Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-445/22 (A. S.)
Odluka donesena 06. 04. 2022.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
- Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja izvršenja krivičnog djela
- Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
- Krivični postupak
- Pritvor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-445/22
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-445/22, rješavajući apelaciju Ante Stažića, na osnovu člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Seada Palavrić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Ante Stažića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 03 0 K 021757 22 Kž 3 od 14. januara 2022.
godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Anto Stažić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Marko Pisarević, advokat iz Šamca, podnio je 3. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 03 0 K 021757 22 Kž 3 od 14. januara 2022. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 14. februara 2022. godine da dostave odgovor na apelaciju. Vrhovni sud i Kantonalni sud su dostavili tražene odgovore.
3. Ustavni sud je 7. marta 2022. godine dostavio apelantu odgovore Vrhovnog suda i Kantonalnog suda, na koje apelant u ostavljenom roku nije dostavio izjašnjenje. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 03 0 K 021757 21 Kv 4 od 29. decembra 2021. godine apelantu je produžen pritvor, koji može trajati najduže dvije godine nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja prvostepene presude, s tim da je Sud obvezan svaka dva mjeseca vršiti kontrolu opravdanosti mjere pritvora, pa po tom rješenju apelantu pritvor može trajati do 28. februara 2022. godine ili do nove odluke suda. Pritvor je apelantu produžen iz zakonskog razloga propisanog odredbom člana 146 stav 1 tačka c) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine u daljnjem tekstu: ZKP FBiH) u vezi sa članom 46 stav 1 Zakona o izmjenama i dopunama ZKP FBiH.
6. U obrazloženju rješenja je navedeno da je 20. decembra 2021. godine Kantonalni sud u Odžaku potvrdio Optužnicu Kantonalnog tužilaštva Posavskog kantona broj T02 0 KT 0007970 21 od 16. decembra 2021. godine kojom je apelant optužen da je počinio krivično djelo Ubojstvo iz člana 166 stav 1, u vezi s članom 28 Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. Tužilaštvo je u Optužnici predložilo da se nakon potvrđivanja optužnice apelantu produži pritvor po osnovu iz člana 146 stav 1 tačka c) ZKP FBiH. Na ročištu koje je održano u Kantonalnom sudu povodom prijedloga za produženje pritvora, Tužilaštvo je u cijelosti ostalo kod svih navoda iz prijedloga za produženje pritvora iz optužnice. Apelantov branilac je osporio postojanje i opšteg i posebnog pritvorskog razloga na strani apelanta.
7. Sud je, dalje, naveo da je izvršio uvid u dokaze koji su prikupljeni tijekom istrage i priloženi uz Optužnicu (dokazi pobrojani na str. 2.- 14. rješenja), te nakon njihove analize utvrdio da postoji osnovana sumnja da je apelant počinio krivično djelo Ubistvo.
8. Ispitujući postojanje posebnog uslova za produženje pritvora iz člana 146 stav 1 tačka c) ZKP FBiH u vezi sa članom 46 stav 1 Zakona o izmjenama i dopunama ZKP FBiH, Sud je našao da su ispunjeni zakonski uslovi da se prema ovom zakonskom osnovu prema optuženom produži mjera pritvora. Navedeno je da, s obzirom da je protiv apelanta potvrđena optužnica zbog krivičnog djela Ubistvo, za koje je propisana kazna zatvora najmanje pet godina, proizlazi da se za krivično djelo za koje je apelant optužen da ga je počinio može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna, pa je stoga ispunjen objektivni uslov za produženje mjere pritvora apelantu izražen u visini zaprijećene kazne.
9. Dalje, navedeno je da je Sud, uvidom u izvod iz krivične evidencije za apelanta, utvrdio da je on do sada više puta osuđivan (za djela Sprječavanje dokazivanja, Laka tjelesna povreda – više puta, Protuzakonit lov – više puta, Oštećenje tuđe stvari – više puta, Ugrožavanje bezbjednosti, Teška tjelesna povreda). Sud je, takođe, ukazao da su opravdani apelantovi prigovori da su u Optužnici navedene i njegove ranije osude koje su brisane, kao i tri presude za djela koja je počinio kao maloljetnik, te presuda Osnovnog suda u Modriči, koja je zbog proteka vremena morala biti brisana, naročito jer je naveden veliki broj osuda po presudama koje su trebale biti brisane, što je Sud prihvatio kao osnovano i naveo da neće cijeniti osude navedene u podacima iz krivične evidencije Policijske uprave Odžak od 29. augusta 2021. godine pod brojem od 1 do 12.
10. Dalje, Sud je naveo da je, imajući u vidu i način počinjenja krivičnog djela za koje je apelant optužen da ga je počinio (upotrebom pištolja oštećenom nanio povrede u predjelu glave i to drškom pištolja, te pucao iz pištolja u pravcu tijela oštećenog, pri tome svo vrijeme događaja uperivši pištolj u pravcu oštećenog, te istom govoreći da će ga upucati), u čemu je pokazao svoju upornost u poduzimanju inkriminiranih radnji za koje je optužen, te imajući u vidu okolnost da je apelant i ranije više puta osuđivan za krivična djela protiv života i tijela u čemu se ogleda njegova sklonost ka vršenju ove vrste krivičnih djela, sve navedene okolnosti predstavljaju naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant boravkom na slobodi ponoviti isto ili istovrsno krivično djelo protiv života i tijela. Za to krivično djelo se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna, zbog čega je ocijenjeno da su ispunjeni zakonski uslovi propisani odredbom člana 146 stav 1 tačka c) ZKP FBiH, da se apelantu produži mjera pritvora.
11. Sud je ukazao da je, polazeći od odredbe člana 137 stav 2 ZKP FBiH, ispitao da li se ista svrha koja se želi postići pritvorom, može ostvariti primjenom neke od blažih mjera u odnosu na mjeru pritvora, pa je, zbog težine krivičnog djela za koje je apelant optužen i postojanja iteracijske opasnosti na strani apelanta kada su u pitanju krivična djela protiv života i tijela, te okolnosti pod kojima je počinjeno krivično djelo, Sud našao da nisu ispunjeni zakonski uslovi da se apelantu umjesto mjere pritvora odredi mjera zabrane napuštanja boravišta tj. doma optuženog iz člana 140 b ZKP FBiH, kako je to apelant predložio na ročištu. Sud je, imajući u vidu i navode Tužilaštva da je djelo za koje je apelantu optužen počinjeno upravo na ulazu u dvorište njegove kuće, ocijenio da se mjerama zabrane ne bi moglo osigurati uspješno vođenje krivičnog postupka protiv apelanta.
12. Rješenjem Vrhovnog suda broj 03 0 K 021757 22 Kž3 od 14. januara 2022. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba podnesena protiv rješenje Kantonalnog suda od 29. decembra 2021. godine.
13. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant žalbu podnio zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba uvaži i osporeno rješenje preinači tako da se apelanta odmah pusti na slobodu, uz eventualno određivanje mjera zabrane, ili da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
14. Dalje, navedeno je da je, osporavajući postojanje posebnog pritvorskog razloga iz člana 146 stav 1 tačka c) ZKP FBiH, apelant u žalbi prigovorio da je nepravilan zaključak suda da postoje naročite okolnosti da će ponoviti krivično djelo. Ovo iz razloga što je apelant, nakon što je proveo u pritvoru jedan mjesec, bio pušten na slobodu i to u razdoblju od 1. oktobra do 13. novembra 2021. godine, i u tom razdoblju nije ponovio krivično djelo. Dalje, apelant je ukazao da Sud nije cijenio da je apelant pet puta osuđivan za lakša krivična djela, pa se na osnovu osuđivanosti ne može izvesti zaključak o postojanju naročitih okolnosti za ponavljanje teškog krivičnog djela.
15. Vrhovni sud je s tim u vezi ukazao da je prvostepeni sud pri donošenju zaključka o postojanju iteracijske opasnosti na strani apelanta najprije imao u vidu okolnosti pod kojim je počinjeno krivično djelo za koje je apelant optužen, cijeneći (na nivou osnovane sumnje) da je apelant kritične prilike, upotrebom drške pištolja oštećenom nanio više povreda u predjelu glave i ruke, a zatim i pucao u smjeru tijela oštećenog, pri tome sve vrijeme događaja uperivši pištolj u njegovom pravcu, pokazujući tako svoju upornost u poduzetim radnjama za koje se tereti. Osim toga, ukazano je da je prvostepeni sud cijenio činjenicu da je apelant do sada osuđivan za krivična djela protiv života i tijela, kao što je i krivično djelo za koje je sada optužen, tako da sve navedene okolnosti predstavljaju naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant boravkom na slobodi ponoviti isto ili istovrsno krivično djelo protiv života i tijela za koje se može izreći kazna zatvora u trajanju od tri godine ili teža kazna. Vrhovni sud je ukazao da se pravilnost zaključka prvostepenog suda, zasnovanog na navedenim okolnostima, ne može dovesti u pitanje apelantovom tvrdnjom da je jedan period bio na slobodi i da u tom vremenu nije poduzeo niti jednu radnju na temelju koje bi se moglo zaključiti da će ponoviti krivično djelo, kao i da Sud nije uzeo u obzir da je do sada osuđivan za lakša krivična djela, jer te okolnosti, same po sebi, ne isključuju postojanje, niti umanjuju značaj navedenih okolnosti na kojima sud temelji zaključak o postojanju iteracijske opasnosti na apelantovoj strani, u smislu člana 146 stav 1 tačka c) ZKP.
16. Ukazano je da je prvostepeni sud u obrazloženju osporenog rješenja naveo konkretne razloge zbog kojih smatra da se ista svrha koja se želi postići produženjem pritvora ne bi mogla ostvariti primjenom neke od blažih mjera, te da te razloge apelant u žalbi nije doveo u pitanje, zbog čega Vrhovni sud nije mogao prihvatiti uopšteni žalbeni prijedlog da se apelantu umjesto pritvora odrede mjere zabrane predložene u žalbi. IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
17. Apelant smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3 d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 tačka c) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u dijelu koji se odnosi na utvrđenje posebnog razloga za produženje pritvora prema apelantu.
18. Apelant smatra da redoviti sudovi svoj zaključak o postojanju naročitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi apelant boravkom na slobodi ponovio isto ili istovrsno krivično djelo temelje na vrlo ograničenoj analizi činjenica utvrđenih u dosadašnjem tijeku postupka i tom prilikom potpuno zanemaruju odlučne činjenice. Tvrdi da sam događaj nije inicirao apelant već isključivo oštećeni; da je, iako je imao pun šaržer metaka, ispalio samo jedan metak u smjeru oštećenog, u njegove donje ekstremitete, te da nakon što je pušten iz pritvora i na slobodi proveo više od mjesec dana, nije poduzeo nikakve radnje iz kojih bi se moglo zaključiti da postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi boravkom na slobodi ponovio isto ili istovrsno djelo. Istakao je da se okolnosti kojima se utvrđuju posebni uslovi za produženje pritvora ne mogu utvrđivati na razini osnovane sumnje, nego te činjenice moraju biti utvrđene van razumne sumnje, te da, u tom smislu, ne postoji ništa što bi potvrdilo postojanje naročitih okolnosti neophodnih za produženje pritvora prema apelantu.
II.Odgovor na apelaciju
19. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je razmotrio sve apelantove prigovore istaknute u žalbi protiv rješenja Kantonalnog suda od 29. decembra 2021. godine i naveo jasne i određene razloge zbog kojih je našao da nisu od utjecaja na pravilnost prvostepenog rješenja. U pogledu apelantovih prigovora iz apelacije u odnosu na postojanje posebnog zakonskog uslova iz člana 146 stav 1 tačka c) ZKP FBiH, ukazano je na stranu 3 pasus 1 i 2 drugostepenog rješenja, gdje su navedeni razlozi zbog kojih je Vrhovni sud našao da pravilnost zaključka prvostepenog suda o postojanju iteracijske opasnosti na strani apelanta nije dovedena u pitanje žalbenim prigovorima apelanta, niti apelantovim navodima iz apelacije. Osim toga, navedeno je da apelant nije ukazao u čemu se konkretno ogleda povreda prava zajamčenih u članu II/3 d) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 5 stav 1 tačka c) Evropske konvencije.
20. Kantonalni sud je naveo da apelantovi navodi nisu doveli u pitanje pravilnost zaključaka suda o postojanju osnovane sumnje da je počinio krivično djelo Ubojstvo kao opšteg uslova za produženje pritvora, niti su doveli u pitanje postojanje posebnog uslova za produženje pritvora iz člana 146 stav 1 tačka c) ZKP FBiH, zbog čega navode iz apelacije smatra neosnovanim.
V.Relevantni propisi
21. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03 - ispravka, 56/03 - ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 146 stav 1 tačka c) Razlozi za pritvor (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice počinilo krivično djelo, pritvor mu se može odrediti:
c) ako naročite okolnosti opravdavaju strah da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će počiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora najmanje od tri godine ili teža kazna.
Član 151.
Pritvor poslije potvrđivanja optužnice (1) Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i poslije potvrđivanja optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.
VI.Dopustivost
22. U skladu sa članom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
24. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je rješenje Vrhovnog suda broj 03 0 K 021757 22 Kž 3 od 14. januara 2022. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 24. januara 2022. godine, a apelacija je podnesena 3. februara 2022. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
26. Apelant tvrdi da su mu osporenim rješenjima povrijeđeno pravo iz člana II/3 d) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz člana 5 Evropske konvencije
27. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što uključuje:
d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost;
28. Član 5 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:
(…) c. u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila kazneno djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje kaznenog djela ili bjekstvo nakon počinjenja kaznenog djela.
(…)
3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1.
tačka c) ovog člana izvodi se bez odgađanja pred sudiju ili drugu službenu osobu ovlaštenu zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uvjetovano jamstvima da će se osoba pojaviti na suđenju.
29. Ustavni sud prvenstveno konstatira da apelant ne osporava postojanje osnovane sumnje kao opšteg uslova za određivanje/produžavanje pritvora nego tvrdi da su u osporenim rješenjima izostali razlozi i obrazloženja na kojima su redovni sudovi temeljili zaključak o postojanju posebnog razloga za određivanje pritvora iz člana 146 stav 1 tačka c) ZKP FBiH, te će stoga Ustavni sud ispitati apelantove navode u kontekstu člana 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije.
30. Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), osnovanost sumnje na kojoj se mora zasnivati hapšenje čini bitan elemenat zaštite od proizvoljnog hapšenja i lišavanja slobode propisanog članom 5 stav 1 tačka c) Evropske konvencije. Osnovana sumnja da je počinjeno krivično djelo zahtijeva postojanje nekih činjenica ili informacija koje bi uvjerile objektivnog promatrača da je moguće da je lice koje je u pitanju počinilo krivično djelo (vidi Evropski sud, Fox, Campbell i Hartley protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 30. avgusta 1990. godine, serija A, broj 182, stav 32, O'Hara protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 16. oktobra 2001. godine, Izvještaji presuda i odluka 2001-X, stav 34 i Stepuleac protiv Moldavije, presuda od 6. novembra 2007. godine, aplikacija broj 8207/06, tačka 68). Pri tome, Ustavni sud ukazuje na to da u trenutku određivanja pritvora ne mora biti sa sigurnošću utvrđeno da je krivično djelo zaista i počinjeno, te ne mora biti utvrđena njegova priroda. Konačno, shodno članu 5 stav 1 Evropske konvencije, zakonitost pritvora ocjenjuje se na osnovu domaćeg zakona, odnosno mora imati pravnu osnovu u domaćem zakonu, s tim da lišavanje slobode mora biti u skladu sa svrhom člana 5 Evropske konvencije, tj. osoba mora biti zaštićena od proizvoljnosti (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5842/10 od 20. aprila 2011. godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
31. Dalje, Ustavni sud ukazuje da odredbe člana 5 stav 3 Evropske konvencije zahtijevaju da je osoba lišena slobode u skladu sa članom 5 stav 1 tačka c) Evropske konvencije, tj. da je lišavanje „zakonito“ u smislu navedenog člana i da obuhvaća podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih osoba. Evropski sud je zaključio da poštovanje člana 5 stav 3 Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterije predviđene zakonom. Pri tome je postojanje osnovane sumnje da je osoba lišena slobode počinila krivično djelo za koje se tereti conditio sine qua non za određivanje ili produženje pritvora, ali to nakon određenog vremena nije dovoljno, već se mora procijeniti da li za pritvor postoje relevantni i dovoljni razlozi (vidi Evropski sud, Trzaska protiv Poljske, presuda od 11. jula 2000. godine, aplikacija broj 25792/94, stav 63). Prema daljnjem stavu Evropskog suda, opravdanost pritvora ovisi i od okolnosti konkretnog slučaja koje moraju da budu takve da upućuju na postojanje opšteg (javnog) interesa koji je tako važan i značajan da, usprkos pretpostavci nevinosti, preteže nad principom poštovanja slobode pojedinca.
32. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi na dvije instance utvrdili da postoje razlozi za produženje pritvora apelantu, o čemu su u osporenim rješenjima dati jasni i, prema ocjeni Ustavnog suda, dovoljni razlozi koje će Ustavni sud, obzirom na pitanja pokrenuta apelacijom, ispitati samo u odnosu na postojanje posebnih pritvorskih razloga iz člana 146 stav 1 tačka c) ZKP FBiH.
33. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da opasnost od ponovnog počinjenja djela, ako je uvjerljivo utvrđena, može navesti sudske vlasti da stave i ostave osumnjičenog u pritvoru kako bi spriječile pokušaje da počini daljnja krivična djela. Međutim, potrebno je, između ostalih uslova, da opasnost bude vjerojatna, a mjera odgovarajuća u svjetlu okolnosti predmeta, posebno prošlosti i osobnosti osobe o čijem se pritvoru odlučuje (vidi Evropski sud, Clooth protiv Belgije, 12. decembar 1991, stav 40, serija A, broj 225 i Paradysz protiv Francuske, aplikacija broj 17020/05, stav 71, 29. oktobar 2009). Pri tome, kad se domaće vlasti pozivaju na prethodni krivični progon osobe, moraju procijeniti mjerodavnu opasnost, uključujući da li su prethodne činjenice i optužbe, s obzirom na prirodu ili stupanj težine, usporedive s optužbama u postupku koji je u toku (vidi Evropski sud, Popkov protiv Rusije, aplikacija broj 32327/06, stav 60, 15. maj 2008 i Shteyn (Stein) protiv Rusije, aplikacija broj 23691/06, stav 115, 18. juni 2009. godine). Evropski sud, takođe, smatra prihvatljivim davanje značaja okolnostima kao što su poduzimanje nedozvoljenih aktivnosti u dužem vremenskom periodu, velika šteta prouzrokovana žrtvama i sklonost ka vršenju krivičnih djela (vidi Evropski sud, Matznetter protiv Austrije, presuda od 10. novembra 1969. godine, stav 9).
34. Dovodeći navedene stavove u vezu s činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju, Kantonalni sud, prilikom utvrđivanja postojanja naročitih okolnosti da će apelant ponoviti krivično djelo cijenio više okolnosti. Naime, Ustavni sud primjećuje da su, prvenstveno, cijenjene okolnosti pod kojim je počinjeno krivično djelo za koje je apelant optužen, konkretno da je apelant, upotrebom drške pištolja, oštećenom nanio više povreda u predjelu glave i ruke, a zatim i pucao u smjeru tijela oštećenog, pri tome sve vrijeme događaja uperivši pištolj u njegovom pravcu, pokazujući tako svoju upornost u poduzetim radnjama za koje se tereti. Osim toga, cijenjena je apelantova višestruka ranija osuđivanost, između ostalog, i za krivična djela protiv života i tijela, zbog čega je Kantonalni sud zaključio da sve navedene okolnosti predstavljaju naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant boravkom na slobodi ponoviti isto ili istovrsno krivično djelo protiv života i tijela, a Vrhovni sud je potom ocijenio pravilnim zaključak prvostepenog tog suda o ispunjenosti uslova za produžavanje pritvora apelantu. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da su postojali relevantni i dovoljni razlozi za zaključak da je ispunjen uslov iz člana 146 stav 1 tačka c) ZKP FBiH, te za donošenje osporenih odluka.
35. Slijedom navedenog, Ustavni sud zaključuje da nisu osnovani apelantovi navodi da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo iz člana II/3 d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije u odnosu na zaključak redovnih sudova o postojanju razloga za produženje mjere iz pritvora iz razloga propisanih odredbom člana 146 stav 1 tačka c) ZKP FBiH.
VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava iz člana II/3 d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 st. 1 tačka c) i 3 Evropske konvencije kada su redovni sudovi ponudili relevantne i dovoljne razloge za zaključak da (pored osnovane sumnje) postoje i posebni razlozi propisani članom 146 stav 1 tačka c) ZKP FBiH za produžavanje mjere pritvora apelantu.
37. Na osnovu čl. 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić