Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4331/21 („LARA NATURAL“ d.o.o. Livno)
Odluka donesena 06. 04. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prekršajni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4331/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. travnja 2022. godine, u predmetu broj AP-4331/21, rješavajući apelaciju „LARA NATURAL“ d.o.o. Livno , na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „LARA NATURAL“ d.o.o. Livno protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Livnu broj 68 0 Pr 056302 20 Pžp od 30. rujna 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. „LARA NATURAL“ d.o.o. Livno (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Slaven Jukić odvjetnik iz Livna, podnio je 17. prosinca 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 Pr 056302 20 Pžp od 30. rujna 2021. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnoga suda, apelant je oglašen krivim zbog prekršaja iz članka 42. stavak 1. točka g) i članka 81. stavak 2. točka a) Zakona o vodama Kantona 10, te je temeljem članka 84. stavak 1. točka k) istog zakona i primjenom članka 19. Zakona o prekršajima (u daljnjem tekstu: ZOP) kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM i obvezan je platiti troškove postupka. Naime, inspekcijskim nadzorom kod apelanta utvrđeno je da su se na određenom lokalitetu u općini Livno 31. kolovoza 2019. godine izvodili radovi na izgradnji pristupnog puta na istražnom polju do istražnog platoa bez prethodne vodne suglasnosti.
3. U obrazloženju odluke prvostupanjski sud je istakao da je prihvatio iskaz svjedoka P.C. (predloženog od ovlaštenog organa) i poklonio mu vjeru, jer je jasan i objektivan, a nije u suprotnosti sa materijalnim dokazima. Dalje je istakao da je poklonio vjeru i materijalnim dokazima predloženim od strane ovlaštenog organa. Nasuprot tome, istakao je da nije uvažio apelantovu obranu, kojom je osporavao izvršenje prekršaja, jer je u suprotnosti sa izvedenim dokazima i očigledno je usmjerena na oslobađanje od prekršajne odgovornosti. Naime, naveo je da u prilog tome naročito ukazuje zaključivanje ugovora o radovima na izgradnji pristupnog puta između apelanta i „JP Li čistoća d.o.o.“ od 22. kolovoza 2019. godine, a sam apelant je prilikom iznošenja obrane tvrdio da nije potreban pristupni put, jer postoji lokalni put (što je očigledno kontradiktorno zaključenome ugovor u izgradnji pristupnog puta). Imajući u vidu izvedene dokaze, prvostupanjski sud je istakao da je utvrdio činjenično stanje i zaključio da je apelant u vrijeme, na mjestu i na način opisan u izreci prvostupanjskog rješenja učinio prekršaj koji mu je stavljen na teret.
4. U obrazloženju odluke Kantonalni sud je naveo da je apelant prizivom pobijao prvostupanjsko rješenje zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu se pozivao na odredbe Zakona o kaznenom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP). Prvenstveno Kantonalni sud je istakao da u prizivu nije označeno o kojoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava radilo i u čemu su se sastajale niti su navedeni razlozi. Zatim, Kantonalni sud je istakao da je apelant u prizivu ukazivao da je odredbom članka 18. stavak 2. ZOP, propisano da će se u prekršajnom postupku mutatis mutandis primjenjivati i odredbe ZKP-a. Međutim, Kantonalni sud je istakao da je apelant zanemario da se odredbe ZKP primjenjuju ukoliko drugačije nije propisano odredbama ZOP-a. Stoga, istakao je da nije mogao prihvatiti prizivne prigovore koji su se ticali toga da bitne povrede odredaba kaznenog (dakle i prekršajnog) postupka uvijek dovode do nezakonitosti presude. Naime, Kantonalni sud je istakao da ZOP ne poznaje presudu već rješenje (sukladno članku 72. stavak 1.), te da je u ZOP-u već pobrojano sedam točaka kada postoje bitne povrede prekršajnog postupka. Također, Kantonalni istakao je da se apelant pozivao na odredbu članka 312. stavak 1. točka k) ZKP smatrajući da prvostupanjski sud nije iznio razloge o odlučnim činjenicama. Međutim, Kantonalni sud je naglasio da takvu povredu članak 85. ZOP ne propisuje, te se sud nije mogao upuštati u preispitivanje postojanja bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, jer takva preispitivanja ne može vršiti po službenoj dužnosti, imajući u vidu ograničenja ispitivanja propisana odredbom članka 321. ZKP, a u svezi s člankom 88. (Razmatranje žalbe) i člankom 18. stavak 2. ZOP. Nadalje, Kantonalni sud istakao je da pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje sukladno članku 84. stavak 1. točke 1), 2) i 3) ZOP nije prizivni osnov, tako da taj sud nije imao mogućnost ponovnog razmatranja činjeničnog stanja.
Apelacioni navodi
5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant, između ostalog, ističe da je u predmetnom postupku postoji povreda odredbe članka 312. stavak 1. točka k) ZKP, jer sudovi u obrazloženjima presuda nisu obrazložili koji upravni organ je stvarno nadležan izvršiti inspekcijski nadzor, kao i činjenicu da predmetni inspektor „građevinsko urbanistički i po ovlaštenju vodni inspektor“ nije bio nadležan poduzeti nadzor na provođenjem radova nego je to bio nadležan „geološki inspektor“. Također, apelant ističe da je u prizivu ukazivano da su upravnom sporu poništena rješenja koja je donio inspektor, te apelant navodi da je sud u upravnom sporu zauzeo stajalište da „za provođenje istražnih radova podzemne vode ni za izvođenje radova na izgradnji pristupnog puta nije potrebita vodna suglasnost“. Pri tomu, apelant ukazuje da drugostupanjski sud uopće nije razmatrao prizivne prigovore i nije obrazložio i naveo jasno razloge koji isključuju primjenu ZKP u konkretnom slučaju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, pozivajući se na relevantne odredbe ZOP-a, u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić