Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-943/22 (S. S. i M. P.)
Odluka donesena 06. 04. 2022.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-943/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-943/22, rješavajući apelaciju koju su podnijele Snežana Stefanović i Marica Priljeva, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. e) i h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijele Snežana Stefanović i Marica Priljeva protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 139014 Gvlž od 2. februara 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijele Snežana Stefanović i Marica Priljeva zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu na odlučivanju o žalbi izjavljenoj protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 I 763012 19 I od 29. maja 2019. godine, zbog toga što se radi o istom pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Snežana Stefanović i Marica Priljeva (u daljnjem tekstu: apelantkinje) iz Republike Srbije, koje zastupa Senija Poropat advokat iz Vogošće, podnijele su 16. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 139014 Gvlž od 2. februara 2022. godine, te zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom na odlučivanju o žalbi izjavljenoj protiv Rješenja Općinskog suda (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 763012 19 I od 29. maja 2019. godine. Takođe, apelantkinje su podnijele zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio prodaju stana (pobliže naznačenog u predmetnom zahtjevu za donošenje privremene mjere), koji je u vlasništvu apelantkinja, do donošenja odluke Kantonalnog suda o žalbi izjavljenoj protiv „rješenja o izvršenju Općinskog suda od 25. maja 2019. godine“ (omaškom navedeno „protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda od 25. maja 2019. godine“ umjesto „protiv rješenja Općinskog suda od 9. jula 2019. godine“ kojim je odbijen kao neosnovan prigovor apelantkinja izjavljen protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda od 25. maja 2019. godine).
Postupak po prijedlogu za ponavljanje postupka
2. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 P 139014 21 Gvl od 29. septembra 2021. godine odbijen je kao neosnovan prijedlog apelantkinja za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 139014 16 Gž 2 od 19. maja 2018. godine.
3. Odlučujući o žalbi apelantkinja izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda od 29. septembra 2021. godine, taj sud je Rješenjem broj 65 0 P 139014 Gvlž od 2. februara 2022. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je ukazao da su apelantkinje predložile ponavljanje postupka iz razloga koji su propisani odredbama člana 255. tač. 1), 2) i 4) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da uvidom u spis tog suda, u postupku u kojem se odlučivalo o žalbi apelantkinja izjavljenoj protiv prvostepene presude, nije utvrdio da je došlo do nezakonitog postupanja suda koje bi apelantkinje onemogućilo u raspravljanju. Naime, Kantonalni sud je naveo da su apelantkinje bile uredno pozvane i da je na ročištima prisustvovao njihov punomoćnik kojem su uručene sve odluke sudova. Kantonalni sud je ukazao da je tačno da je drugostepeni sud apelantkinjama propustio da dostavi prijedlog punomoćnika tuženog (Ž.I.) za donošenje dopunske presude u pogledu troškova parničnog postupka, ali da, imajući u vidu da je taj prijedlog odbijen, takav propust nije mogao imati za posljedicu povredu prava apelantkinja na raspravljanje pred sudom. Takođe, Kantonalni sud je naveo da je o troškovima parničnog postupka pravosnažno odlučeno drugostepenom presudom, pa da se takva odluka ne može pobijati prijedlogom za ponavljanje postupka, dok je za ostale okolnosti navedene u predmetnom prijedlogu ukazao da ne predstavljaju okolnosti propisane odredbama ZPP. Konačno, Kantonalni sud je naveo da razloge koji se odnose na tačku 4) (člana 255. ZPP) punomoćnik apelantkinja nije obrazložio, niti dokazao, pa da ih taj sud stoga nije ni obrazlagao.
Izvršni postupak, predmet broj 65 0 I 763012 19 I
4. Tražilac izvršenja (Ž.I.) je 30. aprila 2019. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv apelantkinja na osnovu izvršne isprave, presude Općinskog suda broj 65 0 P 139014 14 P 2 od 1. jula 2016. godine, sa prijedlogom da se izvršenje provede na nekretnini apelantkinja (kako je to pobliže navedeno u predmetnom prijedlogu).
5. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 65 0 I 763012 19 I od 29. maja 2019. godine odredio predloženo izvršenje.
6. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 I 763012 19 I od 9. jula 2019. godine odbio kao neosnovan prigovor apelantkinja izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 29. maja 2019 godine, te je osporeno rješenje u cijelosti održao na snazi.
7. Predmetni postupak je u toku pred Kantonalnim sudom na odlučivanju o žalbi koju su apelantkinje izjavile 12. jula 2019. godine protiv rješenja Općinskog suda od 9. jula 2019. godine. Apelacioni navodi
8. U predmetnoj apelaciji apelantkinje su se pozvale na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe ističu povredu prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantkinje navode tok predmetnih postupaka te ističu da je u postupku po njihovom prijedlog za ponavljanje postupka (pravosnažno okončanog Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 139014 16 Gž 2 od 19. maja 2018. godine) Kantonalni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio pozitivno-pravne propise. Zahtijevaju od Ustavnog suda da poništi odluke koje je Kantonalni sud donio u tom predmetu, ali i u predmetu koji se takođe vodio po zahtjevu apelantkinja za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 537729 17 Gž od 9. maja 2018. godine (apelantkinje, međutim, nisu dostavile nikakve odluke iz tog postupka koji se, prema njihovim navodima, vodio po njihovom prijedlogu). Nadalje ističu povredu prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku koji se nalazi pred Kantonalnim sudom na odlučivanju o žalbi izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 9. jula 2019. godine (u dijelu apelacionih navoda, koji se odnose na navedene tvrdnje, apelantkinje navode i broj predmeta „65 0 I 763010 19 I“ umjesto „65 0 I 763012 19 I“, ali dokumentacija koju su dostavile iz predmetnog izvršnog postupka se odnosi na predmet broj 65 0 I 763012 19 I što takođe proizlazi i iz datuma rješenja (9. jul 2019. godine) kojim je odlučeno o njihovom prigovoru izjavljenom protiv rješenja o izvršenju, te iz datuma kada su Kantonalnom sudu izjavile žalbu protiv navedenog rješenja (12. jul 2019. godine)).
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tač. e) i h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
Ustavni sud već odlučivao, u odnosu na predmet broj 65 0 I 763012 19 I
10. Odlukom o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP-4086/21 od 23. februara 2022. godine odbačena je kao nedopuštena apelacija koju su apelantkinje podnijele „zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u predmetu broj 65 0 I 763012 21 Gži, te protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 I 763012 19 I od 9. jula 2019.godine, u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine“. Naime, u obrazloženju navedene odluke Ustavni sud je naveo da „u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana nova građanska prava i obaveze apelantkinja, već da su ona utvrđena izvršnim ispravama, tj. presudama Općinskog suda i Kantonalnog suda (od 19. maja 2018. godine) na osnovu kojih je tražilac izvršenja (Ž.I.) pokrenuo predmetni izvršni postupak“ zbog čega je zaključio da je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Ustavni sud zapaža da apelantkinje, dakle, u predmetnoj apelaciji pokreću isto pitanje koje je bilo predmet ranije podnesene apelacije (AP-4086/21) o kojoj je Ustavni sud, kako je to naprijed navedeno, već donio odluku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija, u ovom dijelu, podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
Ratione materiae, u odnosu na postupak po prijedlogu za ponavljanje postupka
12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluke donesene u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu apelantkinja za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantkinja. Ustavni sud je, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
13. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantkinja iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija, u ovom dijelu, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. Imajući u vidu da su navodi apelantkinja o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelantkinja o povredi prava iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se osporenim odlukama odlučivalo isključivo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupka, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantkinja iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantkinja o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. e) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, odnosno ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjev apelantkinja za donošenje privremene mjere.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić