Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-83/22 (E. N. i drugi)
Odluka donesena 06. 04. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 102/13) (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Ukaz o proglašenju Zakona o budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-83/22
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-83/22, rješavajući apelacije Elme Nalbantić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbijaju se kao neosnovane apelacije koje su podnijeli:
Elma Nalbantić zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 725667 18 I od 3. oktobra 2018. godine;
Zlatan Karović zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 708689 18 I od 13. juna 2018.
godine;
Elma Nalbantić zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 769574 19 I od 18. juna 2019.
godine;
Sabina Rizvo zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 769572 19 I od 24. juna 2019. godine;
Edin Tatarević zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 671952 17 I od 19. oktobra 2017. godine;
Samir Kacila zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 502154 15 I od 19. juna 2015. godine, Emir Poljak zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 565444 15 I od 28. aprila 2016. godine i Bojan Perišić zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 753613 19 I od 5. marta 2019. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. AP-83/22
1. Elma Nalbantić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Nedim Muhić advokat iz Sarajeva, podnijela je 10. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 725667 18 I od 3. oktobra 2018. godine.
2. AP-91/22
2. Zlatan Karović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Alija Galijatović i Mirza Pecikoza advokati iz Sarajeva, podnio je 11. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 708689 18 I od 13. juna 2018. godine.
3. AP-214/22
3. Elma Nalbantić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Nedim Muhić advokat iz Sarajevo, podnijela je 20. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 769574 19 I od 18. juna 2019. godine.
4. AP-411/22
4. Sabina Rizvo (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Nedim Muhić advokat iz Sarajeva, podnijela je 3. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 769572 19 I od 24. juna 2019. godine.
5. AP-468/22
5. Edin Tatarević (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nejla Ahmetspahić advokat iz Sarajeva, podnio je 8. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 671952 17 I od 19. oktobra 2017. godine.
6. AP-499/22
6. Samir Kacila (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sead Festić advokat iz Sarajeva, podnio je 9. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 502154 15 I od 19. juna 2015. godine.
7. AP-500/22
7. Emir Poljak (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sead Festić advokat iz Sarajeva, podnio je 9. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 565444 15 I od 28. aprila 2016. godine.
8. AP-787/22
8. Bojan Perišić (u daljnjem tekstu: apelant), koju/kojeg zastupa Nejla Ahmetspahić advokat iz Sarajeva, podnio je 4. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 753613 19 I od 5. marta 2019. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom Spajanje predmeta
9. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-83/22. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
III.Činjenično stanje
10. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
11. Prema apelacionim navodima proizilazi da je postupajući po prijedlozima apelanata na osnovu izvršnih isprava – pravosnažnih presuda odnosno rješenja, Općinski sud donio rješenja o izvršenju navedena u izreci ove odluke, kojima su određena predložena izvršenja na novčanim sredstvima koja se nalaze na transakcijskim računima kod poslovne banke Kantona Sarajevo kao izvršenika.
12. Općinski sud je rješenja o izvršenju dostavio poslovnim bankama kod kojih izvršenik ima transakcijske račune.
13. Prema navodima iz apelacija, rješenja o izvršenju nisu provedena.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacija
14. Apelanti smatraju da im je zbog neprovođenja rješenja o izvršenju na teret budžeta Kantona Sarajevo, odnosno zbog propusta Kantona Sarajevo da osigura dovoljna sredstva na odgovarajućoj poziciji svog budžeta za provođenje sudskih odluka na teret tog budžeta u razumnom roku, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, pojedini apelanti su se pozvali i na povredu ustavnih prava (npr., pravo na imovinu itd.). Apelanti traže naknadu štete zbog dužine trajanja predmetnih postupaka. V.Relevantni propisi
15. U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUS BiH, 74/11 - OUS F BiH, 35/12, 35/12 - Rješenje US BiH, 46/16, 36/17 - OUS BiH, 55/18 - Rješenje US BiH i 25/20 - OUS BiH)) relevantne odredbe glase:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 138. st. 3. i 6.
(3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u budžetu.
Član 167. st. 1, 2. i 3.
(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostavljanja rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostavljanja i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
VI.Dopustivost
16. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta kantonā – razmatrao u više svojih odluka, uključujući i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je istaknuo: „U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neprovođenju rješenja o izvršenju koja su donesena u izvršnom postupku, na osnovu pravosnažnih presuda, te da apelanti nemaju na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodili traženo izvršenje.“ Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na konkretne apelacije, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
VII.Meritum
17. Apelanti smatraju da im je zbog neizvršenja predmetnih rješenja o izvršenju povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
k) Pravo na imovinu.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]
18. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu
1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštovanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na pravično suđenje u razumnom roku, čije se garancije odnose i na fazu izvršenja pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava Kantona Sarajevo, te da uslijed velikog broja povjerilaca nema raspoloživih sredstava nad kojima bi se izvršenje moglo provesti.
19. Ustavni sud konstatuje da navedena apelacija pokreće identično pitanje propusta javne vlasti, konkretno Kantona Sarajevo da ispuni svoju pozitivnu obavezu zaštite individualnih ljudskih prava i omogući izvršenje sudskih odluka na teret budžeta u razumnom roku u skladu sa standardima prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
20. S tim u vezi, Ustavni sud podjeća da je u odluci broj AP-5559/17 od 12. marta 2019. godine, koja se odnosila na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta Kantona Sarajevo (dostupna na www.ustavnisud.ba, kao i u nizu istovrsnih odluka donesenih na sjednici Velikog vijeća od 12. marta 2019. godine, koje se odnose na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta raznih nivoa vlasti u FBIH), razmatrao svoju praksu, kao i praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) koja se tiče neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Kantona Sarajevo i ukazao da je i nakon ranije donesenih odluka Ustavnog suda i Evropskog suda o istom pitanju u kojima je utvrđivano da javna vlast nije ispunila svoju pozitivnu obavezu zaštite ljudskih prava imalaca sudskih odluka na teret budžeta i nalagano je preduzimanje opštih mjera koje bi omogućile svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta da svoje potraživanje naplate u razumnom roku Ustavni sud i dalje suočen s izuzetno velikim brojem apelacija koje se odnose na nove konkretne istovrsne slučajeve. Ustavni sud je s tim u vezi zaključio da to jasno ukazuje da preduzete mjere još uvijek nisu dale pune efektivne rezultate, budući da apelaciona nadležnost Ustavnog suda predstavlja supsidijarnu zaštitu ljudskih prava u slučajevima kada se efektivno iscrpe sve druge mogućnosti predviđene odgovarajućim propisima. Ustavni sud je u navedenim odlukama istakao da je svako lice unutar određene grupe u principu ovlašteno podnijeti pojedinačnu apelaciju. To, međutim, dovodi do gomilanja pojedinačnih apelacija u istovrsnim predmetima koji uzrokuju gušenje rada Ustavnog suda. Pored toga, Ustavni sud mora ispitati svaki konkretan slučaj s obzirom na opšte mjere koje država treba preduzeti u interesu drugih potencijalno pogođenih lica, a ne samo podnosilaca apelacija.
21. Ustavni sud je otišao i dalje od konstatacije da postoji strukturalni problem, ne ograničavajući se samo na utvrđivanje povrede ustavnih prava apelanata, već je Vladi Kantona Sarajevo naložio preduzimanje adekvatnih i dovoljnih mjera s ciljem ispunjavanja pozitivne obaveze zaštite individualnih ljudskih prava i omogućavanja izvršenja sudskih odluka na teret budžeta u razumnom roku.
22. Prateći izvršenje ranije datih naloga, Ustavni sud je obaviješten o mjerama koje je Vlada Kantona Sarajevo preduzela u cilju uspostavljanja opštih mjera kojim bi omogućila izvršenje sudskih odluka na teret budžeta Kantona Sarajevo u razumnom roku. Ustavni sud je obavješten da je Vlada Kantona Sarajevo na 59. sjednici održanoj 13. januara 2022. godine donijela Akcioni plan aktivnosti potrebnih za izvršenje generalnih mjera naloženih Presudom Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Omerbašić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 4359/19 i 4 druga i ostalih presuda prema Kantonu Sarajevo i vremenski okvir za njihovu realizaciju na period od 5 godina broj 02-04-725-8.1/22. U predmetnom Akcionom planu je navedeno da ukupan iznos obaveza Kantona Sarajevo prema dostavljenim i knjigovodstveno evidentiranim rješenjima o izvršenju na dan 31. decembar 2020. godine iznosi 42.148.736,15 KM. U vezi s tim se navodi da navedeni iznos sadrži samo glavnicu, a troškovi parničnog i izvršnog postupka se utvrđuju u momentu izvršenja (isplate). Ukazano je da je jedinstvena baza izvršnih sudskih presuda uspostavljena hronološki prema datumu zaprimanju rješenja o izvršenju kod BBI banke, kao i da se jedinstvena baza izvršnih sudskih rješenja vodi i bilansno u Glavnoj knjizi Trezora, počev od 2015. godine. Navedeno je da je iznos obaveza Kantona Sarajevo po izvršnim sudskim presudama sa kamatama teško precizno utvrditi jer zavisi od vremenskog period od kojeg je sud presudio da se računa zatezna kamata, kao i broja tražilaca izvršenja koji su spremni na vansudsku nagodbu uz odricanje od naplate kamate. Ističe se da ukupan broj izvršnih sudskih presuda protiv Kantona Sarajevo evidentiranih na Glavnom računu Kantona Sarajevo kod Bosna Bank International (BBI banke), sa stanjem na dan 31. decembar 2020. godine iznosi 12.168 (na jednoj presudi se nalazi jedan ili više tražilaca izvršenja). Navedeno je da je Vlada Kantona Sarajevo utvrdila generalne mjere za izvršenje sudskih presuda na način da u budžetu Kantona Sarajevo u slijedećih pet godina, počev od 2022. godine planirati sredstva do 0,8% (po mogućnosti i više), od ukupno planiranih prihoda bez primitaka za isplatu izvršnih sudskih presuda koje se vode na računu Kantona Sarajevo, te najkasnije do kraja fiskalne godine sa Glavnog računa Kantona Sarajevo izvršiti isplatu sredstava po hronološkom redoslijedu zaprimljenih sudskih odluka, do planiranog iznosa. Nadalje da u budžetu Kantona Sarajevo u slijedećih pet godina, počev od 2022. godine, prema mogućnostima, planirati sredstva za izvršenje sudskih presuda putem javnog poziva, te zaključenja vansudske nagodbe sa tražiocima izvršenja koji bi se odrekli potraživanja po osnovu kamate i dosuđenih troškova postupka iz sudske presude, isplatu glavnice u ratama i dr, te do kraja fiskalne godine izvršiti obaveze po zaključenim vansudskim nagodbama. Navedeno je da će se izvori sredstava za realizaciju Akcionog plana planirati u budžetu Kantona Sarajevo, za svaku fiskalnu godinu, u narednih pet godina počev od 2022. godine, u skladu sa procedurama definisanim Zakonom o budžetima u Federaciji BiH („Službene novine Federacije BiH" broj 102/13, 9/14, 13/14, 8/15, 91/15, 102/15, 104/16, 5/18, 11/19 i 99/19). Generalno posmatrano kao mogući realni izvori sredstava za servisiranje obaveza iz Akcionog plana koji stoje na raspolaganju su, kako se navodi, uštede na postojećim rashodovnim pozicijama budžeta, povećanje prihoda od indirektnih i direktnih poreza koji pripadaju Kantonu Sarajevo, te domaćim zaduživanjem. Dovodeći u vezu ranije date naloge sa preduzetim mjerama od strane Kantona Sarajevo, Ustavni sud, ocjenjujući adekvatnost ovih mjera, zapaža da je Akcione planove pojedinih kantona, odnosno Federacije BiH, koji su doneseni, kao i predmetni Akcioni plan Vlade Kantona Sarajevo radi izvršenja ranije datih naloga javnoj vlasti da preduzme adekvatne i dovoljne mjere i omogući izvršenje sudskih odluka u razumnom roku, razmatrao i Evropski sud u svojoj novijoj praksi, koju Ustavni sud dosljedno podržava.
23. U vezi s tim, Evropski sud je razmatrao aplikacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona (Muhović i Lekić i dr. protiv BiH, aplikacija broj 40841/13 od 15. septembra 2020. godine), Srednjobosanskog kantona (Akeljić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 8039/19 od 13. oktobra 2020. godine), Hercegovačko-neretvanskog kantona (Lavić protiv BiH, aplikacija broj 6340/20 od 9. novembra 2020. godine) i Unsko-sanskog kantona (Šarganović i drugi protiv BiH, aplikacija broj 28251/20 od 9. novembra 2020. godine). te na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine (Ćavar i dr. protiv BiH aplikacija br 12371/21 i Jurić i dr. protiv BiH aplikacija broj 18563/21 od 9. decembra 2021. godine). Evropski sud je, razmatrajući mjere koje su ti kantoni i Federacija BiH preduzeli radi izvršenja ranije datih naloga našao da su navedeni kantoni i Federacija BiH usvajajući akcione planove implementirali naloge iz ranijih odluka i donijeli odgovarajuće opće mjere kojim se osigurava izvršenje sudskih odluka na teret budžeta tih kantona i Federacije BiH u razumnom roku, pa je aplikacije zbog neizvršenja odluka na teret budžeta tih kantona i Federacije BiH brisao.
24. U kontekstu predmetnih apelacija, Ustavni sud naročito ukazuje da je odlučujući o istom ustavno-pravnom pitanju, u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP-277/21 od 23. februara 2022. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbio kao neosnovane apelacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Kantona Sarajevo. U navedenoj odluci je pozivom na relevantnu praksu Evropskog suda ukazao da je evidentno da će apelanti, u skladu s preduzetim mjerama, moći naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta Kantona Sarajevo u razumnom roku imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu s zahtjevima iz Evropske konvencije, pa je u vezi s tim Ustavni sud smatrao da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.
25. S obzirom da se u konkretnom slučaju predmet odnosi na isto pravno i činjenično pitanje koje je Ustavni sud već razmatrao u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na svoju odluku broj AP-277/21 od 23. februara 2022. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).
26. Imajući u vidu sve navedeno, te slijedeći praksu Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, kao i vlastitu praksu o istom pitanju, Ustavni sud zapaža da je evidentno da će apelanti, u skladu s preduzetim mjerama, moći naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta Kantona Sarajevo u razumnom roku, imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, pa u vezi s tim Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, neosnovani.
Ostali navodi
27. S obzirom na zaključak Ustavnog suda da će apelanti moći naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta Kantona Sarajevo u razumnom roku imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu s zahtjevima iz Evropske konvencije, te da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, koje apelanti dovode u vezu s pravom na pravično suđenje, jer se ti navodi zasnivaju na istim razlozima.
VIII. Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da će apelanti naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta Kantona Sarajevo u razumnom roku imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu s zahtjevima iz Evropske konvencije, pa u vezi s tim Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.
29. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić