Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-593/22 (B. D.)

Odluka donesena 20. 04. 2022.

Povreda
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
  • Opravdanost dužine trajanja pritvora prije suđenja
  • Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja izvršenja krivičnog djela
  • Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
  • Pritvor
  • Lišavanje slobode
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-593/22

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 593/22, rješavajući apelaciju Boška Dmitrovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1), (2) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Seada Palavrić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 20. aprila 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Boška Dmitrovića.

Utvrđuje se povreda prava na ličnu slobodu i bezbjednost iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 tačka

c) i stav 3 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što nije bila izvršena obavezna dvomjesečna kontrola opravdanosti apelantovog pritvora, u skladu sa članom 202 stav 1 Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, nakon Rješenja Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu broj 75 0 K 054789 21 Kv od 16. novembra 2021. godine.

Odbija se kao neosnovana apelacija Boška Dmitrovića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 75 0 K 054789 21 Kv od 14. decembra 2021. godine u odnosu na ostale aspekte prava na ličnu slobodu i bezbjednost iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 tačka c) i člana 5 stav 3 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Boško Dmitrović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zorica Mikić Ćosić, advokat iz Banjaluke, podnio je 15. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 75 0 K 054789 21 Kv od 14. decembra 2021. godine i Rješenja Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 75 0 K 054789 21 Kv od 16. novembra 2021. godine. Osim toga, apelant je podnio apelaciju i zbog toga što je Osnovni sud propustio da, u skladu sa članom 202 Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS), izvrši kontrolu opravdanosti pritvora. Apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti „puštanje apelanta iz pritvora do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.“ Na zahtjev Ustavnog suda od 22. februara 2022. godine, apelant je 2. marta 2022. godine dopunio apelaciju. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovor na apelaciju. Pozvani su dostavili tražene odgovore u periodu od 11. do 18. marta 2022. godine.

3. Odgovori na apelaciju su 17. i 21. marta 2022. godine dostavljeni apelantovoj zastupnici radi eventualnog izjašnjenja. Apelantova zastupnica nije dostavila izjašnjenje na odgovore.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Osnovni sud je donio Rješenje broj 75 0 K 054789 21 Kv od 16. novembra 2021. godine kojim je usvojio prijedlog Okružnog tužilaštva i apelantu, nakon potvrđivanja Optužnice broj T 13 0 KT 0058515 21 od 9. novembra 2021. godine (11. novembra 2021. godine), produžio pritvor određen Rješenjem sudije za prethodni postupak Osnovnog suda broj 75 0 K 054573 21 Kpp od 18. oktobra 2021. godine, te pritvor po tom rješenju može trajati najduže jednu godinu i šest mjeseci. Apelantu je pritvor produžen zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio tri krivična djela: obljuba sa djetetom mlađim od 15 godina iz člana 172 stav 7 u vezi sa st. 1, 2 i 3 Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS) u sticaju sa tri krivična djela zadovoljenje polnih strasti pred djetetom iz člana 179 KZRS i postojanja pritvorskog osnova iz člana 197 stav 1 tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS).

6. Osnovni sud je naveo da osnovana sumnja da je apelant učinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret proizlazi iz pravosnažnog rješenja o određivanju pritvora, a dokazuje je i cijeli niz dokaza koje je Okružno tužilaštvo pribavilo u istrazi, te su u rješenju navedeni ti dokazi (str. 2 i 3). U vezi s tim, Osnovni sud je naveo da iz dokaza – zapisnika o ispitivanju osumnjičenog apelanta pred Okružnim tužilaštvom i u policijskoj upravi proizlazi da i sam apelant tvrdi da je sklon konzumaciji alkohola i da se, kako navodi, ne sjeća svih detalja, ali da je uradio ,,to“ prema (oštećenoj), a nakon toga sve to negira pred policijom, međutim, njegovo priznanje dato pred Tužilaštvom se ne smije odbaciti, odnosno zanemariti. Osnovni sud je naveo i da zapisnici o saslušanju pet imenovanih svjedoka, kao i zapisnik o audio-vizuelnom snimanju malodobne oštećene sa transkriptom, CD zapisom i službenom zabilješkom stručnog savjetnika Okružnog tužilaštva potvrđuju osnovanu sumnju da je apelant počinio krivična djela za koja je optužen.

7. Pored postojanja osnovane sumnje kao preduslova za određivanje pritvora, Osnovni sud je utvrdio da u konkretnom slučaju postoji i poseban uslov propisan članom 197 stav 1 tačka v) ZKPRS. U vezi s tim, Osnovni sud je naveo da je prijedlog Okružnog tužilaštva u cijelosti osnovan (u rješenju su navedene nesporne činjenice u predmetu), imajući u vidu i činjenicu da oštećena ima zdravstvenih problema psihičke naravi, što je sve čini dodatno ranjivom, odnosno ukazuje na smanjenu mogućnost njenih odbrambenih sposobnosti. Uzimajući u obzir specifičan odnos apelanta i oštećene, mjesto izvršenja radnji, upornost koju je apelant pokazao (bez obzira na to da li se radi o tri radnje u vremenu od nekoliko mjeseci ili neutvrđeni broj radnji kroz tri godine, radi se o ponavljanju radnji), Osnovni sud je zaključio da sve te okolnosti, dovedene u međusobnu vezu, ukazuju da postoji opravdana bojazan da bi apelant mogao ponoviti krivična djela za koja je optužen, odnosno dovršiti njihov pokušaj.

8. Osnovni sud je ocijenio da nisu osnovani navodi apelantove odbrane da bi se blažom mjerom umjesto pritvora mogla postići svrha u konkretnom slučaju, a da se apelant pusti da se brani sa slobode. Naprotiv, kako je istakao Osnovni sud, na osnovu dokaza je jasno da u konkretnom slučaju samo mjera pritvora apelantu može obezbijediti neometano vođenje krivičnog postupka. Stoga je Osnovni sud, na osnovu člana 197 stav 1 tačka v) i člana 202 st. 1 i 2b) ZKPRS odlučio da apelantu produži pritvor.

9. Okružni sud je Rješenjem broj 75 0 K 054789 21 Kž od 14. decembra 2021. godine apelantovu žalbu izjavljenu protiv Rješenja Osnovnog suda broj 75 0 K 054789 21 Kv od 16. novembra 2021. godine odbio kao neosnovanu.

10. Okružni sud je ocijenio da je Osnovni sud pravilno utvrdio postojanje osnovane sumnje kao opšteg uslova za određivanje pritvora, te je ukazao da je postojanje osnovane sumnje u predmetnom slučaju cijenio i sudija za prethodno saslušanje koji je predmetnu optužnicu potvrdio 11. novembra 2021. godine, a postojanje osnovane sumnje obrazloženo je i na str. 3 i 4 pobijanog rješenja.

11. Okružni sud je ocijenio neosnovanim i žalbene navode kojim se osporava postojanje posebnog pritvorskog razloga zbog kojeg je apelantu produžen pritvor. U vezi s tim je istaknuto da je apelant polne radnje preduzimao na navedenom mjestu prema oštećenoj „koja ima zdravstvene probleme psihičke naravi i da su njene odbrambene mogućnosti smanjene“, zbog čega postoji bojazan da bi apelant zaista i mogao ponoviti krivično djelo cijeneći brojnost preduzetih radnji koje je preduzimao. Okružni sud je naveo da je na osnovu opisanih dokaza u rješenju (stranica 2) zaključio da je apelant preduzimajući polne radnje ispoljio upornost, što jest okolnost na osnovu koje se izvodi zaključak da bi apelant boravkom na slobodi mogao ponoviti krivično djelo. Na stranici 4. pobijanog rješenja su navedene i druge okolnosti, koje prihvata i Okružni sud.

12. Okružni sud je ocijenio da nisu prihvatljivi ni prigovori odbrane da se prvostepeni sud nije izjasnio u pogledu određivanja mjera zabrane iz razloga što su u pobijanom rješenju (na stranici 5) jasno obrazloženi razlozi.

13. Ustavni sud konstatuje da iz odgovora na apelaciju Okružnog tužilaštva proizlazi da je Osnovni sud 11. marta 2022. godine donio Rješenje broj 75 0 K 054789 22 Kv2 kojim je utvrdio da nisu prestali razlozi za pritvor apelantu, koji mu je produžen nakon potvrđivanja optužnice Rješenjem broj 75 0 K 054789 21 Kv od 16. novembra 2021. godine. IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

14. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Apelant navodi da mu je, nakon potvrđivanja optužnice, produžen pritvor rješenjem Osnovnog suda od 16. novembra 2021. godine sa pozivom na poseban pritvorski razlog iz člana 197 stav 1 tačka v) ZKPRS. Apelant smatra da iz obrazloženja osporenih rješenja nije moguće zaključiti na koji način okolnosti na koje se redovni sudovi pozivaju utiču na vjerovatnost da će apelant ponoviti krivična djela. Pored toga, apelant navodi da je osporenim rješenjem odlučeno da pritvor može trajati najduže godinu dana i šest mjeseci, ali da poslije toga nije u skladu s odredbama člana 202 stav 1 ZKPRS odlučeno o kontroli opravdanosti pritvora, niti je kontrola u predmetnom slučaju izvršena u roku koji zakon propisuje, a apelant se i dalje nalazi u pritvoru. U prilog navedenom stavu apelant je ukazao i na odluku Ustavnog suda u predmetu broj AP 7588/18. Apelant navodi da nije osuđivan, te da redovni sudovi nisu ispitali mogućnost da mu se izreknu mjere zabrane „koje odgovaraju okolnostima konkretnog slučaja“, na šta je apelantova odbrana ukazivala u žalbi. Konačno, apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti njegovo puštanje iz pritvora do konačne odluke Ustavnog suda.

b) Odgovor na apelaciju

15. U odgovoru na apelaciju Okružno tužilaštvo je navelo da iz osporenih odluka redovnih sudova proizlazi da su ti sudovi prilikom donošenja odluka razmatrali sve okolnosti koje su od značaja za donošenje odluka, o čemu su dati valjani razlozi. Dalje, Osnovni sud je 11. marta 2022. godine izvršio kontrolu mjere pritvora i donio Rješenje broj 75 0 K 054789 22 Kv2 od 11. marta 2022. godine kojim je utvrdio da nisu prestali razlozi za pritvor apelantu, koji mu je produžen nakon potvrđivanja optužnice Rješenjem broj 75 0 K 054789 21 Kv od 16. novembra 2021. godine. Istaknuto je da je članom 202 stav 1 ZKPRS propisano da sud vrši kontrolu opravdanosti pritvora po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru, te da na nepostojanje razloga za dalje trajanje pritvora mogu ukazivati stranke tokom postupka, a što u ovom slučaju nije učinjeno. Okružno tužilaštvo je navelo da je sud bio dužan da ovu kontrolu izvrši nakon 14. februara 2022. godine, što je i učinio u okviru zakona, jer dan isticanja dvomjesečnog roka nije prekluzivni rok.

16. Okružni sud i Osnovni sud su odgovorili da su u ovom krivičnom postupku u svemu ispoštovana apelantova prava koja mu garantuju Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija, te da nije došlo do kršenja apelantovih prava pobrojanih u apelaciji. Osnovni sud je naveo i da je 11. marta 2022. godine izvršena kontrola određenog pritvora apelantu. V.Relevantni propisi

17. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17 i 66/18) u relevantnom dijelu glasi:

Razlozi za pritvor Član 197. stav (1) tačka v) (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:

v) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna i Pritvor nakon potvrđivanja optužnice Član 202.

(1)Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.

VI.Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 75 0 K 054789 21 Kv od 14. decembra 2021. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 24. decembra 2021. godine, a apelacija je podnesena 15. februara 2022. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Takođe, apelacija je podnijeta zbog propusta da Osnovni sud donese rješenje u roku koji je propisan zakonom. Stoga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

22. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da su mu tim rješenjima povrijeđena prava iz člana II/3d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5 i 6 Evropske konvencije. Međutim, apelant nije ničim konkretizovao navode o povredi člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije (izuzev navođenja tog člana u dijelu 5 obrasca apelacije), a osporio je samo rješenja o produženju pritvora, te će Ustavni sud ispitati apelaciju samo u odnosu na pravo na ličnu slobodu i bezbjednost. Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost

23. Član II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

d) Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost.

24. Član 5 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa postupkom propisanim zakonom:

c. u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja lica u svrhu njegovog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinilo krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela; [...]

3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1 tačka c) ovog člana izvodi se bez odlaganja pred sudiju ili drugo službeno lice ovlašćeno zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uslovljeno jemstvima da će se lice pojaviti na suđenju.

25. U konkretnom slučaju apelant smatra da mu je osporenim rješenjima o produženju pritvora povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i bezbjednost iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije. Ustavni sud najprije primjećuje da apelant osporava rješenje koje je donijeto 16. novembra 2021. godine i koje je potvrđeno 14. decembra 2021. godine s aspekta nepostojanja razloga u pogledu postojanja posebnog pritvorskog razloga propisanog članom 197 stav 1 tačka v) ZKPRS. Takođe, apelant osporava da nije izvršena kontrola opravdanosti pritvora nakon isteka dva mjeseca od donošenja rješenja od 16. novembra 2021. godine.

26. Ustavni sud će najprije ispitati apelantove navode da nije izvršena kontrola opravdanosti pritvora nakon isteka dva mjeseca od donošenja rješenja od 16. novembra 2021. godine.

27. U vezi s tim, Ustavni sud je u više svojih odluka posebno naglasio da se pravo na slobodu ličnosti ubraja u jedno od najznačajnijih ljudskih prava, te da član 5 Evropske konvencije daje zaštitu da niko ne smije biti proizvoljno lišen slobode. Proizvoljnost lišavanja slobode ocjenjuje se u prvom redu u odnosu na poštovanje proceduralnih zahtjeva ZKPRS, koji je primijenjen u konkretnom slučaju, a koji, uz to, mora biti usklađen i sa standardima iz Evropske konvencije. Ustavni sud ukazuje na to da odredba člana 5 stav 3 Evropske konvencije zahtijeva da lice bude lišeno slobode u skladu sa članom 5 stav 1c) Evropske konvencije, tj. da je lišavanje „zakonito“ u smislu navedenog člana, a obuhvata podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih lica. Evropski sud je zaključio da poštovanje člana 5 stav 3 Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterijume predviđene zakonom. Pri tome je postojanje osnovane sumnje da je lice lišeno slobode počinilo krivično djelo koje mu se stavlja na teret conditio sine qua non za određivanje ili produženje pritvora. Međutim, to nakon određenog vremena nije dovoljno, već se mora procijeniti da li za pritvor postoje relevantni i dovoljni razlozi (vidi Evropski sud, Trzaska protiv Poljske, presuda od 11. jula 2000. godine, aplikacija broj 25792/94, stav 63). Prema daljnjem stavu Evropskog suda, opravdanost pritvora zavisi i od okolnosti konkretnog slučaja, koje moraju biti takve da upućuju na postojanje opšteg (javnog) interesa koji je tako važan i značajan da, uprkos presumpciji nevinosti, preteže nad principom poštovanja slobode pojedinca.

28. Međutim, drugi aspekt člana 5 stav 3 Evropske konvencije odnosi se na obavezu kontinuirane kontrole pritvora u periodičnim intervalima, što je jedan od elemenata „promptnosti“ koju zahtijeva navedeni član Evropske konvencije. Apelant ukazuje da Osnovni sud nije izvršio kontrolu opravdanosti produženja pritvora po isteku dva mjeseca od rješenja kojim mu je pritvor produžio, odnosno od 16. novembra 2021. godine. U vezi s tim, Ustavni sud konstatuje da iz odgovorâ na apelaciju proizlazi da je Osnovni sud 11. marta 2022. godine izvršio kontrolu pritvora i donio Rješenje broj 75 0 K 054789 22 Kv2 kojim je utvrdio da nisu prestali razlozi za pritvor apelantu koji mu je produžen Rješenjem broj 75 0 K 054789 21 Kv od 16. novembra 2021. godine. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelantu pritvor produžen nakon potvrđivanja optužnice (i) po osnovu člana 197 stav 1 tačka v) ZKP-a. Ustavni sud ukazuje da je, prema standardima člana 5 stav 3 Evropske konvencije, poštovanje zahtjeva za „promptnošću“ sudske revizije pritvora jedna od vitalnih garancija protiv proizvoljnosti. Obaveza je da se, u redovnim vremenskim intervalima, preispita opravdanost produžetka pritvora i da ti vremenski intervali ne pređu zakonom propisane rokove.

29. Ustavni sud naglašava da je posljednje rješenje o pritvoru apelantu, kako proizlazi iz apelacije, bilo Rješenje Osnovnog suda broj 75 0 K 054789 21 Kv od 16. novembra 2021. godine, koje je donijeto nakon potvrđivanja optužnice i kojim je apelantu „produžen pritvor […] tako da po ovom rješenju može trajati najduže godinu dana i šest mjeseci“. U rješenju je Osnovni sud ukazao da je odluku donio u skladu sa odredbama člana 202 stav 1 i stav 2b) ZKPRS. Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 202 stav 1 ZKPRS propisano da se kontrola opravdanosti pritvora vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Stoga je, prema mišljenju Ustavnog suda, nakon donošenja rješenja od 16. novembra 2021. godine Osnovni sud bio u obavezi, po isteku dva mjeseca od dana donošenja ovog rješenja, da ponovo odluči o apelantovom pritvoru, kako to nalaže odredba člana 202 stav 1 ZKP-a, dakle do 16. januara 2021. godine. Međutim, to nije učinjeno. Umjesto toga, rješenje je donijeto 11. marta 2022. godine, dakle 54 dana van roka u kojem je trebalo biti ispitano prethodno rješenje.

30. Ustavni sud opet ističe da je odredbama člana 202 stav 1 ZKP-a propisano da se kontrola opravdanosti pritvora vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Ustavni sud ukazuje na to da „zakonitost“ u konkretnom slučaju treba posmatrati u okviru domaćeg zakona i strogo formalno. U konkretnom slučaju, sastavni dio zakonskog teksta je i obavezna kontrola opravdanosti pritvora svaka dva mjeseca. Ustavni sud smatra da Osnovni sud nije postupao „zakonito“ i „promptno“ u smislu člana 5 stav 3 Evropske konvencije kada je tek 11. marta 2022. godine sa zakašnjenjem od 54 dana izvršio obaveznu zakonsku kontrolu apelantovog pritvora, čime je istovremeno prekršen i princip „zakonitosti“ pritvora iz člana 5 stav 1c) Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, AP 7588/18 od 10. aprila 2019. godine). Ustavni sud stoga zaključuje da u odnosu na obavezu periodične sudske kontrole (revizije) pritvora u konkretnom slučaju postoji kršenje prava iz člana 5 stav 3 u vezi sa stavom 1 tačka c) Evropske konvencije.

31. Dalje, apelant smatra da rješenja kojim mu je produžen pritvor nemaju valjane argumente u pogledu postojanja posebnog pritvorskog razloga iz člana 197 stav 1 tačka v) ZKPRS jer ne postoji opasnosti od ponavljanja izvršenja krivičnog djela.

32. Ustavni sud ističe da opasnost od ponovnog počinjenja djela, ako je uvjerljivo utvrđena, može navesti sudske vlasti da stave i ostave osumnjičenog/optuženog u pritvoru kako bi spriječile pokušaje da počini daljnja krivična djela. Međutim, potrebno je, između ostalih uslova, da opasnost bude vjerovatna, a mjera odgovarajuća u svjetlu okolnosti predmeta, posebno prošlosti i ličnosti navedenog lica (vidi Evropski sud, Clooth protiv Belgije, 12. decembar 1991, stav 40, serija A, br. 225, i Paradysz protiv Francuske, aplikacija broj 17020/05, stav 71, 29. oktobra 2009. godine). Najzad, težina krivičnog djela ne može sama za sebe poslužiti kao opravdanje za duga razdoblja pritvora (vidi Evropski sud, Ilijkov protiv Bugarske, aplikacija broj 33977/96, st. 80–81, 26. juli 2001, Michta protiv Poljske, aplikacija broj 13425/02, stav 49, 4. maj 2006, i Gultyayeva protiv Rusije, aplikacija broj 67413/01, stav 186, 1. april 2010. godine).

33. Imajući u vidu navedene standarde, Ustavni sud primjećuje da su razlozi o posebnim pritvorskim razlozima preispitani na dvije instance pred Osnovnim sudom i Okružnim sudom. Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u rješenju kojim je ispitivao identične žalbene navode utvrdio da se žalbenim prigovorima ne može osporiti pravilnost zaključka iz pobijanog rješenja o nužnosti daljnje primjene mjere pritvora, po osnovu pritvorskog razloga iz člana 197 stav 1 tačka v) ZKPRS. Okružni sud je ocijenio da su u osporenom rješenju pravilno cijenjene okolnosti konkretnog slučaja navedene u tom rješenju. Kada se to dovede u vezu s mjestom gdje su radnje preduzete, navedeno srodstvo apelanta sa oštećenom, činjenicom da oštećena ima zdravstvene probleme psihičke naravi zbog čega su njene odbrambene mogućnosti smanjene, Okružni sud je zaključio da sve te okolnosti predstavljaju naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan od ponavljanja djela i time postojanja pritvorskog razloga iz odredbe člana 197 stav 1 tačka v) ZKPRS, što je pravilno utvrdio Osnovni sud.

34. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da su Osnovni sud i Okružni sud naveli da su, utvrđujući da je neophodno da se apelantu produži pritvor, u osporenim rješenjima dali odgovor na stav odbrane o primjeni mjera zabrane, pa zato insistiranje apelacije o potrebi detaljnijeg obrazloženja o tim mjerama nema osnova. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud obrazloženja redovnih sudova u okolnostima konkretnog slučaja ne smatra proizvoljnim, te nije mogao prihvatiti osnovanim apelantove tvrdnje o proizvoljnosti primjene člana 197 stav 1 tačka v) ZKP-a.

35. Zbog navedenih razloga, Ustavni sud smatra da osporenim rješenjima nije povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije kada Osnovni sud nije u zakonskom roku, prema odredbama člana 202 stav 1 ZKPRS, izvršio kontrolu opravdanosti pritvora apelantu.

37. Ustavni sud zaključuje da osporenim rješenjima u okolnostima konkretnog slučaja nije došlo do kršenja prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije kada su redovni sudovi u osporenim odlukama o produženju pritvora apelantu, pored postojanja osnovane sumnje, dali relevantne i dovoljne razloge za zaključak o postojanju posebnog razloga propisanog odredbama člana 197 stav 1 tačka v) ZKPRS.

38. Na osnovu člana 59 st. (1), (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

40. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-593/22 (B. D.) | Sudska praksa | Aktio