se ponište kao nezakonita rješenja tužene (Federacije BiH, Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova) pobliže naznačena izrekom predmetne presude.

45. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 27. decembra 2007. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 Rs 009229 08 Rsz od 22. maja 2014. godine predmetu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

46. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 22. maja 2014. godine, Vrhovni sud FBiH je Rješenjem broj 65 0 Rs 453928 14 Rev od 9. juna 2015. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud FBiH je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud FBiH je ukazao da, kako se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu tražbinu, to je za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužilac u svojoj tužbi označio. Prema tome, kako apelant u predmetnoj tužbi nije označio vrijednost spora, Vrhovni sud FBiH je zaključio da se pravo na izjavljivanje revizije u predmetnom slučaju ne može koristiti, jer u takvom slučaju vrijednost predmeta spora nije označena preko iznosa navedenog naprijed citiranim zakonskim odredbama.

47. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje datum kada je apelant primio drugostepenu presudu, budući da je rješenje Vrhovnog suda FBiH doneseno 9. juna 2015. godine, pa se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije tog datuma. Apelant je predmetnu apelaciju podnio 7. marta 2022. godine.

10. AP-862/22

48. Nada Šakan i Milka Dronjak (u daljnjem tekstu: apelantkinje) iz Republike Srbije, podnijele su 5. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda RS broj 79 0 P 000455 21 Rev od 20. januara 2022. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelantkinja izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 79 0 P 000455 20 Gž 2 od 10. februara 2021. godine.

49. Presudom Osnovnog suda u Kozarskoj Dubici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 79 0 P 000455 20 P 2 od 22. jula 2020. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantkinja da se obaveže tužena (Republika Srpska) da im, na ime naknade materijalne štete, isplati iznos od po 30.000,00 KM.

50. Odlučujući o žalbi apelantkinja izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 22. jula 2020. godine, Okružni sud je Presudom broj 79 0 P 000455 20 Gž 2 od 10. februara 2021. godine predmetu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

51. Odlučujući o reviziji apelantkinja izjavljenoj protiv presude Okružnog suda od 10. februara 2021. godine, Vrhovni sud RS je Rješenjem broj 79 0 P 000455 21 Rev od 20. januara 2022. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud RS je naveo da se vrijednost predmeta spora kada postoji formalno aktivno suparničarstvo u smislu člana 316. u vezi sa članom 318. stav (2) ZPP određuje prema vrijednosti svakog pojedinačnog zahtjeva, a ne zbira pojedinačnih zahtjeva. U vezi s tim, Vrhovni sud RS je ukazao da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude za svaku od apelantkinja iznosi po 30.000,00 KM, pa da taj pojedinačni iznos ne prelazi imovinski cenzus propisan odredbama člana 237. stav (2) ZPP. Stoga, Vrhovni sud RS je zaključio da je predmetna revizija nedopuštena.

52. Ustavni sud zapaža da su apelantkinje protiv drugostepene presude izjavile reviziju Vrhovnom sudu RS koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje su apelantkinje izjavila reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje datum kada su apelantkinje primile drugostepenu presudu, budući da iz predmetne apelacije proizlazi da su reviziju izjavile 9. marta 2021. godine, pa se podrazumijeva da su drugostepenu presudu primile prije tog datuma. Apelantkinje su predmetnu apelaciju podnijele 5. marta 2022. godine.

Spajanje predmeta

53. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-122/22.

Apelacioni navodi

54. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti u predmetima br. AP- 426/22, AP-476/22, AP-607/22, AP-765/22 i AP-798/22 ističu i povredu prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, dok se apelanti u predmetima br. AP-426/22 i AP-607/22 pozivaju i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

55. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

56. Ustavni sud ukazuje da su apelanti u predmetima br. AP-122/22, AP-426/22, AP-476/22, AP-589/22, AP-618/22, AP-765/22, AP-836/22 i AP-862/22 protiv odluka drugostepenih sudova izjavili revizije, odnosno žalbu u predmetu AP-589/22 i zahtjev za zaštitu zakonitosti u predmetu AP-765/22, koji su odlukama nadležnih sudova odbačeni kao nedopušteni. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da su revizija, odnosno zahtjev za zaštitu zakonitosti u odnosu na AP-765/22, kao vanredni pravni lijek u ovim slučajevima, odnosno žalba u odnosu na AP-589/22, bili neefektivan pravni lijek u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da su konačne odluke u ovim predmetima odluke sudova navedene u dispozitivu ove odluke. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelantu u predmetu AP-607/22 osporena odluka dostavljena 22. septembra 2021. godine, a da je apelacija podnesena 15. februara 2022. godine, te da je apelantkinji u predmetu broj AP-798/22 osporena odluka dostavljena 26. septembra 2021. godine, a da je apelacija podnesena 7. marta 2022. godine. Budući da su, dakle, sve predmetne apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da su apelacije podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporene (konačne) odluke.

57. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

58. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-122/22 („Klas“ d.d. Sarajevo i drugi) | Sudska praksa | Aktio