Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1690/21 (N.J.)
Odluka donesena 06. 04. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1690/21
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-1690/21, rješavajući apelaciju N. J., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio N. J. zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Čapljini kao predmet broj 53 0 Rs 049306 17 I.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. N. J. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Marko i Danijel Raguž advokati iz ZOU „Raguž“ Stolac, podnio je 18. maja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 53 0 Rs 049306 17 I II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 16. jula 2021. i 18. januara 2022. godine da dostavi odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je 2. avgusta 2021. i 7. februara 2022. godine dostavio odgovore na apelaciju.
4. Punomoćniku apelanta su 2. marta 2022. godine dostavljeni odgovori Općinskog suda na izjašnjenje. Punomoćnik apelanta nije u ostavljenom roku dostavio svoje izjašnjenje na odgovore Općinskog suda.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Uvodne napomene
6. Apelant je 20. septembra 2017. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravomoćne i izvršne presude Općinskog suda broj 53 0 Rs 049306 12 Rs od 10. jula 2013. godine (dijelom preinačena presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 Rs 049306 13 Rsž od 19. jula 2017. godine), protiv izvršenika „Konstruktor-Neretva“ d.o.o. Čapljina (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi namirenja novčanog potraživanja apelanta na novčanim sredstvima i pokretnim stvarima izvršenika.
7. Općinski sud je 21. septembra 2017. godine donio rješenje o izvršenju broj 53 0 Rs 049306 17 I, kojim je odobrio predloženo izvršenje i to pljenidbom novčanih sredstava izvršenika kod poslovnih banaka.
8. Predmetno rješenje o izvršenju je 13. oktobra 2017. godine postalo pravosnažno i izvršno, pa ga je Općinski sud tog dana, shodno relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku, dostavio izvršenikovom dužniku „NLB Bank“ d.d. Sarajevo, radi postupanja po tom rješenju.
9. Nadalje, pomenuta banka je 9. novembra 2017. godine obavijestila Općinski sud da je zaprimila predmetno rješenje o izvršenju i zavela ga prema zakonskom prioritetu naplate, a kako na računu izvršenika nije bilo dovoljno novčanih sredstava za pljenidbu rješenje o izvršenju proslijedila je „UniCredit Bank“ d.d. Mostar, kao narednoj poslovnoj banci navedenoj u prijedlogu za izvršenje.
10. Isto tako, „UniCredit Bank“ d.d. Mostar je 16. novembra 2017. godine obavijestila Općinski sud da je blokirala račun izvršenika i predmetno rješenje o izvršenju zavela u red čekanja prema zakonskim prioritetima izvršenja naloga prinudne naplate, te je ujedno zatražila da apelant tačku „E“ u rješenju o izvršenju, gdje je naložena isplata PIO obaveza za apelanta, uredi na način da navede račun PIO, vrstu prihoda i općinu na koju bi se usmjerila sredstva. Shodno tome, Općinski sud je zaključkom od 9. januara 2018. godine naložio apelantu da dostavi tražene podatke kako bi se izvršenje nastavilo u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku-
11. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelant 18. decembra 2017. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u predmetu broj 53 0 Rs 049306 17 I, koja je zavedena pod broj AP 5325/17. Ustavni sud je, odlučujući o apelaciji apelanta, donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 5325/17 od 31. januara 2018. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) kojom je odbio kao neosnovana apelacija apelanta podnesenu zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u predmetu broj 53 0 Rs 049306 17 I. Činjenice u predmetu nakon donošenja Odluke Ustavnog suda broj AP 5325/17 od 31. januara 2018. godine.
12. Apelant je 5. marta 2018. godine Općinskom sudu predložio da se izvršenje provede pljenidbom, procjenom i prodajom pokretne imovine izvršenika odnosno na drugopredloženom predmetu izvršenja.
13. Odlučujući o navedenom, Općinski sud je 16. marta 2018. godine donio zaključak kojim je zakazao pljenidbeni popis izvršenikove imovine za 4. maj 2018. godine koji nije proveden iz razloga što je kapija poduzeća izvršenika bila zaključana.
14. Apelant je Općinskom sudu predložio da se zakaže novi pljenidbeni popis za 11. juni 2018. godine.
15. GIP Neretva d.d. Čapljina je 8. juna 2018. godine uložila prigovor treće osobe. Odlujući o navedenom prigovoru Općinski sud je treće lice uputio na parnicu radi dokazivanja svojih prava.
16. Sudski izvršitelj je 11. juna 2018. godine izvršio popis pokretnih stvari izvršenika.
17. Općinski sud je 16. septembra 2020. godine na prijedlog punomoćnika apelanta donio rješenje kojim je izvršenje odložio do okončanja parničnog postupka po tužbi trećih lica.
18. Apelant je 13. novembra 2020. godine od Općinskog suda zatražio nastavak izvršnog postupka, na način da se zakaže novi popis pokretne imovine izvršenika.
19. Općinski sud je 11. februara 2021. godine donio rješenje o nastavku izvršnog postupka, te je za 18. mart 2021. godine zakazao pljenidbeni popis.
20. Izlaskom na lice mjesta sudski izvršitelj je utvrdio da u krugu poduzeća odnosno izvršenika nema pokretne imovine izvršenika koja je bila popisana na zapisniku od 11. juna 2018. godine a koja je bila ostavljena na čuvanje izvršeniku, kao i da se od popisane pokretne imovine nalazi samo drobilica za kamen pa je predloženo provođenje vještačenja iste radi utvrđivanja tržišne cijene.
21. Općinski sud je 14. maja 2021. godine donio zaključak o vještačenju predmetne drobilice kamena.
22. Općinski sud je zaprimio obavijest vještaka iz koje proizilazi da je vještak 10. juna 2021. godine pristupio na adresu izvršenka, te da u krugu izvršenika nije pronašao predmetnu drobilicu za kamen sa prstenom, te da iz tog razloga nije u mogućnosti provesti vještačenje iste, o čemu je Općinski sud obavijestio punomoćnika apelanta radi prijedloga za daljnji tok postupka.
23. Punomoćnik apelanta je 4. avgusta 2021. godine zatražio je od Općinskog suda zakazivanje novog pljenidbenog popisa pokretne imovine izvršenika obzirom da je izvršenik otuđio popisane i zaplijenjene stvari.
24. Odlučujući o navedenom Općinski sud je 9. septembra 2021. godine donio zaključak kojim je zakazao novi pljendbeni popis pokretne imovine izvršenika.
25. Sudski izvršitelj je 1. oktobra 2021. godine izvršio ponovni popis pokretnina izvršenika.
26. Općinski sud je zaključkom od 5. novembra 2021. godine odredio vještačenje popisane imovine izvršenika, te pozvao apelanta za uplatu predujma troškova vještačenja.
27. Općinski sud je dostavio spis vještaku radi utvrđivanja vrijednosti popisane pokretne imovine izvršenika.
28. Postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
29. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelant se poziva i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant je naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, te predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
30. U odgovorima na apelaciju Općinski sud je vrlo detaljno naveo hronologiju predmetnog postupka navedenu u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da je izvršni postupak vođen u skaldu sa ZIP-u kao i da su postojali objektivni razlozi zbog kojih izvršni postupak do sada nije okončan. V.Relevantni propisi
31. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 74/11 - O.U.S., 35/12, 35/12-Rješenje US BiH, 46/16, 36/17 - Odluka US BiH i 55/18-Rješenje US BiH) relevantne odredbe glase: Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 122. st. 1. i 2.
Čuvanje popisanih stvari (1) Popisane stvari sudski izvršilac će ostaviti na čuvanje izvršeniku ako sud, na prijedlog tražioca izvršenja, nije odredio da se one predaju na čuvanje tražiocu izvršenja ili trećem licu.
(2) Rizik od uništenja ili oštećenja stvari datih na čuvanje tražiocu izvršenja ili trećem licu snosi tražilac izvršenja osim ako je uništenje ili oštećenje posljedica više sile.
Član 123.
Zabrana raspolaganja popisanim stvarima Svim licima koja posjeduju ili imaju kontrolu nad popisanim stvarima, zabranjuje se da njima raspolažu bez sudskog naloga.
VI.Dopustivost
32. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
33. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
34. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u FBiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
35. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
36. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana
14. Evropske konvencije.
I.Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
37. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26, Stojanović i Jusufović protiv Bosne i Herecegovine presuda od 16. decembra 2021. godine, stav 7.).
38. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir
39. Prema članu 31. Pravila Ustavnog suda pri odlučivanju Ustavni sud, u pravilu, ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u zahtjevu/apelaciji. S tim u vezi, Ustavni sud ističe da je za jedan period na koji se apelacijom ukazuje u pogledu dužine trajanja izvršnog postupka već donesena konačna i obavezujuća odluka (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP-5325/17 od 31. januara 2018. godine, dostupnu na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1497/08 od 8. decembra 2010. godine, tač. 42. i 43, dostupnu na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), u konkretnom predmetu razmatrati period od donošenja Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP-5325/17, dakle od 31. januara 2018. godine, do pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle period od oko četiri godine.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
40. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu pravosnažne presude. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, te na činjenicu da su se u izvršnom postupku pojavile određene objektivne okolnosti i procesne smetnje koje su uticale na dinamiku i sam tok predmetnih postupaka (imajući u vidu da je izvršenik u dva navrata otuđio popisane i zapoljenjenje stvari, kao i da je izvršenje bilo odloženo), Ustavni sud zaključuje da se radi o složenijem postupku. Također, Ustavni sud smatra da je predmetni postupak od značaja za apelanta jer se radi o novčanim potraživanjima iz radnog odnosa.
41. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka tražio odlaganje predmetnog izvršenja do okončanja parničnog postupka, što je u određenoj manjoj mjeri uticalo na dužinu trajanja postupka jer je Općinski sud postupio po apelantovom prijedlogu i odgodio predmetno izvršenje na period kraći od dva mjeseca. S druge strane, posmatrajući ponašanje Općinskog sudova u relevantnom periodu, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud promptno odlučio o apelantovom prijedlogu da se predmetno izvršenje nastavi na pokretnim stvarima izvršenika na način da je zakazao pljenidbeni popis izvršenikove imovine koji je bezuspješno okončan imajući u vidu da je kapija poduzeća odnosno izvršenika bila zaključana. U nastavku postupka Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nastavio provoditi procesne radnje, u skladu sa procesnim mogućnostima, s ciljem izvršenja predmetnog rješenja o izvršenju na način da je odlučio o prigovoru trećih lica te ih je uputio na parnicu, ali i u dva navrata zakazao pljenidbeni popis pokretnih stvari izvršenika. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je sudski izvršitelj Općinskog suda izvršio popis pokretnih stvari izvršenika, kao i da je navedena imovina ostavljena na čuvanje izvršeniku koja je u dva navrata otuđena od strane izvršenika, što je objektivna okolnost koja se ne može staviti na teret Općinskom sudu. Pri tome, Ustavni sud zapaža da apelant (prema stanju u spisu) nije u skladu sa odredbom člana 122. stav 1. ZIP predložio Općinskom sudu da popisane pokretne stvari sudski izvršilac ostavi na čuvanje apelantu ili trećem licu, što je bez sumnje imalo uticaja na dužinu i sam tok izvršnog postupka. U međuvremenu Ustavni sud zapaža da je Općinski sud odlučio i o apelantovom prijedlogu o odlaganju postupka izvršenja do okončanja parničnog postupka ali i o nastavku predmetnog izvršnog postupka. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u nastavku postupka, ponovo na apelantov zahtjev u razumnom roku popisao pokrene stvari izvršenika kao i da je dostavio spis vještaku radi utvrđivanja vrijednosti popisane pokretne imovine izvršenika. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u prikladnim rokovima i bez posebnog odugovlačenja donosio odluke u cilju okončanja predmetog postupka. Posmatrajući postupak u cjelini, i imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da postupak pred Općinskim sudom traje nešto duže od uobičajenog, ali je dijelom odgovornost i na strani apelanta te su postojale i brojne objektivne okolnosti i procesne smetnje koje su uticale na dinamiku i sam tok predmetnih postupaka. Stoga, Ustavni sud zapaža da u ponašanju Općinskog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka.
42. Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije apelanata u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. Ostali navodi
43. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Imajući u vidu utvrđenje neosnovanosti apelacionih navoda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije te činjenicu da apelant i kršenje prava na imovinu i zabranu diskriminacije zasniva na istim navodima kao i kršenje prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema ni povrede navedenih prava.
Pitanje naknade nematrijalne štete
44. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka zatražio naknadu nematerijalne štete. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete.
45. S obzirom na odluku u ovom predmetu, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
VIII.Zaključak
46. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, imajući u vidu njegovu složenost, zatim apelantov doprinos, kao i objektivne okolnosti i procesne smetnje koje su uticale na dinamiku i sam tok predmetnih postupaka, te činjenicu da je Općinski sud provodio veći broj procesnih radnji s ciljem okončanja postupka.
47. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
48. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić