Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-419/22 (Javno preduzeće „Radio televizija Republike Srpske“)
Odluka donesena 06. 04. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 6. EK – pravo na pravično suđenje
- Javna vlast
- Građanski postupak
- Troškovi postupka
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-419/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-419/22, rješavajući apelaciju Javnog preduzeća „Radio televizija Republike Srpske“, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Javnog preduzeća „Radio televizija Republike Srpske“ podnesena protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 133162 21 Pž od 26.
novembra 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Javno preduzeće „Radio televizija Republike Srpske“ (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Saša Grabež advokat iz Banjaluke, podnio je 2. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 133162 21 Pž od 26. novembra 2021. godine i Rješenja Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 Ps 133162 20 Ps od 6. maja 2021. godine.
2. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 133162 20 Ps od 6. maja 2021. godine tužba tužioca („Radio televizija Bosne i Hercegovine“) protiv apelanta je povučena, te je obavezan tužilac da apelantu nadoknadi iznos od 5.990,40 KM na ime troškova tog postupka, dok je zahtjev apelanta za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa odbijen kao neosnovan.
3. U obrazloženju rješenja Okružni privredni sud je naveo da je odredbama člana 59. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da tužilac može povući tužbu bez pristanka tuženog prije nego što tužba bude dostavljena tuženom, te da se tužba može povući i poslije dostavljanja tuženom sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženi na to pristane. Okružni privredni sud je ukazao da je u konkretnom slušaju, na ročištu održanom 23. aprila 2021. godine, tužilac povukao tužbu protiv apelanta, te da se apelant naknadno, podneskom, saglasio sa povlačenjem predmetne tužbe, ali je postavio zahtjev za naknadu troškova postupka. U vezi s tim, Okružni privredni sud je naveo da je, shodno navedenim odredbama, te u skladu sa odredbama čl. 390. i 396. ZPP, imajući u vidu opredijeljeni troškovnik apelanta u smislu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata (u daljnjem tekstu: Tarifa) obavezao tužioca da apelantu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 5.990,40 KM. Nadalje, da se naprijed navedeni iznos odnosi na troškove sastava odgovora na tužbu (1000 bodova), pristup na dva ročišta na kojima se nije raspravljalo (po 500 bodova), uvećano za paušal 25%, te naknada za vrijeme, dva sata odsustva iz kancelarije (60 bodova) i pripadajući PDV, što ukupno iznosi 5.990,40 KM. Konačno, Okružni privredni sud je naveo da je zahtjev apelanta za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa odbijen kao neosnovan, jer prema tarifnom broju 2. Tarife, naknada ne može preći 1.000 bodova.
4. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja o troškovima postupka Okružnog privrednog suda sadržanog u rješenju tog suda od 6. maja 2021. godine, Viši privredni sud je Rješenjem broj 57 0 Ps 133162 21 Pž od 26. novembra 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
5. U obrazloženju rješenja Viši privredni sud je, između ostalog, naveo da se kod novčanog potraživanja vrijednost predmeta spora određuje prema visini novčanog potraživanja, što je u konkretnom slučaju iznos od 167.041,58 KM (koliko predstavlja potraživanje tužioca prema apelantu u predmetnom postupku), pa nije osnovan žalbeni navod apelanta da je prvostepeni sud pogrešno primijenio Tarifu prilikom odlučivanja o visini troškova postupka. Pri tome, Viši privredni sud je ukazao da je, zapravo, imajući u vidu visinu novčanog potraživanja u skladu sa Tarifom, tarifnim br. 2., 9., 12. i 25., prvostepeni sud apelantu dosudio troškove u većem iznosu nego što mu pripadaju, pa da, slijedom navedenog, žalba apelanta nije osnovana. Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, između ostalog, navodi da je nepravilno prvostepeni sud utvrdio visinu troškova od maksimalno 1.000 bodova, primjenjujući tarifni broj 2., jer je apelant svoje troškove opredijelio u visini od 1.350 bodova. Takođe smatra da drugostepeni sud nije obrazložio svoju odluku kojom je odbio kao neosnovanu žalbu apelanta izjavljenu protiv prvostepenog rješenja, nego je u obrazloženju rješenja iznosio nove stavove koji nisu u vezi sa žalbenim navodima apelanta.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da apelant kao javno preduzeće ne uživa prava iz Evropske konvencije, ali da uživa garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 19/04, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati navode apelacije u odnosu na apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.
9. Nadalje, Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenili procesno pravo, te apelant smatra i da mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila eventualno proizvoljna ili diskriminatorna.
11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Okružni privredni sud, pozivajući se na relevantne odredbe ZPP i Tarife, jasno obrazložio svoju odluku o troškovima predmetnog postupka, te da je dao jasne razloge zbog kojih je zahtjev apelanta, preko dosuđenog iznosa troškova postupka, odbio kao neosnovan. Nadalje, da je navedenu odluku Okružnog privrednog suda potvrdio Viši privredni sud u postupku po žalbi, a Ustavni sud, nasuprot navodima apelanta, u obrazloženju navedenih odluka ne vidi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić