Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-553/22 (D. K.)
Odluka donesena 24. 03. 2022.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-553/22
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
24. 03. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić i potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 24. marta 2022. godine, u predmetu broj AP-553/22, rješavajući zahtjev Dobrivoja Kneževića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Dobrivoja Kneževića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Dobrivoje Knežević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Njegoš Petrović, advokat iz Banja Luke, podnio je 11. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 320518 21 Gž od 3. decembra 2021. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 320518 20 I od 11. decembra 2020. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio odlaganje provođenja izvršnih radnji u izvršnom postupku Osnovnoga suda u predmetu broj 71 0 I 320518 20 I, do donošenja odluke Ustavnoga suda.
2. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 098909 18 P 4 od 28. februara 2019. godine, koja je djelimično preinačena Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 098909 19 Gž 5 od 25. septembra 2019. godine, utvrđeno je da je apsolutno ništav i bez pravnog dejstva Ugovor o prodaji od 18. juna 2009. godine sačinjen između prvotužioca M.D. i apelanta povodom navodne kupoprodaje određenih nekretnina pobliže opisanih u izreci presude (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine), kao i da je ništav Ugovor o zakupu, slijedom čega je obavezan apelant da tužiocima M.D. i Z.D. izda tabularnu ispravu podobnu za uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja i da im preda u posjed predmetne nekretnine slobodne od lica i stvari, s tim da se apelant može osloboditi ove obaveze isplatom iznosa od 444.152,00 KM, te je obavezan da tužiocima naknadi troškove postupka.
3. Rješenjem o izvršenju Osnovnoga suda broj 71 0 I 320518 20 I od 24. juna 2020. godine, donesenim na osnovu izvršne isprave – presude Osnovnoga suda od 28. februara 2019. godine, djelimično preinačene presudom Okružnoga suda od 25. septembra 2019. godine, određeno je izvršenje na način da je sud obvezao apelanta kao izvršenika da tužiocima, sada tražiteljima izvršenja (M.D. i Z.D.) preda u posjed predmetne nekretninu i da im izda tabularnu ispravu podobnu za uspostavu ranijega ZK stanja, a radi naplate troškove parničnoga i izvršnog postupku u određenim iznosima sa zakonskom zateznom kamatom. Osnovni sud je odredio izvršenje zapljenom, procjenom i prodajom motornoga vozila u vlasništvu apelanta, pobliže označenog u prijedlogu za izvršenje, te zapljenom, procjenom i prodajom osnivačkog udjela apelanta u pravnoj osobi „Inter Metal“ d.o.o. Banja Luka.
4. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 I 320518 20 I od 11. decembra 2020. godine djelomično je usvojen prigovor apelanta te je u dijelu kojim je određeno izvršenje na način da je apelant obvezan da tražiteljima izvršenja izda tabularnu ispravu podobnu za uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja, postupak izvršenja obustavljen i ukinute su izvršne radnje. U dijelu kojim je određeno izvršenje radi naplate troškova parničnog i izvršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama, promijenjeno je rješenje o izvršenju i određen je rok za dobrovoljno ispunjenje obveze, pa je naloženo apelantu da u roku od osam dana isplati tražiteljima izvršenja te troškove, a u protivnom da će se izvršenje radi naplate novčanoga potraživanja provesti zapljenom, procjenom i prodajom motornoga vozila u vlasništvu apelanta, te zapljenom, procjenom i prodajom osnivačkog udjela apelanta u pravnom licu „Inter Metal“ d.o.o. Banja Luka. U ostalome dijelu prigovor apelanta je odbijen kao neosnovan i rješenje o izvršenju od 24. juna 2020. godine održano na snazi u dijelu kojim je određeno izvršenje na način da je obavezan apelant da preda u posjed tražiteljima izvršenja predmetnu nekretninu.
5. U obrazloženju osporene odluke Osnovni je sud, između ostaloga, istakao da je uvidom u list nepokretnosti utvrdio da je kao vlasnik predmetne nekretnine upisana Sineks laboratorija d.o.o. Banja Luka, te kako apelant nije upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, to je izvršna isprava nepodobna za izvršenje u dijelu kojim je apelant obvezan da tražiteljima izvršenja izda tabularnu ispravu za uspostavu ranijega zemljišno-knjižnog stanja, pa je prigovor apelanta u tome dijelu usvojen. Nadalje, Osnovni sud je naveo da navodi apelanta da izvršenje nije moguće provesti u dijelu kojim je naložena predaja u posjed predmetne nekretnine, jer apelant nije vlasnik nekretnine, nisu razlozi koji sprječavaju izvršenje u ovoj fazi postupka. S tim u vezi, Osnovni sud je istaknuo da navedene okolnosti mogu biti od uticaja u postupku provođenja izvršenja, odnosno predaje u posjed predmetne nekretnine.
6. Odlučujući o žalbama stranaka Okružni sud je donio Rješenje broj 71 0 I 320518 21 Gž od 3. decembra 2021. godine kojim je žalbe odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. Istim rješenjem je odbijen zahtjev apelanta za naknadu troškova žalbenog postupka.
7. Okružni sud je neosnovanost žalbenih navoda tražitelja izvršenja u dijelu kojim je obustavljen izvršni postupak detaljno pojasnio na strani 4 obrazloženja rješenja.
8. Nadalje, Okružni sud je u obrazloženju osporene odluke istakao da su žalbeni navodi apelanta kojim se osporava rješenje prvostepenog suda, u dijelu kojim je prigovor apelanta odbijen i rješenje o izvršenju održano na snazi, neosnovani, te da je u tome dijelu odluka prvostepenog suda pravilna. Okružni sud je istakao da su tražitelji izvršenja prijedlogom za izvršenje tražili predaju u posjed predmetne nekretnine koja je označena i identificirana pravomoćnom sudskom odlukom. U tom smislu, Okružni sud je naveo da okolnost da tražitelji izvršenja uz prijedlog za izvršenje nisu dostavili ZK uložak niti list nepokretnosti, nema utjecaja na pravilnost rješenja o izvršenju u dijelu u kojim je naložena predaja u posjed predmetne nekretnine. Nadalje, Okružni sud je naveo da se ne mogu prihvatiti žalbeni prigovori da apelant ne može postupiti po izvršnoj ispravi u dijelu kojim je naložena predaja predmetne nekretnine, ocijenivši da je prvostepeni sud pravilno zaključio da ta okolnost, ukoliko se i utvrdi da je točna, može biti od utjecaja samo u postupku provođenja izvršnog postupka. Okružni sud je naveo da u konkretnom slučaju nema prigovora trećeg lica da bi sud taj prigovor mogao cijeniti kao relevantan u vezi sa provođenjem izvršenja u dijelu predaje u posjed predmetnih nekretnina. Istakao je da dokaz o tome da izvršenje na predmetnoj nekretnini nije moguće sprovesti i da je izvršenje pravomoćne presude u tome dijelu nemoguće, sudu mora dostaviti izvršenik koji iznosi takve tvrdnje. Okružni sud je naveo da je apelant upoznat sa izvršnom ispravom i svojom obavezom, pa ukoliko je smatrao da izvršenje nije moguće sprovesti na nekretninama, sudu je morao predočiti dokaze za takve svoje tvrdnje. Okružni sud je naveo da apelant pogrešno u izjavljenoj žalbi teret dokazivanja osnovanosti iznesenih prigovora prebacuje na tražitelje izvršenja. Okružni sud smatra da je teret dokazivanja navoda iz prigovora kao i navoda sadržanih u žalbi jeste upravo na apelantu kao izvršeniku ukoliko tvrdi da ne može postupiti po pravosnažnoj i izvršnoj odluci. Nadalje, Okružni sud je naveo da su tražitelji izvršenja uz prijedlog za izvršenje dostavili i dopis MUP-a, kao i tekst sa jedinstvenoga informacionoga sustava APIF-a, kao dokaze da je apelant vlasnik vozila koje je naznačeno u prijedlogu za izvršenje kao predmet i sredstvo izvršenja, odnosno da je apelant vlasnik udjela u pravnoj osobi, koji je također predložen kao predmet i sredstvo izvršenja radi prinudne naplate novčanih potraživanja. Okolnost da predmetni dokazi nisu dostavljeni apelantu kako bi se o istima izjasnio, prema ocjeni Okružnog suda nisu povrede postupka koje su uticale na pravilnost rješenja prvostepenog suda, jer se radi o postupku izvršenja na temelju pravomoćne i izvršne sudske odluke. Osim toga, istakao je da se prigovor, kako apelant nije vlasnik niti posjednik predmetne nekretnine, ne može prihvatiti, te da je neosnovana tvrdnja da je sud bio u obvezi obustaviti izvršenje protiv apelanta u dijelu predaje u posjed predmetne nekretnine, kao što je obustavio izvršenje u dijelu koji se odnosi na izdavanje tabularne isprave. Također je naveo kako su neosnovani žalbeni prigovori kojima se ukazuje da apelant ima potraživanje prema tražitelju izvršenja (M. D.), te da je apelant shodno čl. 336. i 337. Zakona o obligacionim odnosima izvršio prebijanje potraživanja. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da je zaključak prvostepenog suda da se istaknuti prigovor prebijanja u predmetnom izvršnom postupku ne može primijeniti, budući da se prigovor prebijanja ne može isticati u izvršnom postupku, već u parničnome postupku. Okružni je sud istakao da je takav zaključak prvostepenog suda pravilan i da ga prihvaća i taj sud. Naime, istakao je da se u konkretnome slučaju ne radi o materijalno pravnome prigovoru, kojim se može utvrditi da je potraživanje tražitelja izvršenja prestalo na temelju određene činjenice, a što bi bio relevantan prigovor u smislu člana 47. stav 1. tačka 8. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP).
Apelacioni navodi
9. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
10. Apelant smatra da mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno, u suštini, zbog proizvoljne primjene relevantnih procesnih i materijalnih zakonskih propisa i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da su sudovi imali zakonsku obavezu obustaviti izvršenje i u dijelu u kojem je naložena predaja u posjed predmetne nekretnine, kao što su to učinili u odnosu na tabularnu izjavu, jer apelant nije vlasnik predmetne nekretnine. Apelant navodi da nije istakao prigovor prebijanja, već materijalno pravni prigovor, kojim je sudu ukazao na činjenicu da je potraživanje tražitelja izvršenja prestalo prema apelantu prije podnošenja prijedloga za izvršenje. Na kraju, apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se Osnovnom sudu […] kao izvršnom sudu naložiti odlaganje provođenja izvršnih radnji u predmetu tog suda broj 71 0 I 320518 20 I, koja odluka će odmah stupiti na snagu i koja će biti obavezujuća do donošenja konačne odluke Ustavnog suda […] po [predmetnoj] apelaciji.
11. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
«Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
12. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
13. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP 774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.
14. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da apelant traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se Osnovnom sudu […] kao izvršnom sudu naložiti odlaganje provođenja izvršnih radnji u predmetu tog suda broj 71 0 I 320518 20 I, koja odluka će odmah stupiti na snagu i koja će biti obavezujuća do donošenja konačne odluke Ustavnog suda […] po [predmetnoj] apelaciji. Iz navedenog proizilazi da apelant traži obustavu izvršenja pravosnažne presude Osnovnoga suda od 28. februara 2019. godine, djelimično preinačene presudom Okružnoga suda od 25. septembra 2019. godine, kojima je, između ostalog, utvrđeno da su apsolutno ništavi i bez pravnog dejstva Ugovor o prodaji i Ugovor o zakupu, slijedom čega je obavezan apelant da tražiteljima izvršenja preda u posjed predmetne nekretnine slobodne od lica i stvari i naknadi im troškove postupka. S tim u vezi Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo kao osnov za donošenje privremene mjere, a to su navodi koje se tiču merituma predmeta budući da apelant ničim drugim nije obrazložio razloge za donošenje privremene mjere, ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je konačna i izvršna, odnosno ne predstavljaju razloge i dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u okolnostima konkretnog slučaja u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
15. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
16. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić