Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-501/22 (D. Š. i J. V.)

Odluka donesena 06. 04. 2022.

  • Procesna odluka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-501/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-501/22, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Dražan Šantić i Jozo Vlaho, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli:

Dražan Šantić protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 002935 19 Uvp od 3. novembra 2021. godine, Jozo Vlaho protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0 U 006527 21 Uvp od 16. decembra 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Dražan Šantić (u daljnjem tekstu: prvoapelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured Nada Dalipagić i Jelena Dalipagić Crnjac iz Mostara, podnio je 7. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 08 0 U 002935 19 Uvp od 3. novembra 2021. godine.

2. Jozo Vlaho (u daljnjem tekstu: drugoapelant) iz Čitluka, kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured Nada Dalipagić i Jelena Dalipagić Crnjac iz Mostara, podnio je 7. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 70 0 U 006527 21 Uvp od 16. decembra 2021. godine.

Činjenice predmeta broj 08 0 U 002935 16 U 2, u odnosu na prvoapelanta

3. Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) od 18. oktobra 2016. godine ukinuto je konačno rješenje Službe za branioce iz otadžbinskog rata Općine Široki Brijeg od 4. januara 2007. godine i upravna stvar riješena tako da se prvoapelantu priznaje svojstvo ratnog vojnog invalida X grupe sa 20% vojnog invaliditeta, te da kao takav ima pravo na ličnu invalidninu u određenom mjesečnom novčanom iznosu, kao i ostala prava propisana Zakonom o pravima branilaca i članova njihovih porodica, počev od 18. oktobra 2016. godine.

4. Odlučujući o tužbi prvoapelanta podnesenoj protiv rješenja Ministarstva od 18. oktobra 2016. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 08 0 U 002935 16 U 2 od 3. oktobra 2019. godine odbio predmetnu tužbu.

5. Odlučujući o zahtjevu prvoapelanta za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda od 3. oktobra 2019. godine, taj sud je Rješenjem broj 08 0 U 002935 19 Uvp od 3. novembra 2021. godine predmetni zahtjev odbacio kao nedopušten.

Činjenice predmeta broj 70 0 U 006527 18 U, u odnosu na drugoapelanta

6. Rješenjem Ministarstva od 28. decembra 2017. godine ukinuto je konačno rješenje Uprave za pitanja branilaca Općine Mostar od 22. avgusta 2006. godine i upravna stvar riješena tako da se drugoapelantu priznaje svojstvo ratnog vojnog invalida VIII grupe sa 40% vojnog invaliditeta, te da kao takav ima pravo na ličnu invalidninu u određenom mjesečnom novčanom iznosu, kao i ostala prava propisana Zakonom o pravima branilaca i članova njihovih porodica, počev od 28. decembra 2017. godine.

7. Odlučujući o tužbi drugoapelanta podnesenoj protiv rješenja Ministarstva od 28. decembra 2017. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 70 0 U 006527 18 U od 13. novembra 2020. godine odbio predmetnu tužbu.

8. Odlučujući o zahtjevu drugoapelanta za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda 13. novembra 2020. godine, taj sud je Rješenjem broj 70 0 U 006527 21 Uvp od 16. decembra 2021. godine predmetni zahtjev odbacio kao nedopušten.

9. U obrazloženju osporenih rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 41. stav (1) Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS) propisano da protiv pravosnažne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu ili kantonalnom sudu. Vrhovni sud je ukazao da se, dakle, shodno citiranim zakonskim odredbama, zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke može podnijeti samo protiv pravosnažne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu, a ne i protiv odluke koju je u upravnom sporu donijelo vijeće Vrhovnog suda. Vrhovni sud je zaključio da su, budući da svojim zahtjevima apelanti predlažu vanredno preispitivanje presuda Vrhovnog suda, takvi zahtjevi nedopušteni, te je iste, primjenom odredbi člana 44. Zakona o upravnim sporovima, odbacio.

Apelacioni navodi

10. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjima Vrhovnog suda, kojima su odbačeni kao nedopušteni njihovi zahtjevi za vanredno preispitivanje odluka tog suda, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje, te pravo na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

12. U konkretnom slučaju, apelanti smatraju da im je osporenim rješenjima Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine na konkretan slučaj, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o pravima i obavezama apelanata.

13. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da apelanti osporavaju odluke donesene u postupcima u kojima je Vrhovni sud odlučivao samo o procesnim pitanjima tj. ispunjenosti formalnih uslova za podnošenje zahtjeva za vanredno preispitivanje. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1758/21 od 9. juna 2021. godine).

14. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanata o povredi prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-501/22 (D. Š. i J. V.) | Sudska praksa | Aktio