Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2757/21 (M.B.)
Odluka donesena 06. 04. 2022.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2757/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-2757/21, rješavajući apelacije koje je podnio M. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio M. B.
protiv:
-Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 56 0 Reg 000372 21 Pž od 14. maja 2021. godine;
-Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 66 0 Reg 000399 21 Pž od 24. novembra 2021. godine;
zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2757/21
1. M. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Biljana Marić advokat iz Banjaluke, podnio je 29. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 56 0 Reg 000372 21 Pž od 14. maja 2021. godine.
2. AP-443/22
2. Apelant, kojeg zastupa Biljana Marić advokat iz Banjaluke, podnio je 4. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Višeg privrednog suda broj 66 0 Reg 000399 21 Pž od 24. novembra 2021. godine.
Činjenice predmeta
3. Rješenjem o registraciji Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 057-0-Reg-19-002203 od 21. oktobra 2019. godine izvršen je upis promjene osnivača Zemljoradničke zadruge „Gradiška“ Gradiška (u daljnjem tekstu: Zadruga) tako što su, umjesto osnivača Zadruge ŽŠ., S.J. i M.M., kao osnivači Zadruge upisani apelant, L.R. i M.P.
4. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 057-0-Reg-19-00-2203 od 19. marta 2021. godine usvojen je zahtjev Zadruge od 12. juna 2020. godine za brisanje upisa promjene osnivača navedene zadruge u sudski registar izvršen rješenjem o registraciji Okružnog privrednog suda od 21. oktobra 2019. godine, te su obavezani apelant, L.R., M.P., Ž.Š., S.J. i M.M. (kao zainteresovana lica) da Zadruzi naknade troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu.
5. Odlučujući o žalbama apelanta, L.R., M.P., Ž.Š., S.J. i M.M. izjavljenim protiv rješenja Okružnog privrednog suda od 19. marta 2021. godine, Viši privredni sud je Rješenjem broj 66 0 Reg 000372 21 Pž od 14. maja 2021. godine predmetne žalbe odbio kao neosnovane i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju osporenog rješenja Viši privredni sud je, između ostalog, naveo da za upis promjene zadrugara, koji je izvršen rješenjem o registraciji Okružnog privrednog suda od 21. oktobra 2019. godine, u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni ni formalni, a ni materijalni uslovi za upis (jer zahtjev za upis promjene zadrugara nije bio u skladu sa odredbama Zakona o poljoprivrednim zadrugama, Opšteg zakona o zadrugama i opšteg akta, tj. Zadružnim pravilima, kojima su propisani uslovi za sticanje statusa zadrugara) budući da je predmetni upis bio izvršen na osnovu prijave koja je podnesena od strane neovlašćenog lica.
6. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 057-0-Reg-19-002203 od 3. avgusta 2021. godine, donesenim na osnovu pravosnažnog rješenja tog suda od 19. marta 2021. godine, iz registra poslovnih subjekata je brisan neosnovani upis kojim je, rješenjem Okružnog privrednog suda od 21. oktobra 2019. godine, upisana promjena osnivača Zadruge.
7. Odlučujući o žalbama apelanta, Ž.Š. i S.J. izjavljenim protiv rješenja Okružnog privrednog suda od 3. avgusta 2021. godine, Viši privredni sud je Rješenjem broj 66 0 Reg 000399 21 Pž od 24. novembra 2021. godine predmetne žalbe odbio kao neosnovane i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja Viši privredni sud je, između ostalog, naveo da je u postupku pokrenutom po zahtjevu Zadruge od 12. juna 2020. godine (za brisanje upisa promjene osnivača navedene zadruge u sudski registar) utvrđeno da nisu bili ispunjeni formalni i materijalni uslovi za upis promjene osnivača zadruge izvršen rješenjem o registraciji Okružnog privrednog suda od 21. oktobra 2019. godine. Nadalje, da je rješenje kojim je naprijed navedeni zahtjev Zadruge usvojen postalo pravosnažno 14. maja 2021. godine, pa da je prvostepeni sud pobijanim rješenjem od 3. avgusta 2021. godine brisao predmetni neosnovani upis. Konačno, da se u predmetnoj žalbi ističu navodi i prigovori koji se razmatrani i ocijenjeni u postupku donošenja rješenja prvostepenog suda od 19. marta 2021. godine i u postupku po žalbi izjavljenoj protiv naprijed navedenog rješenja, radi čega je Viši privredni sud žalbe izjavljene protiv rješenja Okružnog privrednog suda od 3. avgusta 2021. godine odbio kao neosnovane.
Spajanje postupka
8. S obzirom da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, te da ih je podnio isti apelant, Ustavni sud je u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2757/21.
Apelacioni navodi
9. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe ističe da mu je osporenim odlukama povrijeđena sloboda mirnog okupljanja i sloboda udruživanja sa drugima iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije, te pravo slobodnog udruživanja sa drugim licima iz člana 22. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. U predmetu AP-2757/21 apelant ističe i povredu prava iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (zabrana diskriminacije).
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
11. S obzirom na to da apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvo odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
12. U vezi s tim, Ustavni sud konstatuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuje svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ne odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).
13. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta (vidi npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 146/05 od 20. decembra 2005. godine, Odluka o dopustivosti broj AP 1455/12 od 17. juna 2015. godine i Odluka o dopustivosti broj AP 3850/16 od 18. jula 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba) zaključio da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava, te je zaključio da je sudski registar-registar podataka i da se u takvom postupku ne odlučuje o sticanju ili gubitku prava učesnika zbog čega član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv na taj postupak.
14. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa u vezi sa upisom u sudski registar primjenjiva i na konkretan predmet koji se tiče brisanja upisa iz registra poslovnih subjekata. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku, u kojem je odlučivano o brisanju upisa iz registra poslovnih subjekata, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njegova prava i obaveze (vidi mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1963/19 od 28. januara 2020. godine). Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta, u predmetu AP-2757/21, o povredi prava iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
16. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u predmetnom postupku odlučivalo o brisanju upisa iz registra poslovnih subjekata, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. Apelant takođe navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja s drugima iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o apelantovim pravima koja se tiču slobode okupljanja i udruživanja, već da se odlučivalo, kako je naprijed navedeno, o tome da li je osnovan zahtjev da se briše upis iz registra poslovnih subjekata. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije, takođe, ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-906/20 od 22. aprila 2020. godine).
18. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama nije odlučivalo ni o apelantovim pravima iz člana 22. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, slijedom čega su i ovi navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
19. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić