Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-492/22 (O.P.)

Odluka donesena 06. 04. 2022.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-492/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-492/22, rješavajući apelaciju koju je podnio O. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio O. P.

protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 P 054387 31 Gži 2 od 24. novembra 2021. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio O. P.

protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 P 054387 31 Gži 2 od 24. novembra 2021. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. O. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Konjica, kojeg zastupa Advokatura „Ćupina&Co“ d.o.o. Mostar, podnio je 7. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 56 0 P 054387 31 Gži 2 od 24. novembra 2021. godine.

2. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 56 0 P 054387 20 I od 12. juna 2020. godine, u izvršnom postupku tražioca izvršenja (Đ.K.) protiv apelanta kao izvršenika, određeno je izvršenje (na način pobliže označen prijedlogom tražioca izvršenja) na osnovu izvršne isprave, presude Općinskog suda od 25. februara 2020. godine.

3. Odlučujući o prigovoru apelanta izjavljenom protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda od 12. juna 2020. godine, taj sud je Rješenjem broj 56 0 P 054387 20 I od 19. maja 2021. godine predmetni prigovor odbacio kao neblagovremen. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je rješenje o izvršenju Općinskog suda od 12. juna 2020. godine dostavljeno apelantu na adresu navedenu u prijedlogu za izvršenje, te da iz dostavnice koja se nalazi u spisu konkretnog predmeta proizlazi da je apelant predmetno rješenje o izvršenju lično primio 17. juna 2020. godine, zbog čega su neosnovani njegovi navodi da je za predmetno izvršenje saznao posrednim putem. Nadalje, Općinski sud je naveo da kod takvog stanja prigovor apelanta nije izjavljen u zakonskom roku, budući da je rok za izjavljivanje prigovora (koji je propisan odredbama člana 12. stav (3) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP)) osam dana od dana dostavljanja rješenja o izvršenju, a kako je apelant predmetno rješenje o izvršenju lično zaprimio 17. juna 2020. godine, to je zadnji dan za izjavljivanje prigovora protekao 27. juna 2020. godine. Općinski sud je ukazao da je prigovor apelanta, sačinjen 14. avgusta 2020. godine, taj sud zaprimio 19. avgusta 2020. godine, dakle, nakon proteka zakonom propisanog roka za njegovo izjavljivanje.

4. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 19. maja 2021. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 56 0 P 054387 31 Gži 2 od 24. novembra 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da u konkretnom slučaju ne stoje razlozi žalbe (između ostalog, da na dostavnici koja se nalazi u spisu konkretnog predmeta, iz koje proizlazi da je apelant rješenje o izvršenju zaprimio lično 17. juna 2020. godine, nije potpis apelanta), a ni drugi razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti, pa da je taj sud predmetnu žalbu, na osnovu člana 235. stav (1) tačka 2) Zakona o parničnom postupku, u vezi sa odredbom člana 21. stav (1) ZIP, odbio kao neosnovanu. Apelacioni navodi

5. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje, u odnosu na rješenje Kantonalnog suda od 24. novembra 2021. godine

7. U odnosu na osporeno rješenje, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

8. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem se odlučivalo o apelantovoj žalbi podnesenoj u izvršnom postupku koji je pokrenuo tražilac izvršenja protiv apelanta na osnovu izvršne isprave, presude Općinskog suda od 25. februara 2020. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana „nova građanska prava ili obaveze“ apelanta, već da su ona utvrđena predmetnom izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju, izvršni postupak ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud zaključuje da je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

U odnosu na navode o povredi prava na imovinu, u odnosu na rješenje Kantonalnog suda od 24. novembra 2021. godine

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 12. stav (3) ZIP („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12 i 46/16), blagovremeno izjavi prigovor protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda od 12. juna 2020. godine. Ustavni sud zapaža da, dakle, redovni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog prigovora, već je njegov prigovor odbačen iz formalnih razloga. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti apelantovog prigovora, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti prigovor protiv rješenja o izvršenju. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-492/22 (O.P.) | Sudska praksa | Aktio