Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4635/20 (M. M.)

Odluka donesena 20. 04. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Pravo na odbranu
  • Načelo slobodne ocjene dokaza
  • Dokazni postupak
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4635/20

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4635/20, rješavajući apelaciju Mate Mrvelja, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 20. travnja 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neutemeljena apelacija Mate Mrvelja podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 K 050149 20 Kž od 23. studenog 2020. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mato Mrvelj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Odžaka, kojeg zastupa Christian Oršolić, odvjetnik iz Orašja, podnio je 16. prosinca 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 K 050149 20 Kž od 23. studenog 2020. godine i Presude Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 25 0 K 050149 19 K od 18. rujna 2020. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Kantonalnog tužiteljstva Posavskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo) zatraženo je 22. lipnja 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju. Pozvani su dostavili tražene odgovore.

3. Ustavni sud je 15. veljače 2022. godine dostavio apelantu odgovore Kantonalnog suda, Općinskog suda i Tužiteljstva, na koje apelant nije dostavio izjašnjenje u ostavljenom roku. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Presudom Općinskog suda broj 25 0 K 050149 19 K od 18. rujna 2020. godine apelant je proglašen krivim da je počinio kazneno djelo krađe iz članka 286. stavak 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH), pa mu je izrečena uvjetna osuda kojom je apelantu za počinjeno kazneno utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, koja se neće izvršiti ako u roku od jedne godine i šest mjeseci ne počini novo kazneno djelo.

6. Apelant je proglašen krivim zato što je, nakon što ga je K. M. angažirala da za njezine potrebe izvrši sječu sedam stabala hrasta, posjekao sedam stabala hrasta za potrebe K. M., a potom s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za sebe posjekao pet stabala hrasta i jedno stablo lipe, te potom sva oborena stabla isjekao na trupce, izvezao na put pored šume i pripremio za dalje odvoženje. Ta je pripremljena drva zatekao šumar Uprave za šumarstvo Posavskog kantona, evidentirao ih i označio da potječu iz bespravne sječe u Zapisniku broj 01-015/19 od 21. ožujka 2019. godine. Apelant je, dakle, tuđe pokretnine oduzeo drugom s ciljem da njihovim prisvajanjem pribavi sebi protupravnu imovinsku korist, čime je počinio kazneno djelo krađe.

7. U obrazloženju presude je navedeno da je optužnicom od 29. kolovoza 2019. godine apelantu stavljeno je na teret izvršenje kaznenog djela krađe. Dalje je navedeno da su tijekom postupka saslušani svjedoci (poimenično označeni na strani 2. presude) i provedeni materijalni dokazi Tužiteljstva (pobrojani na str. 3. i 4. presude). Navedeno je također da obrana nije imala prijedloga za izvođenje dokaza.

8. Nadalje, sud je naveo da je Tužiteljstvo predložilo da se, u smislu članka 288. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH) pročitaju i kao dokazi koriste iskazi koje je u istrazi dala svjedokinja K. M., uz obrazloženje da je zbog njezine životne dobi i zdravstvenih poteškoća njezin dolazak u sud radi svjedočenja gotovo nemoguć. Apelant se usprotivio navedenom prijedlogu nalazeći da je svjedokinja pri svijesti i zdravoj pameti te je, pozivajući se na članak 287. ZKPFBiH, predložio saslušanje te svjedokinje izvan sudnice. Sud je našao da navedeni prijedlog obrane za primjenu članka 287. ZKPFBiH nije utemeljen. Ukazano je da se ispitivanje izvan sudnice za vrijeme suđenja, u smislu navedene odredbe, odnosi na osobe koje u istrazi nisu ispitane kao svjedoci, a čije svjedočenje sud smatra važnim. S obzirom na to da je svjedokinja K. M. u istrazi ispitana i dala iskaz u svojstvu svjedoka, to nema uvjeta da se njezino ispitivanje obavi izvan sudnice.

9. Sud je našao da je ispunjen uvjet iz članka 288. stavak 2. ZKPFBiH da se na glavnoj raspravi pročitaju i kao dokazi koriste iskazi koje je u istrazi dala K. M. u svojstvu svjedoka. Obrazloženo je da je navedenim člankom propisano da se zapisnici o iskazima danim u istrazi mogu, po odluci suda, pročitati i koristiti kao dokaz na glavnom pretresu samo u slučaju ako su ispitane osobe umrle, duševno oboljele, ili se ne mogu pronaći, ili je njihov dolazak pred sud nemoguć, ili je znatno otežan iz važnih uzroka ili ako bez zakonskih razloga neće da daju iskaz na glavnoj raspravi. Da postoji razlog za čitanje i korištenje na glavnoj raspravi iskaza koje je u istrazi dala svjedokinja K. M. sud je utvrdio iz iskaza svjedoka ispitanih na glavnoj raspravi. Navedeno je da je svjedok J. P. naveo da je K. M. stara osoba i da je u invalidskim kolicima već osam ili devet godina. Osim toga, svjedokinja A. K., kćerka svjedokinje K. M., navela je da je njezina majka ,,u nikakvom stanju“, da je trenutno jako loše, da ne može nimalo više biti sama. Dalje je navedeno da je svjedokinji K. M. sudski dostavljač, na njezinoj adresi, uručio poziv za glavnu raspravu, te je na dostavnici naznačio da je „imenovana bolesna i nepokretna“. Imajući u vidu navedeno, sud je našao da je zbog lošeg zdravstvenog stanja svjedokinje K. M. i činjenice da je nepokretna i da se ustvari kreće samo u invalidskim kolicima, njezin dolazak u sud radi svjedočenja na glavnoj raspravi znatno otežan. Stoga je prihvaćen prijedlog Tužiteljstva i odlučeno da se pročitaju i kao dokaz na glavnoj raspravi koriste iskazi koje je svjedokinja K. M. dala u istrazi 2. travnja 2019. i 8. travnja 2019. godine.

10. Sud je na str. 4.–6. presude prezentirao sadržaj provedenih dokaza – izjava svjedoka i materijalnih dokaza Tužiteljstva. Navedeno je da iz iskaza svjedokinje K. M. od 2. travnja 2019. godine proizlazi da je angažirala apelanta da za nju nasiječe drva za ogrjev, da mu je rekla da isiječe sedam komada hrasta, te da je to apelant i učinio. U iskazu od 8. travnja 2019. godine svjedokinja je navela da se dogovorila s apelantom da u šumi obori hrastove i da proda trupce, da ostatak drva njoj doveze za ogrjev i da će mu ona za to platiti. U tom iskazu svjedokinja je također navela da je apelanta pitala zašto je oborio 13 hrastova i da joj je apelant rekao da je to zbog toga što su se hrastovi polomili te i da je šumar lipu čekićao pod hrast. Iz navedenog je sud zaključio da je svjedokinja K. M. imala spoznaju da je apelant oborio ukupno 13 stabala. Nadalje, iz iskaza svjedokinjine kćerke A. K. utvrđeno je da su se ona i njezina majka s apelantom dogovorile da posiječe hrastove, da je dogovoreno da nasiječe sedam hrastova i da majci doveze drva za ogrjev, a trupce proda nekome kako bi mu od tih novaca mogla isplatiti rad i da majka ima nešto novaca. Nadalje, svjedokinja je navela da nakon dogovora s apelantom nije znala što se dogodilo, da je došla kući i da je vidjela drva u dvorištu, da joj je apelant rekao da su druga drva prodali i da će novci doći naknadno. Svjedokinji je policajac rekao da je posječeno više drva, pa je ona pitala apelanta zašto, na što je on odgovorio da je hrast pao i srušio drvo i da ga je morao isjeći. Sud je činjenicu da je apelant posjekao, osim dogovorenih sedam stabala hrasta, još i pet stabala hrasta i jedno stablo lipe utvrdio na temelju pismenog dokaza priloženog na glavnoj raspravi – zapisnika o očevidu PU Odžak od 28. ožujka 2019. godine. U zapisniku je navedeno da je očevid poduzet u šumi u kojoj je izvršena sječa stabala hrasta i jednog stabla lipe motornom pilom, da je na mjestu vršenja očevida pronađeno 12 panjeva hrasta i jedan panj lipe, te da sva dokumentacija sačinjena prilikom očevida čini sastavni dio tog zapisnika (sud je ukazao da su navedeni panjevi, kao ostaci posječenih stabala, vidljivi iz fotodokumentacije sačinjene prilikom vršenja očevida). Sud je naveo da činjenica da je apelant posječena stabla isjekao na trupce i izvezao iz šume radi daljeg odvoženja proizlazi iz iskaza svjedoka J. P., uposlenika Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Uprave za šumarstvo. Taj svjedok je naveo da je prilikom rada na terenu zatekao hrastove trupce pored puta. Telefonom je pozvao apelanta i pitao ga je li on sjekao trupce, apelant je rekao da jeste i da je to učinio na parceli K. M. Svjedok je sačinio Zapisnik broj 01-015/19 od 21. ožujka 2019. godine iz kojeg je sud utvrdio da je svjedok evidentirao da je pored puta zatekao komade hrastovih trupaca izrezanih od panja i ispresijecanih na različite mjere, da su izrezani trupci premjereni i da se iz te sječe dobije 14,95 m tehničkog drveta i 10 m ogrjevnog drveta. Dalje je sud naveo da je tijekom postupka saslušan svjedok J. B. koji je uposlen u pilani, koji je izjavio da ga je apelant pozvao telefonom i pitao hoće li kupiti robu. Svjedok je potom otišao na mjesto događaja i vidio da se pored puta nalaze trupci – pilanska roba različitih debljina i duljina, za koje je apelantu ponudio cijenu od 300,00 KM po m , potom trupce odvezao, a apelantu platio ukupan iznos od 4.485,00 KM i dao mu račun.

11. Sud je naveo da je iz sadržaja navedenih pismenih dokaza – zapisnika o očevidu i fotodokumentacije i iskaza svjedoka K. M. i A. K. utvrdio da je apelant postupio suprotno dogovoru o broju stabala koja treba posjeći i da je, pored dogovorenih sedam stabala hrasta, posjekao još pet stabala hrasta i jedno stablo lipe. Nadalje, da je apelant posjekao stabla u ukupnoj količini od 14,95 m proizlazi iz zapisnika Uprave za šumarstvo u kojem je naznačeno da je bespravno posječeno 14,95 m hrasta koji će biti otpremljen poduzeću MB pilana. Dakle, iz takvih iskaza saslušanih svjedoka, te navedenih pismenih dokaza, sud je, dovodeći te dokaze u međusobnu vezu, sa sigurnošću izveo zaključak o dokazanosti činjeničnih navoda predmetne optužnice. Sud je naveo da je iskazima svjedoka u cijelosti poklonio vjeru jer ih je našao jednostavnim, jasnim, bez ikakve proturječnosti, kao i da se međusobno dopunjuju. Iskazi svjedoka K. M. i A. K. podudarni su glede odlučnih činjenica – postojanja njihovog dogovora s apelantom o sječi i broju stabala, dok podaci o broju posječenih stabala proizlaze i iz zapisnika o očevidu PU Odžak i iskaza svjedoka J. P. Sud je istaknuo da nije našao nijednog razloga zbog kojeg bi posumnjao u istinitost iskazivanja spomenutih svjedoka o spomenutim odlučnim činjenicama.

12. Nadalje, sud je naveo da činjenica da je apelant pet stabala hrasta i jedno stablo lipe posjekao da bi ih prisvojio i sebi prisvajanjem pribavio protupravnu imovinsku korist proizlazi iz odnosa između ukupne novčane vrijednosti koju je apelant dobio prodajom svih trupaca (13) i novčanog iznosa koji je apelant predao svjedokinji K. M. Naime, ukazano je da iz pismenog dokaza

– otkupnog bloka broj 27.03/19 od 25. ožujka 2019. godine MB pilana proizlazi da je apelantu u gotovini plaćen iznos od 4.485,00 KM (što je u svom iskazu potvrdio svjedok J. B.). Nadalje, iz iskaza svjedokinje K. M. proizlazi da je apelant, kada je porušio i dovezao drva, rekao da ima hrastova koje treba odvesti na pilanu i da će ona dobiti novce od prodaje. Svjedokinja je navela da je od apelanta dobila 3.700,00 KM, te da joj je apelant rekao da je drva prodao po 250,00 KM po metru kubnom. Na temelju navedenog, sud je zaključio da upravo okolnost da je apelant trupce prodao po 300,00 KM po metru kubnom i da je za te trupce dobio 4.485,00 KM, a da je K. M. rekao da je trupce prodao po 250,00 KM i u skladu s tom cijenom predao svjedokinji 3.700,00 KM, jasno ukazuje na činjenicu da je apelant u šumi posjekao veći broj stabala od dogovorenog s ciljem da taj veći broj stabala od dogovorenog broja prisvoji i sebi na taj način pribavi protupravnu imovinsku korist. Dakle, proizlazi da je apelant od K. M. oduzeo predmetne stvari s ciljem da njihovim prisvajanjem sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, čime je počinio kazneno djelo krađe. Sud je ukazao da se tijekom postupka nije pojavila sumnja u apelantovu uračunljivost prilikom počinjenja kaznenog djela, kao i da je sud zaključio da je apelant kazneno djelo počinio s izravnim umišljajem.

13. Presudom Kantonalnog suda broj 25 0 K 050149 20 Kž od 23. studenog 2020. godine odbijena je kao neutemeljena apelantova žalba i potvrđena presuda Općinskog suda od 18. rujna 2020. godine.

14. U obrazloženju presude je navedeno da je apelant žalbu podnio zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. Sud je naveo da nisu utemeljeni apelantovi žalbeni navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitne povrede odredbi kaznenog postupka budući da, nasuprot žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, nego je izvedene dokaze cijenio pojedinačno i u međusobnoj vezi, te na temelju njihove pravilne ocjene izveo pravilan zaključak o dokazanosti činjeničnih navoda iz optužnice.

15. Dalje je navedeno da je, nasuprot žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno zaključio da prijedlog obrane za primjenu članka 287. ZKPFBiH nije utemeljen. Ukazano je da se, kao što je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, ispitivanje izvan sudnice za vrijeme suđenja u smislu članka 287. stavak 1. ZKPFBiH odnosi na osobe koje u istrazi nisu ispitane kao svjedoci, a čije svjedočenje sud smatra važnim. Imajući u vidu navedenu odredbu, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je svjedokinja K. M. u istrazi ispitana i da je dala iskaz u svojstvu svjedoka, te da nema uvjeta da se njezino ispitivanje obavi izvan sudnice. Također je ukazano da je prvostupanjski sud pravilno našao da je ispunjen uvjet iz članka 288. stavka 2. ZKPFBiH da se na glavnom pretresu pročitaju i kao dokazi koriste iskazi koje je u istrazi dala K. M. u svojstvu svjedoka, odnosno da je Općinski sud pravilno utvrdio da postoji razlog za njihovo čitanje i korištenje na glavnom pretresu pozivajući se na iskaze svjedoka ispitanih na glavnom pretresu (iskaz svjedoka J. P. i naznaka sudskog dostavljača da je „imenovana bolesna i nepokretna“), kao i da je prvostupanjski sud pravilno našao da je zbog lošeg zdravstvenog stanja svjedokinje i činjenice da je nepokretna njezin dolazak u sud radi svjedočenja na glavnom pretresu znatno otežan, te je pravilno prihvatio prijedlog Tužiteljstva i odlučio da se pročitaju i kao dokaz na glavnom pretresu koriste iskazi koje je svjedokinja dala u istrazi.

16. Kantonalni sud je u presudi na str. 3.–5. odbio i druge navode iz apelantove žalbe koji se odnose na utvrđeno činjenično stanje, detaljno obrazloživši razloge zbog kojih je potvrdio stajališta prvostupanjskog suda dana u tom dijelu. Osim toga, Kantonalni sud je našao pravilnom i odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj uvjetnoj osudi, uz obrazloženje da apelantovi navodi iz žalbe nisu doveli u pitanje pravilnost te odluke.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

17. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. i stavak 3. točka d) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), konkretno pravo na obranu i načelo jednakosti i ravnopravnosti stranaka pred sudom.

18. Ukazao je da je tijekom postupka prvostupanjski sud prihvatio prijedlog Tužiteljstva da se čita iskaz iz istrage koji je dala glavna svjedokinja i navodno oštećena K. M. zato što je svjedokinja bolesna i ne može doći u sud. S obzirom na to da se obrana nije slagala s navedenim prijedlogom Tužiteljstva, predloženo je da se, u skladu s odredbom članka 287. ZKPFBiH, svjedokinja sasluša izvan suda, kod njezine kuće, s obzirom na to da je njezino svjedočenje od apsolutnog značaja za odlučivanje o apelantovoj krivnji, imajući u vidu da je ovu svjedokinju tek parcijalno ispitala policija u vrijeme kada nisu bile poznate sve okolnosti događaja, pri čemu je obrana tražila da se ova svjedokinja ispita i na okolnosti na koje nije ispitana u istrazi. Dodatne argumente za potrebu neposrednog ispitivanja ove svjedokinje od strane obrane dala je u svom iskazu svjedokinjina kćerka A. K. koja je tvrdila da apelant nije učinio ništa kažnjivo i bez njihove volje, da je radio po nalogu njezine majke i da su mu ona i njezina majka zahvalne na svemu, da ga uopće ne duže za bilo što i da ga ne smatraju krivim. Apelant je istaknuo da je, unatoč takvom iskazu A. K., sud odbio zahtjev obrane da se ispita svjedokinja K. M., pa makar i izvan suda, te je dopustio čitanje iskaza iz istrage, onemogućivši obrani da ispita svjedokinju iako je to bilo moguće, te je u konačnici presudu temeljio upravo na iskazu svjedokinje K. M. iz istrage, koji je bio temelj za utvrđenje „krivnje“. Također je naveo da je Kantonalni sud, odlučujući o apelantovoj žalbi, donio odluku kojom je žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu. Apelant smatra da je takvim postupanjem suda prema obrani postupano diskriminatorno, te je ponovio da mu je povrijeđeno pravo na obranu, pravo na pravično suđenje zbog pogrešne primjene procesnog prava, te pravo na jednakost u postupanju i ravnopravnost stranaka u postupku pred sudom.

II.Odgovori na apelaciju

19. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je stajališta da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se ispitivanje izvan sudnice za vrijeme suđenja u smislu članka 287. stavak

1. ZKPFBiH odnosi na osobe koje u istrazi nisu ispitane kao svjedoci, a čije svjedočenje sud smatra važnim, te da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je svjedokinja K. M. u istrazi ispitana i da je dala svoj iskaz u svojstvu svjedoka, kao i da nema uvjeta da se njezino ispitivanje obavi izvan sudnice. Kantonalni sud je također naveo da, donoseći osporenu presudu, nije povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje, te je predloženo da Ustavni sud odbije apelaciju kao neutemeljenu.

20. Općinski sud je naveo da je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje o tome da je svjedokinja K. M. stara, bolesna i nepokretna, te da takvo svjedokinjino stanje predstavlja važne uzroke zbog kojih je njezin dolazak u sud na glavnu raspravu znatno otežan. Sud je stajališta da je u takvoj situaciji imao utemeljenja za primjenu članka 288. stavak 2. ZKPFBiH, odnosno za donošenje odluke o čitanju i korištenju kao dokaza na glavnoj raspravi zapisnika o iskazu koji je svjedokinja K. M. dala u istrazi i da zbog toga nije bilo mjesta primjeni članka 287. ZKPFBiH, tj. da nije bilo mjesta naložiti ispitivanje navedene svjedokinje izvan sudnice. Dalje je navedeno da obrana ni na glavnoj raspravi, ni u apelaciji nije ukazala na koje to okolnosti svjedokinja K. M. nije ispitana u istrazi, odnosno nije ukazala zašto smatra da je svjedokinja K. M. u policiji tek parcijalno ispitana. Općinski sud smatra neutemeljenim navod iz apelacije o diskriminatornom postupanju suda prema obrani. Ukazano je da obrana na glavnoj raspravi nije imala prijedloga za izvođenje dokaza, pa ni dokaza kojim bi se dovela u pitanje istinitost i vjerodostojnost iskazivanja svjedokinje K. M. u istrazi.

21. Tužiteljstvo smatra da su apelantovi navodi iz apelacije neutemeljeni. Istaknuto je da su sudovi pobijane odluke donijeli na temelju dokaza koji su izvedeni na glavnoj raspravi, i to saslušanjem svjedoka (označenih u odgovoru), uz brojnu materijalnu, detaljno pobrojanu i ocijenjenu u pobijanoj presudi prvostupanjskog suda. Osim toga, Tužiteljstvo smatra netočnim apelantove navode da je predmetna presuda donesena i utemeljena na iskazu svjedokinje K. M., nego je iskaz te svjedokinje u cijelosti suglasan s iskazom svjedokinje A. K., koja je neposredno saslušana pred sudom, te izravno i unakrsno ispitana. Ukazano je da osporena presuda nije ni u pretežitom dijelu utemeljena na iskazu svjedokinje K. M., čije su izjave iz istrage čitane u skladu sa člankom 288. ZKPFBiH. Dalje je navedeno da je neutemeljen apelantov navod da je obrani onemogućeno ispitati svjedokinju K. M. zato što je sud pravilno ocijenio da su se stekli uvjeti da se pročitaju iskazi svjedokinje dani u istrazi. Svjedokinju su dva puta saslušale ovlaštene službene osobe PU Odžak, kada je iznijela svoja saznanja o počinjenju predmetnog kaznenog djela. Obrana nije na glavnoj raspravi ukazala koje okolnosti i saznanja K. M. nije iznijela u svojim iskazima u istrazi. Osim toga prvostupanjski sud je omogućio obrani da postavi pitanja koja bi bila postavljena K. M. da je bila prisutna na glavnom pretresu, što je branitelj odbio.

V.Relevantni propisi

22. Zakon o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03 – ispravka, 56/03 – ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Članak 287. stavak (1) Ispitivanje izvan sudnice (1) Ako se tijekom suđenja sazna da svjedok ili vještak nije u mogućnosti doći pred sud, ili da bi njegov dolazak bio povezan s nesrazmjernim teškoćama, sudac odnosno predsjednik vijeća može naložiti ispitivanje svjedoka odnosno vještaka izvan sudnice, ukoliko njegovo svjedočenje smatra važnim. Sudac odnosno predsjednik vijeća, stranke i branitelj će nazočiti ispitivanju, a ispitivanje će se provesti sukladno članku 277. ovoga Zakona.

Članak 288. stavak (2) Iznimke od neposrednog izvođenja dokaza (2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, zapisnici o iskazima danim u istrazi mogu se po odluci suca odnosno vijeća pročitati i koristiti kao dokaz na glavnoj raspravi samo u slučaju ako su ispitane osobe umrle, duševno oboljele, ili se ne mogu pronaći, ili je njihov dolazak pred sud nemoguć, ili je znatno otežan uslijed važnih uzroka ili ako bez zakonskih razloga neće da daju iskaz na glavnoj raspravi.

Članak 296.

Dokazi na kojima se temelji presuda (1) Sud temelji presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnoj raspravi.

(2) Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima te na temelju takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana.

VI.Dopustivost

23. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

25. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 25 0 K 050149 20 Kž od 23. studenog 2020. godine protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, osporenu presudu apelant je primio 3. prosinca 2020. godine, a apelacija je podnesena 16. prosinca 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

26. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.

VII.Meritum

27. Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su mu njima povrijeđena prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

28. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

29. Članak 6. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]

30. U konkretnom slučaju radi se o kaznenom postupku u kojem je apelant proglašen krivim i osuđen za kazneno djelo propisano zakonom. Dakle, radilo se o utvrđivanju „utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe“ protiv apelanta, pa on u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije. S obzirom na to, Ustavni sud će u konkretnom slučaju ispitati je li postupak bio pravičan na način na koji to zahtijevaju navedene odredbe.

31. Apelant, u biti, smatra da mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno jer se osporene presude temelje na iskazu svjedokinje čiji je iskaz, kako tvrdi, nezakonito pročitan na glavnom pretresu i koji nije mogao osporavati. Također smatra da su sudovi propustili brižljivo i savjesno ocijeniti provedene dokaze, da mu je povrijeđeno pravo na obranu, kao i da je neutemeljeno odbijen prijedlog obrane da se svjedokinja K. M. sasluša izvan suda. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, zadaća ovih sudova nije preispitivati zaključke redovnih sudova glede činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, stavak 23.). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadaća redovnih sudova ocijeniti činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. ožujka 2018. godine, stavak 150.). Zadaća Ustavnog suda je ispitati je li, eventualno, došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila eventualno proizvoljna ili diskriminatorna. Isto tako, Ustavni sud se neće miješati ni u to kojim dokazima strana u postupku redovni sudovi poklanjaju povjerenje na temelju slobodne sudske procjene. To je isključivo uloga redovnih sudova, čak i kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi i pod zakletvom suprotne jedna drugoj (vidi Europski sud, Doorson protiv Holandije, presuda od 6. ožujka 1996. godine, objavljena u Izvješćima broj 1996-II, stavak 78.). U brojnim odlukama Europski sud i Ustavni sud su ukazali da domaći sudovi imaju određenu diskrecijsku ocjenu u svezi s tim koje će argumente i dokaze prihvatiti u određenom predmetu, ali, istodobno, imaju obvezu obrazložiti svoju odluku tako što će navesti jasne i razumljive razloge na kojima su tu odluku utemeljili (vidi Europski sud, Suominen protiv Finske, presuda od 1. srpnja 2003. godine, aplikacija broj 37801/97, stavak 36., i, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o meritumu broj AP 5/05 od 14. ožujka 2006. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

32. Ustavni sud, dalje, podsjeća da članak 6. Europske konvencije, mada garantira pravo na pravično suđenje, ne postavlja bilo kakva pravila o prihvatljivosti dokaza, već je to, prije svega, pitanje koje se regulira domaćim zakonodavstvom (vidi Europski sud, Schenk protiv Švicarske, presuda od 12. srpnja 1988. godine, st. 45.–46., serija A, broj 140 i Teixeira de Castro protiv Portugala, presuda od 9. lipnja 1998. godine, stavak 34., Izvješća 1998-IV). Zbog toga, kao stvar načela, Europski sud smatra da njegova uloga nije utvrđivati može li određena vrsta dokaza, na primjer dokazi koji su pribavljeni nezakonito u smislu domaćeg prava, biti prihvatljiva ili, upravo, je li aplikant kriv ili ne. Stoga, pitanje na koje se mora odgovoriti jeste je li postupak kao cjelina, uključujući i način na koji su dokazi pribavljeni, bio pravičan. Ovo uključuje ispitivanje „nezakonitosti” koja je u pitanju i, tamo gdje je u pitanju povreda drugih prava iz Europske konvencije, prirodu utvrđene povrede (vidi Europski sud, Bykov protiv Rusije [GC], aplikacija broj 4378/02, stavak 89., presuda od 10. ožujka 2009. godine i Lee Davies protiv Belgije, aplikacija broj 18704/05, stavak 41., presuda od 28. srpnja 2009. godine). Potom, prema stajalištu Europskog suda, pri ocjeni je li postupak kao cjelina bio pravičan, također se mora imati u vidu jesu li poštovana prava obrane. Posebice je potrebno ispitati je li aplikantu dana prilika da ospori autentičnost dokaza, te da se može protiviti njihovoj uporabi. Uz to, u obzir treba uzeti i kvalitetu dokaza, kao i to stvaraju li okolnosti u kojima su oni pribavljeni sumnju u pouzdanost i točnost dokaza. Iako se problemi pravičnog suđenja ne javljaju nužno u slučaju kad dobivene dokaze ne podržavaju drugi materijali, treba primijetiti da kada su dokazi čvrsti i ne postoji opasnost da su nepouzdani, potreba za dokazima koji ih podržavaju odgovarajuće slabi (vidi, između ostalog, ibid. Bykov, stavak 90.).

33. Imajući u vidu navedena stajališta, Ustavni sud, razmatrajući apelantove navode kojima je osporio odluku Općinskog suda da se tijekom postupka pročitaju iskazi koje je svjedokinja K. M. dala tijekom istrage, zapaža je tu odluku prvostupanjski sud donio na temelju odredbe članka 288. stavak 2. ZKPFBiH, kojom je iznimno dozvoljeno da se zapisnici o iskazima dani u istrazi pročitaju i koriste kao dokaz na glavnom pretresu, i to samo u slučaju ako je, između ostalog, ispitanim osobama dolazak pred sud nemoguć ili je značajno otežan iz važnih uzroka. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da je prvostupanjski sud, na temelju iskaza svjedoka saslušanih tijekom postupka, te zabilježbe sudskog dostavljača, utvrdio da je za svjedokinju K. M. zbog lošeg zdravstvenog stanja (zbog činjenice da je nepokretna i da se ustvari kreće samo u invalidskim kolicima) dolazak u sud radi svjedočenja na glavnoj raspravi znatno otežan. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda je kao pravilan potvrdio i Kantonalni sud, odbijajući apelantov žalbeni navod u tom smislu. Osim toga, Ustavni sud zapaža da iz odgovora na apelaciju koji je dostavilo Tužiteljstvo proizlazi da je apelantu bila dana mogućnost postaviti pitanja koja bi bila postavljena K. M. da je bila prisutna na glavnom pretresu, što je branitelj odbio. Ovaj odgovor Tužiteljstva na apelaciju bio je dostavljen apelantovom branitelju na izjašnjenje, te on ovaj navod nije osporio. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud, glede zaključka redovnih sudova da su se u konkretnom slučaju ispunili uvjeti da se pročitaju iskazi koje je svjedokinja K. M. dala tijekom istrage (postojanje iskaza i važni uzroci koji onemogućavaju svjedokinju da pristupi u sud), ne nalazi proizvoljnost u zaključivanju i primjeni procesnog propisa koja bi rezultirala kršenjem članka 6. Europske konvencije.

34. Nadalje, razmatrajući apelantove navode kojim ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, Ustavni sud zapaža da je apelant identične prigovore isticao tijekom postupka pred redovnim sudovima, o čemu su se Općinski sud i Kantonalni sud dovoljno jasno, precizno i argumentirano izjasnili. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da u predmetnom kaznenom postupku nije izostala sveobuhvatna analiza izvedenih dokaza. Naime, Ustavni sud zapaža da je prvostupanjski sud u svojoj presudi opisao proces pojedinačne ocjene dokaza, te njihovo dovođenje u međusobnu vezu i izvođenje zaključka da je apelant počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude detaljno naznačio koje je svjedoke saslušao i što je utvrdio iz njihovih iskaza, kao i koji su materijalni dokazi provedeni tijekom postupka. Opisan je i proces ocjene svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj vezi. Ustavni sud, dalje, zapaža da su ovi apelantovi navodi bili predmet dodatne analize Kantonalnog suda koji je zaključio da je u postupku nesporno utvrđeno da je apelant počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim i da navodima iz žalbe kojima je osporavao prvostupanjsku presudu nije doveo u pitanje pravilnost postupka pred prvostupanjskim sudom, niti odluke koja je nakon provedenog postupka donesena. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženjima osporenih presuda dali jasne i precizne razloge za svoje zaključke da je apelant počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, te da su za svaki dokaz koji su cijenili dali logično i uvjerljivo obrazloženje, tako da ocjena izvedenih dokaza ni u jednom dijelu, sama po sebi, ne izgleda proizvoljna ili neprihvatljiva, niti ima elemenata koji bi ukazivali na to da je dokazni postupak zloupotrijebljen na apelantovu štetu. Stoga, Ustavni sud smatra da apelantovim navodima o pogrešnoj ocjeni dokaza i, u svezi s tim, proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju nije dovedeno u pitanje poštovanje garancija iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

35. U pogledu apelantovih navoda da mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno jer je osuđen isključivo na temelju na pretresu pročitanog iskaza koji je svjedokinja K. M. dala na zapisnik u policiji, te da apelant nije imao priliku tu svjedokinju unakrsno ispitati i na taj način osporiti njezin iskaz, Ustavni sud ukazuje da je u prethodnim točkama ove odluke našao da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je dozvolio da se pročitaju iskazi koje je svjedokinja K. M. dala u istrazi jer je za nju dolazak pred sud znatno otežan iz važnih uzroka. Osim toga, Ustavni sud zapaža da, iako zbog takvih okolnosti apelant nije bio u mogućnosti svjedokinju ispitati u bilo kojoj fazi postupka, on je ipak imao mogućnost na glavnom pretresu osporavati navode iz izjave i kredibilitet svjedokinje, što je on odbio učiniti. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske presude Ustavni sud zapaža da je prilikom donošenja osporene odluke, osim iskaza svjedokinje K. M., sud cijenio i brojne druge dokaze na temelju kojih je, cijeneći ih u vezi jednih s drugima, između ostalog, i u svezi s iskazom svjedokinje K. M., formirao odluku o apelantovoj krivnji. Naime, cijenjen je iskaz svjedokinje A. K. koja je potvrdila da je njezina majka K. M. imala dogovor s apelantom da posječe sedam stabala hrasta, kao i da je apelant, osim dogovorenih stabala, posjekao još i pet stabala hrasta i jedno stablo lipe. Nadalje, cijenjeni su materijalni dokazi, zapisnik PU Odžak i zapisnik Uprave za šumarstvo koji je sačinio svjedok J. P., iz kojih je utvrđeno da se na terenu dogodila sječa stabala i da ih je posjekao upravo apelant. Iz iskaza svjedoka J. B. utvrđeno je da je apelant stabla prodao pilani i da mu je za njih plaćen novčani iznos veći od onoga koji je predao svjedokinji K. M. Ustavni sud, također, zapaža da je drugostupanjski sud, izjašnjavajući se o apelantovim navodima glede čitanja iskaza svjedokinje K. M., podržao obrazloženje prvostupanjskog suda i ukazao da se radi o zakonito izvedenom dokazu. Osim toga, iako je našao pravilnim apelantov navod da se na temelju samo jednog takvog dokaza ne može isključivo, a ni u pretežnom dijelu utemeljiti osuđujuća presuda, drugostupanjski sud je ukazao da je u kontekstu tog provedenog dokaza prvostupanjski sud cijenio i druge pribavljene dokaze označene u osporenim presudama i došao do zaključka da je apelant počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, na način kako je to opisano u prvostupanjskoj presudi.

36. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su neutemeljeni apelantovi navodi da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije kada su osporene presude obrazložene i jasne, donijete od strane nepristranog suda, uz pravilnu primjenu procesnih normi. Osim toga, iz obrazloženja osporenih presuda ne proizlazi ništa što odaje dojam da je način na koji je utvrđeno činjenično stanje i izvršena ocjena dokaza proizvoljan, te kada ništa ne upućuje na povredu prava na pravičan postupak u cjelini, niti je apelantu uskraćeno pravo na obranu.

38. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4635/20 (M. M.) | Sudska praksa | Aktio