Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-710/22 (M. B. i drugi)

Odluka donesena 06. 04. 2022.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-710/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. travnja 2022. godine, u predmetu broj AP-710/22, rješavajući apelacije koje su podnijeli Mile Bošković i drugi, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Mile Bošković protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 70 0 U 005648 16 U od 7. ožujka 2019. godine;

Darko Leko protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 70 0 U 006224 17 U od 11. travnja 2019. godine;

Milan Gadže protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 70 0 U 005820 16 U od 3. siječnja 2019. godine;

zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-710/22

1. Mile Bošković (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Stoca, kojega zastupa Nermin Dizdar, odvjetnik iz Mostara, podnio je 24. veljače 2022. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije BiH (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 005648 19 Uvp od 2. prosinca 2021. godine, kojim je odbačen zahtjev apelanta za izvanredno preispitivanje Presude Vrhovnoga suda broj 70 0 U 005648 16 U od 7. ožujka 2019. godine.

2. Rješenjem Službe za opću upravu i braniteljsko-invalidsku zaštitu Općine Stolac od 15. studenoga 2006. godine apelantu je priznato svojstvo ratnoga vojnoga invalida V skupine sa 70% vojnoga invaliditeta, zadobivenoga na temelju ozljede i oboljenja kao pripadnik OS (HVO), i pravo na osobnu invalidninu u određenome mjesečnome iznosu počevši od 1. studenoga 2006. godine, pa dok postoje zakonom propisani uvjeti za korištenje tih prava.

3. Rješenjem Federalnoga ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskoga rata (u daljnjemu tekstu: Ministarstvo) od 10. ožujka 2016. godine ukinuto je konačno rješenje od 15. studenoga 2006. godine i upravna stvar riješena tako da apelantu prestaje svojstvo ratnoga vojnoga invalida i pravo na osobnu invalidninu zaključno sa 10. ožujkom 2016. godine.

4. Presudom Vrhovnoga suda od 7. ožujka 2019. godine odbijena je tužba apelanta protiv rješenja Ministarstva od 10. ožujka 2016. godine.

5. Rješenjem Vrhovnoga suda od 2. prosinca 2021. godine odbačen je zahtjev apelanta za izvanredno preispitivanje presude Vrhovnoga suda od 7. ožujka 2019. godine.

6. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv presude Vrhovnoga suda od 7. ožujka 2019. godine podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke, koji zahtjev nije bio učinkovit pravni lijek, tako da je konačna odluka presuda Vrhovnoga suda od 7. ožujka 2019. godine, protiv koje je apelant podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje. Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati nadnevak primitka navedene presude Vrhovnoga suda, budući da je rješenje Vrhovnoga suda doneseno 2. prosinca 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant presudu Vrhovnoga suda zaprimio prije toga nadnevka. Apelant je 24. veljače 2022. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu.

2. AP-888/22

7. Darko Leko (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Čitluka, kojega zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškoga, podnio je 11. ožujka 2022. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Rješenja Vrhovnoga sud broj 70 0 U 006224 19 Uvp od 2. prosinca 2021. godine, kojim je odbačen zahtjev apelanta za izvanredno preispitivanje Presude Vrhovnoga suda broj 70 0 U 006224 17 U od 11. travnja 2019. godine.

8. Rješenjem Službe za društvene djelatnosti, opću upravu, branitelje i civilnu zaštitu Općine Čitluk od 1. listopada 2007. godine apelantu je priznato svojstvo ratnoga vojnoga invalida V skupine sa 70% vojnoga invaliditeta, zadobivenoga na temelju ozljede i oboljenja kao pripadnik OS (HVO), i pravo na osobnu invalidninu u određenome mjesečnome iznosu počevši od 1. srpnja 2007. godine, pa dok postoje zakonom propisani uvjeti za korištenje tih prava.

9. Rješenjem Ministarstva od 25. siječnja 2017. godine ukinuto je konačno rješenje od 1. listopada 2007. godine i apelantu je prestalo svojstvo ratnoga vojnoga invalida i pravo na osobnu invalidninu zaključno sa 25. veljače 2016. godine.

10. Presudom Vrhovnoga suda od 11. travnja 2019. godine djelomično je uvažena tužba apelanta i osporeno rješenje Ministarstva od 25. siječnja 2017. godine preinačeno tako da apelantu prestaje svojstvo ratnoga vojnoga invalida i pravo na osobnu invalidninu zaključno sa 26. svibnja 2016. godine (umjesto 25. veljače 2016. godine), dok je u preostalome dijelu tužba apelanta odbijena.

11. Rješenjem Vrhovnoga suda od 2. prosinca 2021. godine zahtjev apelanta za izvanredno preispitivanje presude Vrhovnoga suda od 11. travnja 2019. godine je odbačen.

12. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv presude Vrhovnoga suda od 11. travnja 2019. godine podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke, koji zahtjev nije bio učinkovit pravni lijek, tako da je konačna odluka presuda Vrhovnoga suda od 11. travnja 2019. godine, protiv koje je apelant podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje. Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati nadnevak primitka navedene presude Vrhovnoga suda, budući da je rješenje Vrhovnoga suda doneseno 2. prosinca 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant presudu Vrhovnoga suda zaprimio prije toga nadnevka. Apelant je 11. ožujka 2022. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu.

3. AP-890/22

13. Milan Gadže (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Ljubuškoga, kojega zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškoga, podnio je 11. ožujka 2022. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Rješenja Vrhovnoga suda broj 70 0 U 005820 19 Uvp od 18. studenoga 2021. godine, kojim je odbačen zahtjev apelanta za izvanredno preispitivanje Presude Vrhovnoga suda broj 70 0 U 005820 16 U od 3. siječnja 2019. godine.

14. Rješenjem Službe za branitelje Domovinskoga rata Općine Ljubuški od 22. svibnja 2006. godine apelantu je priznato svojstvo ratnoga vojnoga invalida V skupine sa 70% vojnoga invaliditeta, zadobivenoga na temelju ozljede i oboljenja kao pripadnik OS (HVO), i pravo na osobnu invalidninu u određenome mjesečnome iznosu počevši od 1. lipnja 2006. godine, pa dok postoje zakonom propisani uvjeti za korištenje tih prava.

15. Rješenjem Ministarstva od 29. lipnja 2016. godine ukinuto je konačno rješenje od 22. svibnja 2006. godine i upravna stvar riješena tako da apelantu prestaje svojstvo ratnoga vojnoga invalida i pravo na osobnu invalidninu zaključno sa 15. prosinca 2015. godine.

16. Presudom Vrhovnoga suda od 3. siječnja 2019. godine odbijena je tužba apelanta protiv rješenja Ministarstva od 29. lipnja 2016. godine.

17. Rješenjem Vrhovnoga suda od 18. studenoga 2021. godine zahtjev apelanta za izvanredno preispitivanje presude Vrhovnoga suda od 3. siječnja 2019. godine je odbačen.

18. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv presude Vrhovnoga suda od 3. siječnja 2019. godine podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje sudbene odluke, koji zahtjev nije bio učinkovit pravni lijek, tako da je konačna odluka presuda Vrhovnoga suda od 3. siječnja 2019. godine, protiv koje je apelant podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje. Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati nadnevak primitka navedene presude Vrhovnoga suda, budući da je rješenje Vrhovnoga suda doneseno 18. studenoga 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant presudu Vrhovnoga suda zaprimio prije toga nadnevka. Apelant je 11. ožujka 2022. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu.

Činjenično stanje

19. U svim obrazloženjima osporenih odluka Vrhovni je sud istakao da je čl. 41. Zakona o upravnim sporovima propisano da protiv pravomoćne odluke kantonalnoga suda donesene u upravnome sporu stranka može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje sudbene odluke Vrhovnome sudu ili kantonalnome sudu. Nadalje, da Vrhovnome sudu stranka može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje zbog povrede federalnoga zakona ili drugoga federalnoga propisa ili zbog povrede pravila federalnoga zakona o postupku, koja je mogla biti od utjecaja na rješavanje pravne stvari. Nadalje, da kantonalnome sudu stranka može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje zbog povrede kantonalnoga zakona ili drugih kantonalnih propisa ili zbog povrede pravila federalnoga zakona o postupku, koja je mogla biti od utjecaja na rješavanje pravne stvari, dok je čl. 44. st. 1. istoga Zakona propisano da će nedozvoljen ili nepravovremen zahtjev iz čl. 41. toga Zakona ili zahtjev koji je podnijela neovlaštena osoba, nadležni sud rješenjem odbaciti. Vrhovni je sud istakao da se prema citiranim odredbama stranka može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje samo protiv pravomoćne odluke kantonalnih sudova donesenih u upravnome sporu, a ne i protiv odluka vijeća Vrhovnoga suda. Istakao je da kako su apelanti podnijeli zahtjeve za izvanredno preispitivanje presuda Vrhovnoga suda donesenih po podnesenim tužbama apelanata protiv osporenih rješenja Ministarstva, to se nisu stekli uvjeti za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje sudbenih odluka.

Spajanje predmeta

20. Obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni je sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-710/22. Apelacioni navodi

21. U svim predmetnim apelacijama, apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjemu tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti u apelacijama br. AP-888/22 i AP-890/22 su se pozvali na povredu prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.

22. Pri ispitivanju dopustivosti predmetnih apelacija Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojega drugoga suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1), stavak (3) točka c) i stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glase: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

23. Ustavni sud ukazuje da su apelanti protiv presuda Vrhovnoga suda podnijeli zahtjeve za izvanredno preispitivanje sudske odluke, a koji su rješenjima Vrhovnoga suda odbačeni kao nedopušteni. Ustavni sud konstatira da su zahtjevi za izvanredno preispitivanje sudske odluke, kao izvanredni pravni lijekovi u ovim slučajevima bili neučinkoviti pravni lijekovi u smislu članka 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda. Stoga, proistječe da su konačne odluke u ovim predmetima odluke navedene u dispozitivu ove odluke. Imajući u vidu da su predmetne apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni je sud zaključio da su apelacije podnesene nepravovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti zaprimili navedene presude Vrhovnoga suda.

24. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

25. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-710/22 (M. B. i drugi) | Sudska praksa | Aktio