Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-233/22 (I. S.)

Odluka donesena 06. 04. 2022.

  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-233/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-233/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Igor Sjerikov, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Igor Sjerikov protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Zup 353283 21 Zupž od 2. novembra 2021. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Igor Sjerikov (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 20. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 353283 21 Rev od 4. januara 2022. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Zup 353283 21 Zupž od 2. novembra 2021. godine.

2. Osnovni sud u Banjaluci je Rješenjem broj 71 0 Zup 353283 21 Zup od 20. septembra 2021. godine odbio kao neosnovan zahtjev apelanta od 7. jula 2021. godine, podnesen shodno odredbama člana 6. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, za ubrzanje postupka koji se vodi pred tim sudom u predmetu broj 71 0 P 352665 21 P.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 20. septembra 2021. godine, Okružni sud je Rješenjem broj 71 0 Zup 353283 21 Zupž od 2. novembra 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

4. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je ispravan stav iznesen u prvostepenom rješenju da se rok koji je propisan Zakonom o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju za donošenje presude ne odnosi na konkretan slučaj. Također, da se postupanje suda od prijema tužbe 29. juna 2021. godine, pa do 7. jula 2021. godine, kada je podnijet zahtjev za ubrzanje postupka, ne može smatrati neopravdanim odugovlačenjem u smislu Zakona o pravu na suđenje u razumnom roku, jer se radi o vremenskom periodu manjem od mjesec dana.

5. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv rješenja Okružnog suda od 2. novembra 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 71 0 P 353283 21 Rev od 4. januara 2022. godine predmetnu reviziju odbacio.

6. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je dopuštenost revizije protiv rješenja drugostepenog suda regulisana odredbama člana 254. st. (1), (2) i (3) Zakona o parničnom postupku, kojim je, između ostalog, propisano da revizija nije dozvoljena protiv rješenja u sporovima, odnosno postupcima, u kojima ista uopšte nije dozvoljena kao pravni lijek. Također, da se u konkretnom slučaju, shodno odredbi člana 6. stav (4) Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, radi o vanparničnom postupku, te da prema navedenom Zakonu nije moguće izjaviti reviziju protiv drugostepenog rješenja, zbog čega se mogućnost izjavljivanja iste ima ravnati prema odredbama Zakona o vanparničnom postupku. Konačno, da u vanparničnom postupku nije dopuštena revizija protiv pravosnažnog drugostepenog rješenja (osim u stambenim stvarima i postupku određivanja naknade eksproprisane nekretnine), te da odredbe člana 17. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, koje se odnose na postupak odlučivanja pred Vrhovnim sudom kad se podnese zahtjev za ubrzanje postupka koji je u toku pred tim sudom, ni na koji način, suprotno revizionim tvrdnjama, nisu mogle ishoditi odlučivanje o reviziji u ovom postupku. Apelacioni navodi

7. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka proizvoljno tumačili pozitivno-pravne propise, jer su se upustili u meritum predmeta u pogledu kojeg se traži ubrzanje, te da su prejudicirali ishod istog. Također navodi i da se rok od 90 dana za okončanje postupka iz Zakona o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju odnosi i na postupak naknade štete.

Relevantni propisi

8. Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku ( „Službeni glasnik RS“, broj 99/20), u relevantnom dijelu glasi:

Pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku Član 4.

Pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku su:

1) zahtjev za ubrzanje postupka, 2) tužba za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i na pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Nadležnost za odlučivanje Član 6.

(1) Zahtjev za ubrzanje postupka podnosi se sudu pred kojim se vodi postupak.

(2) O zahtjevu iz stava 1. ovog člana odlučuje predsjednik suda, a ako se radi o predmetu u kojem postupa predsjednik suda, o zahtjevu za ubrzanje postupka odlučuje zamjenik predsjednika suda.

(3) Postupak koji se vodi po odredbama ovog zakona je jednostranački i sprovodi se bez održavanja ročišta.

(4) Na pitanja postupka o odlučivanju o zahtjevu za ubrzanje postupka koja nisu uređena ovim zakonom, primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje vanparnični postupak Neosnovanost zahtjeva za ubrzanje postupka Član 11.

[…] (2) Predsjednik suda rješenjem odbija zahtjev za ubrzanje postupka kada ocijeni da je zahtjev za ubrzanje postupka očigledno neosnovan.

(3) Ako predsjednik suda, nakon sprovedenog postupka, utvrdi da nije došlo do neopravdanog odugovlačenja postupka i odlučivanja o predmetu, rješenjem odbija zahtjev za ubrzanje postupka kao neosnovan.

Pravo na žalbu Član 15.

Protiv rješenja iz člana 11. ovog zakona podnosilac zahtjeva za ubrzanje postupka ima pravo žalbe predsjedniku neposredno višeg suda u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.

Pravo na novi zahtjev za ubrzanje postupka Član 18.

[…] (2) Podnosilac zahtjeva za ubrzanje postupka, čiji je zahtjev za ubrzanje postupka odbijen, a koji je podnio žalbu koja je odbijena, može da podnese novi zahtjev za ubrzanje postupka kada istekne šest mjeseci od dana prijema rješenja o odbijanju žalbe.

Vrste pravičnog zadovoljenja Član 19.

Pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku može se ostvariti:

1) utvrđivanjem povrede prava na suđenje u razumnom roku, 2) utvrđivanjem povrede prava na suđenje u razumnom roku i dosuđivanjem novčane naknade, 3) utvrđivanjem povrede prava na suđenje u razumnom roku i dosuđivanjem novčane naknade i objavljivanjem presude da je stranci u sudskom postupku bilo povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, 4) utvrđivanjem povrede prava na suđenje u razumnom roku i objavljivanjem presude da je stranci u sudskom postupku bilo povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Član 21.

(1) Tužbu za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku (u daljem tekstu:

tužba) može podnijeti tužilac koji je prethodno nadležnom sudu podnio zahtjev za ubrzanje postupka.

(2) Tužba iz stava 1. ovog člana podnosi se Vrhovnom sudu, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana prijema pravosnažne odluke donesene po zahtjevu stranke za ubrzanje postupka.

Stupanje na snagu Član 35.

Ovaj zakon objavljuje se u „Službenom glasniku Republike Srpske“, a stupa na snagu 1. januara 2021. godine.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje konkretnog predmeta, odnosno činjenicu da se apelacija odnosi na dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju nisu stekli uslovi za izuzetnu dopustivost apelacije u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, budući da je apelacija podnijeta 20. januara 2022. godine, odnosno nakon stupanja na snagu Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku (1. januar 2021. godine), koji propisuje pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj. Naime, Ustavni sud smatra da Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj predstavlja efektivan pravni lijek koji apelant, u skladu sa principom supsidijarnosti, treba iskoristiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-148/21 od 16. marta 2021. godine, tačka 12., dostupna na internet stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba).

11. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio Osnovnom sudu zahtjev za ubrzanje postupka, koji je rješenjem tog suda odbijen kao neosnovan, te da je Okružni sud, odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv navedenog rješenja Osnovnog suda, istu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje, kao i da je Vrhovni sud odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv rješenja Okružnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano da su pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zahtjev za ubrzanje postupka i tužba za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i na pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Također, Ustavni sud ukazuje da je članom 18. stav (2) Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano da podnosilac zahtjeva za ubrzanje postupka, čiji je zahtjev za ubrzanje postupka odbijen, a koji je podnio žalbu koja je odbijena, može podnijeti novi zahtjev za ubrzanje postupka kada istekne šest mjeseci od dana prijema rješenja o odbijanju žalbe. Konačno, Ustavni sud zapaža i da, shodno odredbama člana 21. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, tužilac koji je prethodno nadležnom sudu podnio zahtjev za ubrzanje postupka, može u roku od šest mjeseci od dana prijema pravosnažne odluke donesene po njegovom zahtjevu podnijeti tužbu Vrhovnom sudu za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da apelant prije podnošenja predmetne apelacije nije iskoristio sve pravne lijekove koji mu stoje na raspolaganju shodno odredbama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-233/22 (I. S.) | Sudska praksa | Aktio