Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2949/20 (E. P.)
Odluka donesena 06. 04. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Invalidnina
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2949/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-2949/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Eva Pavlović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Eva Pavlović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 218401 19 Gži od 9. marta 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Eva Pavlović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Stoca, koju zastupa Jerko Čilić, advokat iz Ljubuškog, podnijela je 12. avgusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 218401 19 Gži od 9. marta 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 218401 11 I od 25. marta 2019. godine.
2. Apelantica je kao tražilac izvršenja 29. novembra 2011. godine podnijela prijedlog za izvršenje protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike (u daljnjem tekstu: izvršenik) na osnovu izvršne isprave - Rješenje Centra za socijalni rad Stolac broj 05-1-342/07-R od 9. decembra 2010. godine, radi naplate novčanog potraživanja - lična invalidnina i dodatak za njegu i pomoć od strane druge osobe na ime preminulog supružnika apelantice (I.P.), čiji je apelantica nasljednik. Apelantica je predložila da se izvršenje provede pljenidbom novčanih sredstava na transakcijskim računima izvršenika.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 218401 11 I od 8. decembra 2011. godine određeno je predloženo izvršenje.
4. Izvršenik je 16. decembra 2011. godine izjavio prigovor na rješenje Općinskog suda, a apelantica je 26. marta 2012. godine dostavila odgovor na prigovor.
5. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 218401 11 I od 5. jula 2012. godine odbijen je prigovor izvršenika i rješenje od 8. decembra 2011. godine u cijelosti održano na snazi.
6. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da izvršenik tvrdi da izvršna isprava nema klauzulu izvršnosti i da nije prošla revizioni postupak. Međutim, Općinski sud je istakao da navodi izvršenika ne predstavljaju razlog koji sprječava izvršenje u smislu odredbe člana 47. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), s obzirom da je odredbom člana 23. ZIP propisano da se kao izvršne isprave smatraju odluke sudova, izvršno sudsko poravnanje i izvršne odluke donesene u upravnom postupku, dok je odredbom člana 273. stav 2. Zakona o upravnom postupku propisano da se izvršenje radi ispunjenja novčanih potraživanja provodi sudskim putem. Općinski sud je naveo da je dostavljena izvršna isprava - rješenje Centra za socijalni rad Stolac snadbjevena klauzulom pravosnažnosti i izvršna sa danom 9. januar 2011. godine,
7. Zaključkom Općinskog suda od 5. jula 2012. godine rješenje o izvršenju je dostavljeno banci radi provođenja.
8. Izvršenik je podneskom od 3. jula 2018. godine obavijestio Općinski sud da je apelantici isplaćeno predmetno potraživanje, te da su se stekli uslovi iz člana 47. stav 1. tačka 8. ZIP, zbog čega je predložio da se ukine rješenje od 8. decembra 2011. godine i obustavi izvršenje. U prilogu podneska su dostavljeni akt Federalnog ministarstva rada i socijalne politike broj 06-35/18-89/18-6 BB od 7. maja 2018. godine i kartica isplata.
9. Općinski sud je dopisom od 24. decembra 2018. godine punomoćniku apelantice dostavio podnesak izvršenika i pozvao je apelanticu da se u roku od 30 dana od prijema dopisa izjasni na podnesak izvršenika, a u dopisu je navedeno da će se „u protivnom donijeti odluka“.
10. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 218401 11 I od 25. marta 2019. godine obustavljen je izvršni postupak.
11. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je apelantica dopis suda od 24. decembra 2018. godine zaprimila 28. decembra 2018. godine, ali da nije postupila po traženju suda i dostavila tražene podatke, niti je tražila produženje roka kako bi dostavila podatke, zbog čega je taj sud primjenom odredaba člana 336. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi sa čl. 21. i 63. ZIP donio odluku kao u izreci.
12. Apelantica je 8. aprila 2019. godine izjavila žalbu protiv rješenja Općinskog suda.
13. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 218401 19 Gži od 9. marta 2020. godine odbijena je žalba i prvostepeno rješenje je potvrđeno.
14. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da žalbom apelantice nisu dovedeni u pitanje pravilnost i zakonitost prvostepenog rješenja, koje se paušalno pobija iz razloga povrede odredaba parničnog postupka, budući da nije navedeno kojim postupanjem, a niti koja je odredba ZPP ili ZIP povrijeđena, a da je ta povreda bila od uticaja na donošenje zakonite odluke. Kantonalni sud je, dalje, naveo da se ne može prihvatiti kao istinit navod žalbe da se apelantica izjasnila na poziv suda dopisom od 29. decembra 2018. godine, te da je „greškom pera“ dopis upućen na pogrešan poslovni broj predmeta. Naime, čitanjem dopisa od 29. decembra 2018. godine, koji je apelantica dostavila uz žalbu, utvrđeno je da je dopis upućen na predmet broj 65 0 1 167279 10 1, te da je kao tražitelj izvršenja navedena I.M. i nejasno je šta povezuje predmetni spis sa navedenim dopisom, a da bi se moglo zaključiti da uslijed „greške pera“ (lapsus calami) izjašnjenje nije uloženo u predmetni spis.
15. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da se, u smislu člana 3. Zakona o važnosti javnih isprava u Bosne i Hercegovini, predmetna kartica isplata (dostavljena uz podnesak izvršenika) ima smatrati javnom ispravom, a u smislu tog zakona, pod javnom ispravom se smatra isprava izdata od nadležnih organa, institucija, organizacija ili drugih pravnih lica u vršenju javnih ovlaštenja iz nadležnosti Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine. Kako je predmetna kartica potpisana i ovjerena od za to nadležnog upravnog organa Federacije Bosne i Hercegovine (Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, Sektora za zaštitu osoba sa invaliditetom i zaštitu civilnih žrtava rata), Kantonalni sud je naveo da je tačnost njenog sadržaja zakonska pretpostavka koja nije dovedena u pitanje ni izvodom sa tekućeg računa - analitičkom karticom računa apelantice otvorenog kod UniCredit banke d.d. koja se odnosi na stanje računa za period 25. jul 2011. - 28. januar 2016. godine, jer je prema kartici isplata apelantici retroaktivna uplata izvršena 4. aprila 2011. godine, dakle skoro tri mjeseca ranije.
16. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da, suprotno navodima iz žalbe, dopis suda od 24. decembra 2018. godine, kojim se apelantica poziva na izjašnjenje u roku od 30 dana, sadrži upozorenje stranci da će se u slučaju da se ne odazove pozivu suda donijeti odluka. S obzirom da apelanticu zastupa stručna osoba – advokat, Kantonalni sud je naveo da se podrazumijeva da su mu bile poznate posljedice koje će nastupiti u smislu člana 63. ZIP.
Apelacioni navodi
17. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 Evropske konvencije. Apelantica, prije svega, navodi da je 31. decembra 2018. godine odgovorila na dopis Općinskog suda od 24. decembra 2018. godine, da je dopis greškom dostavljen na pogrešan broj spisa, ali da se iz sadržaja dopisa vidi da se radi o predmetnom spisu. Takođe, apelantica ističe da sud u dopisu od 24. decembra 2018. godine nije izričito upozorio apelanticu šta će se desiti ako ne odgovori na dopis, nego je samo naveo da će donijeti odluku. Apelantica, dalje, navodi da se u dopisu (koji je dostavljen na pogrešan broj spisa) izjasnila da joj je predmetno potraživanje isplaćeno, međutim, da je naknadno utvrdila da su netačni podaci iz kartice isplata i da apelantica nikada nije primila novčani iznos na račun naveden u kartici isplata, zbog čega povlači izjašnjenje iz dopisa od 31. decembra 2018. godine da joj je potraživanje isplaćeno. Apelantica, dalje, ističe da je „analitička kartica“ privatna isprava i da sud nije mogao obustaviti izvršenje, jer nisu ispunjeni uslovi iz člana
63. ZIP. Apelantica navodi i da je sud pogrešno cijenio analitičku karticu računa apelantice, da analitička kartica računa obuhvata period od 1. januara 2011. - 28. januar 2016. godine i da ne postoji uplata od 4. aprila 2011. godine. Osim toga, apelantica navodi da je prijedlog podnesen 29. novembra 2011. godine, a da je zadnja odluka dostavljena punomoćniku apelantice 15. juna 2020. godine, tj. devet godina i pet mjeseci od podnošenja prijedloga. Apelantica navodi da je sud svojim nerazumno dugim trajanjem postupka omogućio dovoljno vremena da izvršenik načini veliku štetu apelantici. U skladu sa iznesenim, apelantica predlaže da Ustavni sud ukine odluke redovnih sudova i naloži sudovima da donesu zakonitu odluku, da apelantici odredi naknadu štete ukoliko smatra da je potrebno, te da odredi naknadu nematerijalne štete zbog nerazumne dužine postupka. Odgovor na apelaciju
18. Apelacija je dostavljena na odgovor izvršeniku i Uredu za saradnju i zastupanje pred Ustavnim sudom (u daljnjem tekstu: Ured). Izvršenik i Ured su u odgovoru na apelaciju naveli da je Federalno ministarstvo finansija 25. oktobra 2011. godine isplatilo dugovani iznos apelantici.
19. Odgovori na apelaciju su dostavljeni zastupniku apelantice na eventualno izjašnjenje, koji je u izjašnjenju naveo da su netačni navodi da je 25. oktobra 2011. godine apelantici isplaćeno predmetno potraživanje, te da je izvršenik „pomiješao“ dva postupka koja su se vodila pred Općinskim sudom.
20. Ustavni sud je pozvao izvršenika i Ured da se izjasne na navode zastupnika apelantice. Ured je 15. marta 2022. godine dostavio dopis u kome je naveo da iznos utvrđen Rješenjem Centra za socijalni rad Stolac broj 05-1-342/078-R od 9. decembra 2010. godine, a na osnovu kog rješenja je pokrenut izvršni postupak pred Općinskim sudom pod brojem 65 01218401 11 I, nije isplaćen apelantici, jer to rješenje nije prošlo postupak revizije u skladu sa članom 18i. Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom, s obzirom da postupak revizije, koji obavlja izvršenik, odlaže izvršenje rješenja.
Relevantni propisi
21. Zakon o važnosti javnih isprava u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj 23/04) u relevantnom dijelu glasi:
Član 3.
Pod javnom ispravom, u smislu ovog zakona, smatra se isprava izdata od nadležnih upravnih, sudskih i drugih organa, institucija, organizacija ili drugih pravnih lica u vršenju javnih ovlaštenja iz nadležnosti Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.
22. Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUS BiH, 74/11 - OUS FBiH, 35/12, 35/12 - Rješenje US BiH, 46/16, 36/17 - OUS BiH, 55/18 - Rješenje US BiH i 25/20 - OUS BiH). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUS BiH, 74/11 - OUS FBiH, 35/12, 35/12 - Rješenje US BiH i 46/16) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 63.
Obustava izvršenja (1) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršni dokument pravosnažno ukinut, preinačen, poništen, stavljen van snage ili je na drugi način određeno da je bez djelovanja, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta.
(...)
23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
24. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
25. U vezi sa navodima o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, a koji se odnose na način na koji je utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propis, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, koju Ustavni sud slijedi prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35) zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituisati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je generalno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
26. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Naime, Ustavni sud nalazi da iz obrazloženja drugostepene odluke slijedi da se, u smislu člana 3. Zakona o važnosti javnih isprava u Bosne i Hercegovini, predmetna kartica isplata (dostavljena uz podnesak izvršenika) ima smatrati javnom ispravom, a tačnost njenog sadržaja zakonska je pretpostavka koja nije dovedena u pitanje ni izvodom sa tekućeg računa - analitičkom karticom računa apelantice. Osim toga, da se ne može prihvatiti kao istinit navod da se apelantica izjasnila na poziv suda, ali da je dopis greškom upućen na pogrešan spis. Naime, dopis suda kojim se apelantica poziva na izjašnjenje sadrži upozorenje stranci da će se u slučaju da se ne odazove pozivu suda donijeti odluka, te da se podrazumijeva da su advokatu koji zastupa apelanticu bile poznate posljedice koje će nastupiti u smislu člana 63. ZIP.
27. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da je apelacija dostavljena na odgovor izvršeniku i Uredu, te je u odgovorima navedeno da je predmetno potraživanje isplaćeno apelantici 25. oktobra 2011. godine (prije podnošenja prijedloga za izvršenje). Budući da je zastupnik apelantice u izjašnjenju naveo da su netačni navodi da je potraživanje isplaćeno i da je izvršenik „pomiješao“ dva postupka koja su se vodila pred Općinskim sudom, od izvršenika i Ureda je zatraženo dodatno izjašnjenje. Ured se izjasnio da predmetno potraživanje nije isplaćeno apelantici. Ustavni sud ukazuje da ima u vidu sve navedeno, ali da to ne može dovesti do drugačije odluke Ustavnog suda, jer se predmetnom apelacijom osporavaju odluke redovnih sudova kojima je izvršni postupak pravosnažno obustavljen i traži njihovo ukidanje, a u odlukama redovnih sudova Ustavni sud nije našao proizvoljnost.
28. Nadalje, vezano za apelantove navode da je prijedlog za izvršenje podnesen 29. novembra 2011. godine, a da je zadnja odluka dostavljena punomoćniku apelantice 15. juna 2020. godine, tj. devet godina i pet mjeseci od podnošenja prijedloga Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na njegovu zakonsku obavezu da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Nadalje, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o složenom predmetu, ali se može izvesti zaključak da je predmetni postupak za apelanticu od većeg značaja. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku predloženo izvršenje dozvolio devet dana nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, da je u roku od tri mjeseca donio rješenje po prigovoru izvršenika, nakon čega je odmah rješenje o izvršenju dostavio banci na daljnje provođenje. Dakle, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, u skladu sa svojom pozitivnom obavezom, rješenje o izvršenju bez odlaganja dostavio banci na daljnje provođenje, a u cilju namirenja apelanticinog potraživanja. Nadalje, Ustavni sud nalazi da je Općinski sud zaprimio podnesak izvršenika (da je potraživanje isplaćeno) koji je dostavio apelantici nakon pet mjeseci, a potom je, budući da se apelantica nije izjasnila u ostavljenom roku, donio rješenje o obustavi. Ustavni sud, dalje, nalazi da je Kantonalni sud odluku po žalbi donio nakon 11 mjeseci, čime je pravosnažno okončan postupak. Imajući u vidu izneseno, Ustavni sud ne nalazi da su redovni sudovi bili pasivni odnosno da su bezrazložno odugovlačili predmetni postupak.
29. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
30. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić