Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-947/22 (A.Š.)
Odluka donesena 06. 04. 2022.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-947/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-947/22, rješavajući apelaciju koju je podnio A. Š., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio A. Š.
protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Rs 186070 22 Rsži od 4. marta 2022. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. A. Š. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Almin Hrustić advokat iz Zenice, podnio je 15. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 Rs 186070 22 Rsži od 4. marta 2022. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 Rs 186070 22 I od 14. februara 2022. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „naložio izvršeniku („Arcelor Mittal“ d.o.o. Zenica) da odmah postupi po pravosnažnoj i izvršnoj Presudi Općinskog suda broj 43 0 Rs 186070 20 Rs od 8. oktobra 2021. godine i apelanta vrati na radno mjesto po osnovu ugovora o radu na neodređeno vrijeme sa izmijenjenim uslovima od 1. aprila 2016. godine“. Parnični postupak
2. Presudom Općinskog suda broj 43 0 Rs 186070 20 Rs od 8. oktobra 2021. godine poništene su kao nezakonite odluke izvršenika (o otkazu ugovora o radu apelanta), te je izvršenik obavezan da apelanta vrati na radno mjesto pobliže naznačeno izrekom navedene presude (stav I izreke) i da mu, na ime neisplaćenih neto plata, isplati dug sa zakonskim zateznim kamatama, sve kako je pobliže naznačeno izrekom navedene presude (stav II izreke). Obavezan je izvršenik da za apelanta uplati pripadajuće doprinose u određenom novčanom iznosu (stav III izreke), da mu naknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu, te je određeno da je izvršenik na „sve navedeno“ obavezan „u roku od 15 dana od donošenja presude“ (stav IV izreke).
Izvršni postupak
3. Rješenjem Općinskog suda broj 43 0 Rs 186070 22 I od 14. februara 2022. godine odbačen je kao neblagovremen prijedlog apelanta za izvršenje, radi vraćanja apelanta na rad, na osnovu izvršne isprave, Presude Općinskog suda broj 43 0 Rs 186070 20 Rs od 8. oktobra 2021. godine.
4. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 14. februara 2022. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 43 0 Rs 186070 22 Rsži od 4. marta 2022. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je ukazao da je odredbama člana 215. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) propisano da se prijedlog za izvršenje na osnovu izvršnog dokumenta kojim je poslodavcu naloženo da zaposlenog vrati na rad, odnosno u službu, može podnijeti u roku od 30 dana od dana kada je tražilac izvršenja stekao pravo da taj prijedlog podnese, te da se smatra da je radnik stekao pravo da podnese predmetni prijedlog po isteku roka za dobrovoljno izvršenje određeno u izvršnom dokumentu. Nadalje, da je odredbama člana 179. stav (3) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano, između ostalog, da rok za izvršenje činidbe počinje da teče prvog dana poslije donošenja presude. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da je u konkretnom slučaju presudom Općinskog suda od 8. oktobra 2021. godine (kao izvršnom ispravom) određen paricioni rok od 15 dana za dobrovoljno izvršenje predmetne činidbe, pa da je navedena izvršna isprava postala izvršna 25. oktobra 2021. godine (kada je, u smislu citiranih zakonskih odredbi, protekao naprijed navedeni paricioni rok). Dakle, da je apelant stekao pravo da podnese prijedlog za izvršenje u daljnjem roku od 30 dana od 25. oktobra 2021. godine, zaključno sa 24. novembrom 2021. godine, a da je predmetni prijedlog podnesen 31. januara 2022. godine. Takođe, Kantonalni sud je naveo da se u konkretnom slučaju „ne radi o zastarnom, nego o prekluzivnom roku“, da je protekom tog roka apelant izgubio pravo da naknadno podnese prijedlog za izvršenje, te da je predmetni prijedlog za izvršenje prvostepeni sud pravilno cijenio neblagovremenim. Apelacioni navodi
5. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te ukazuje i na povredu prva na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant, između ostalog, navodi da izrekom izvršne isprave, presude Općinskog suda od 8. oktobra 2021. godine, taj sud „nije naglasio rok, odnosno nije odredio da izvršenik vrati apelanta da radno mjesto u roku od 30 dana“, te da „sporno ostaje da li je rok iz člana 215. ZIP po svojoj prirodi prekluzivan ili zastarni rok“.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da blagovremeno, shodno odredbama člana 215. ZIP („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUS BiH, 74/11 - OUS FBiH, 35/12, 35/12 - Rješenje US BiH, 46/16, 36/17 - OUS BiH, 55/18 - Rješenje US BiH i 25/20 - OUS BiH), podnese predmetni prijedlog za izvršenje, zbog čega je taj prijedlog odbačen kao neblagovremen. Ustavni sud zapaža da, dakle, redovni sud nije odlučivao o osnovanosti apelantovog prijedloga za izvršenje, već je njegov prijedlog odbačen iz formalnih razloga. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti apelantovog prijedloga za izvršenje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti prijedlog za izvršenje po kojem bi redovni sud mogao postupati, odnosno morao je iscrpiti sve pravne lijekove. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić