Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-934/22 (D. B., S. B. i R. B.)

Odluka donesena 06. 04. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Zastara
  • Građanski postupak
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Naknada štete
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izmakla dobit(dobitak)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-934/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-934/22, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Dragoljub Balaban i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Dragoljub Balaban, Slavoljub Balaban i Ranka Balaban protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 P 032231 20 Gž od 17.

januara 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragoljub Balaban, Slavoljub Balaban i Ranka Balaban (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Prnjavora, koje zastupa Svetozar Davidović advokat iz Banjaluke, podnijeli su 14. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 78 0 P 032231 20 Gž od 17. januara 2022. godine i Presude Osnovnog suda u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 78 0 P 032231 19 P od 23. septembra 2020. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 78 0 P 032231 19 P od 23. septembra 2020. godine obavezan je tuženi („Autoputevi Republike Srpske“ d.o.o. Banjaluka) da apelantima solidarno plati štetu u vidu izgubljene dobiti u određenim novčanim iznosima sa zakonskom zateznom kamatom, i da im solidarno naknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom. Istom presudom je odbijen tužbeni zahtjev apelanata kojim potražuju štetu u vidu izgubljene dobiti za 2015. godinu u određenom novčanom iznosu, sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Odlučujući o žalbama tuženog i apelanata izjavljenim protiv presude Osnovnog suda od 23. septembra 2020. godine, Okružni sud je Presudom broj 8 0 P 032231 20 Gž od 17. januara 2022. godine predmetnu žalbu tuženog djelimično usvojio tako što je odbio tužbeni zahtjev apelanata za naknadu štete po osnovu izgubljene dobiti za 2016. godinu, dok je žalba u preostalom dijelu odbijena. Istom presudom je odbijena žalba apelanata kao neosnovana i navedena presuda u odbijajućem dijelu potvrđena.

4. U obrazloženju osporene odluke, Okružni sud je naveo da iz stanja spisa proizilazi da među parničnim strankama nije sporno da su apelanti upisani kao suposjednici na 1/3 dijela nekretnine označene kao 398/1. Nadalje, da je u postupku eksproprijacije u svrhu izgradnje saobraćajne infrastrukture, pristupnih puteva na dionici auto-puta Banjaluka – Doboj, rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske, PJ Prnjavor od 2. avgusta 2019. godine, izvršena eksproprijacija određenih nekretnina apelanata, dok je rješenjem od 27. decembra 2019. godine odbijen njihov zahtjev za eksproprijaciju parcele 398/1. Također, da je prvostepeni sud iz nalaza i mišljenja vještaka saobraćajne i geodetske struke utvrdio da parcela 398/1 nema riješen pristupni put od 2015. godine, kada je započeta gradnja auto-puta. Konačno, da je iz nalaza i mišljenja vještaka poljoprivredne struke prvostepeni sud utvrdio da izmakla dobit apelanata zbog nemogućnosti obrađivanja i pristupa parceli 398/1 počev od 2015. godine zaključno sa 2020. godinom na bazi nemogućnosti sjetve kukuruza kao dominantne kulture iznosi 3.685,50 KM (614,25 KM x 6 godina). Nadalje je Okružni sud naveo da je osnovan žalbeni prigovor tuženog koji se odnosi na zastarjelost potraživanja, jer su apelanti 2015. godine saznali da im je onemogućen prilaz njihovoj parceli, a tužbu radi naknade štete protiv tuženog su podnijeli 25. decembra 2019. godine, iz čega proizilazi da su u smislu odredbe člana 376. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) sva potraživanja apelanta do 25. decembra 2016. godine zastarjela. Konačno, Okružni sud je naveo da se ne mogu prihvatiti navodi žalbe apelanata da je prvostepeni sud pogrešno odbio tužbeni zahtjev za naknadu štete na osnovu izgubljene dobiti za 2015. godinu, jer je isto potraživanje zastarjelo s obzirom da je nastalo prije 25. decembra 2016. godine. Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji su se apelanti pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, između ostalog, navode da su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo prilikom računanja početka toka zastare.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Nadalje, Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

8. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu koji se zasnivaju isključivo na tvrdnji o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, koju Ustavni sud slijedi prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35) zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, pozivajući se na relevantne odredbe ZOO-a, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-934/22 (D. B., S. B. i R. B.) | Sudska praksa | Aktio